XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Lice / Lorena Ivanković

Lice

Lice koje se nije bavilo sobom. Lice bez seruma mladosti, kirurških zahvata i photoshopa. Lice koje je dostojanstveno starilo. Lice puno bora, a svaka bora priča svoju priču. I najmanja crtica predstavlja jedno iskustvo, desetljeća su stvorila svoju mrežu bora. Lice koje je živjelo život, lice kao inspiracija.

Dvije okomite crte između obrva kao znak navodnika. To nije od ljutnje. To je staračka dalekovidnost koja je stigla prije vremena. Pa se mrštiš da lakše nešto pročitaš prije negoli shvatiš da su ti potrebne naočale.

Dvije brazde od nosa prema kutovima usana koje se godinama spuštaju prema kraju lica. Udubljenja su godinama sve dublja, u brazde se slažu i ustiskuju sve radosti i tuge, svi strahovi, srdžbe i brige. Lijepa, mlada, glatka, neopterećena lica kroz mnoga ljeta i zime poprimaju karakter. To su linije svrhe koje godinama utiru i grade svoj životni put.

Tijekom godina rađale su se nove i nove crtice. Crtica nakon diplome, crtica nakon rođenja djece, crtica nekon smrti bližnjih, crtica nakon ružne dijagnoze, crtica nakon operacije. Neke su nastale u kući, druge u uredu, treće u bolničim čekaonicama, četvrte na roditeljskim sastancima. Neke bude ružna sjećanja, a neke lijepa, poput rođenja unuka. Prvi osmjeh, prvi plač, prvi pad, prve riječi, prvi koraci, prvi zubi, prve ocjene, prvi uspjesi, sve se to može pročitati na licu jedne bake.

Oči su ogledalo duše. Nekad vedre i vesele, nekad mutne i tužne, nekad nemirne i znatiželjne, nekad brižne, pune suosjećanja, često mirne i koncentrirane. Najljepša je lepeza bora oko očiju. To su bore smijalice, dokaz vedrog duha i ljubavi prema životu koja svaku prepreku čine premostivom. To su linije veselja, pokazatelji otvorenog srca koje oko sebe širi radost.

Bore i borice oko usta svjedoče o mnogo izgovorenih riječi. Riječi ljubavi i podrške, riječi savjeta, ponekad prijekora, svađe, pa i grubih riječi. I uvijek iskren, simetričan osmjeh koji odagnava svaku sumnju u iskrenost namjera.

Mreža bora, kao mreža sjećanja na lijepe i nelijepe trenutke u životu. Lice koje je šibalo sunce, vjetar, kiša, sva godišnja doba, sva veselja i sve tuge, godine i desetljeća.

Kad si mlad, navlačiš maske. Sakrivaš bol, radost, tugu, očajanje, zlobu, laž. Kažu da najčešće skrivamo mržnju i strahove. Na licu starca sve je vidljivo. Zato im i vjerujemo.

Lorena Ivanković, 1. a

0

Comments are closed.

Loading...
XV. gimnazija