XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Kastanjete

***

 

Tiho, tiše no što kiša pada,

Moje kastanjete pjevaju

Pjesme koje ti dodiruju kožu

Toplije od noćnog zraka ljeti.

Melodije im nisu crvene

I ne draže tijelo do znoja –

Bjelje su od dječjeg guguta,

One mirišu na vlažnu zemlju.

Pjevaju i pjevat će brzinom

Plavetnila mojih prstiju,

Neopaženo plutati ondje,

Gdje se kriješ pod velom intime,

I polako, stoljećima polako,

Ulaziti u sve tvoje pore.

Ogrlit će te poput Svemira,

A ti ćeš im se opirati,

Kao što se noćas opireš snu,

I nećeš poznavati realnost;

Razumjet ćeš samo ljepotu.

Shvatit ćeš da si oduvijek znao

Note pjesama mojih kastanjeta

I poželjeti da zamijene

Prazninu tvojeg suhog dlana

I zavedu te poput opijuma.

 

Ivona Bušljeta, 04.06.2018.


Comments are closed.

XV. gimnazija
Loading...