XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Online / Lorena Ivanković

Online

Čim ujutro otvorimo oči, prvo bivamo online, a tek onda pijemo jutarnji napitak. Zadnje minute prije sna ne peremo zube, već smo online. U svim pauzama dana smo opet online. Redovito, disciplinirano, pravi virtualni vojnici. Online je bitniji od hrane i od vode. Početnici se pale i gase, a seniori su stalno – online. U online smo ugurali sve svoje ljubavi, svoja prijateljstva, druženja, svoje igre, svoje kupovine, male i velike radosti i tuge, svoje tajne, znanja, posao, iskustva, svoj cilj i svoju svrhu, svoje sve. I sad nemirno kročimo kroz život u stalnom strahu hoćemo li izgubiti signal, hoće li se što značajno dogoditi dok smo na off-u. Online smo kod kuće, u školama, na poslu, na odmoru, u tramvaju, u parkovima, na zemlji i u zraku, u muzejima i kazalištima, na koncertima, u kinima, na partyjima, na vjenčanjima i sprovodima. Svuda. A tamo možemo sve. I ono što ne možemo, tamo možemo. Online nam pomaže da znamo, online nam pomaže kada zaboravimo, online nas svakodnevno iznenađuje novim mogućnostima, online je kao da cijeli svijet nosiš sa sobom, online živi umjesto nas. Čemu osobni kontakti kad imamo aplikacije i društvene mreže? Čemu stvarni ljudi koji te obvezuju kada imaš tisuće pratitelja kojima ne trebaš znati ni ime? Pametni telefoni, tableti, laptopi, kućna računala… Nebitno je. Bitno je na bilo koji način biti online. Ili kako kaže jedna reklama – „Malo tko želi mekane darove.“ Logično, preko plišanog medvjedića ne možeš biti online. Sve informacije su dostupne. I one koje ti trebaju i one koje ti ne trebaju, samo zaguglaš. Knjige, novine, radio i televizija opasno zastarjevaju, nemaju tu brzinu, traže od nas angažman. Zašto bi čitao knjige kad imaš online sažetke, zašto bi listao novine i grafitom si prljao prste, zašto na radiju čekati dobru pjesmu kad imaš youtube? Zašto na televiziji priželjkivati zanimljiv dokumentarac kad ih na netu imaš koliko god hoćeš i kada god hoćeš? Online nas je razmazio, želimo sve odmah i sad.  Želimo što bržu informaciju sa što manje uloženog truda i nismo spremni na kompromise. A kako svaka medalja ima dva lica, tako se i mi polako i sigurno udaljavamo od stvarnosti, od naših bližnjih i od sebe samih. Toliko slobode nas je učinilo krajnje neslobodnima, postali smo dragovoljni online robovi modernog doba.

 

Lorena Ivanković, 1a

11/27/2018

1

Comments are closed.

Loading...
XV. gimnazija