XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Andrej Kramarić

Andrej Kramarić, učenik 4i razreda, ovo ljeto je postao profesionalni igrač nogometnog kluba Dinamo. Najbolji strijelac u povijesti Dinamove škole, ove je sezone već dva puta zabio za Dinamo, debitirao u međunarodnim klupskim natjecanjima te u U21 reprezentaciji. Razgovarali smo s njim pred početak nove Europske lige.

Zašto si upisao XV. gimnaziju?
Nije bilo nekog posebnog razloga. Imao sam 5.0 u osnovnoj školi, volio sam matematiku, a i neki prijatelji su mi preporučili Mioc jer je to prava škola za razvijanje čovjekovih misli i znanja. Zadovoljan sam i nisam požalio što sam je upisao. A znao sam da je Niko Kranjčar išao u našu školu.

Kako protječu tvoji školski dani?
Bilo je dana kada je bilo veselja i tuge, ima dana kada me je bilo strah loše ocjene, ali sve je to sastavni dio školskog života.

Kako si do sada uspijevao uskladiti školske obveze s napornim treninzima?
Bilo je jako teško. Pronalazio sam slobodno vrijeme poslije treninga i pokušavao raditi što više za školu. Ponekad je bio problem u nedostatku vremena za školske obveze, ali evo uspio sam to uskladiti. Kako ću to uspjevati sada kada sam profesionalac tek ćemo vidjeti. Imam želju završiti školu jer pored nogometa čovjek treba imati i druge interese.

Koliko tvoji profesori imaju razumjevanja za tvoj sportski život, a koliko treneri za tvoj školski život?
Zadovoljan sam i sretan pristupom svih profesora koji su mi olakšavali rješavanje mojih školskih obveza. Kada bi imao pripreme ili nastupe s reprezentacijom, često sam gradivo odgovarao naknadno po dogovoru s profesorom, a i s nogometne strane su me treneri podržavali. Ako bi imao važan test u školi, treneri bi me pustili i na taj način mi pomogli da lakše to sredim. Većina trenera me je ohrabrivala da završim školu kako poslije nogometne karijere ne bi bio samo nogometaš.

Koliko ti je razred pomogao da sve školske obveze uspješno odradiš?
U svakom slučaju puno su mi pomogli. Od njih prepisujem gradivo koje se radi u školi, a često mi daju instrukcije prije odgovaranja.

Koji predmet ti je najomiljeniji?
Svaki je bio u redu, ne bi izdvajao ni jedan posebno.

Što je za tebe XV. gimnazija?
Ustanova u kojoj možete naučiti puno o školi i životu, možete sresti puno odličnih osoba. Preporučujem svima osnovcima koji imaju mogućnost da upišu našu školu.

Imaš li želju studirati?
Postoji želja, ali ovisi o razvoju moje karijere. Volio bi upisati ekonomiju ili DIF.

Inteligencija je sastavni dio vrhunskih sportskih rezultata. Koliko je tebi pomogla činjenica da ideš u jednu od najboljih gimnazija u Hrvatskoj? Npr. u shvaćanju akcija, odluka koje donosiš na terenu? Sjećaš li se kakve takve situacije?
Sigurno da mi je to pomoglo jer smo u našoj školi naučili brže i logičnije razmišljati, ući u dubinu sadržaja da bismo naučili ono što se od nas traži. Tako i na treningu: kada se kompliciranije situacije pojašnjavaju, ja vjerujem da mogu lakše i brže shvatiti što se traži od mene upravo zahvaljajući iskustvima iz škole. Konkretno: bilo je kompliciranih vježbi tzv. cirkulara kada u jednoj minuti treba promijeniti 15-tak položaja i dodavanja. Budući da se to radi u grupi, brzina shvaćanja vježbe doprinosi ukupnom uspjehu. Nekad zna dolaziti do problema jer nismo svi jednaki pa netko sporije shvaća ideju vježbe.

Kada si se počeo baviti nogometom? Ispričaj nam o svom dosadašnjem nogometnom putu.
Sve je počelo još kada sam bio klinac. Volio sam se igrati na dvorištu od malih nogu. Vjerojatno sam se i rodio s loptom. U vrtiću sam se upoznao s nogometom i primjetio sam da mi se ta igra sviđa, to je nekako bilo u meni. Moj otac je isto primjetio da imam smisla pa me je jedan dan iz vrtića odveo na stadion. To je i za mene bilo iznenađenje jer nisam znao kamo idem. Jako sam se razveselilo iako i nisam znao šta sve to znači. Evo, u Dinamu sam od svoje šeste godine i korak po korak sam napredovao do sada.

Tko si ti nogometni uzori?
Christano Ronaldo i Messi a od naših me oduševljavaju Modrić, Eduardo da Silva i Ćorluka.

Nastupao si i za sve naše mlade reprezentacije?
O reprezentaciji bismo stvarno mogli dugo pričati. Debitirao sam kada još i nisam imao 15 godina u prijateljskoj utakmici s Bavarskom kada smo pobjedili 3:0. To su bila ona prva okupljanja potencijalnih igrača za reprezentaciju. Zatim su slijedili nastupi za reprezentacije U17 i U19. Početkom rujna ove godine sam prvi put pozvan i u reprezentaciju U21 za kvalifikacijski ogled s Norveškom. Debitirao sam pogotkom u pobjedi 3:1 u gostima. Igranje u reprezentaciji za mene je jedno veliko zadovoljstvo i izazov te sam sretan što imam priliku biti u tom odabranom društvu.

Dosadašnji uspjesi u klubu i reprezentaciji?
Kod kuće imam vitrinu sa svim kipićima i medaljama što sam osvojio. Imam kolekciju od nekih 15 kipića za najboljeg igrača i strijelca u prvenstvu i kupu. Ništa ne bih izdvajao, svaki je za sebe vrijedan i sve ih volim. Isto tako, svaki nastup za reprezentaciju je uspjeh po sebi. Na žalost, još nisam imao priliku sudjelovati na završnicama velikih natjecanja s reprezentacijom. Najbliži sam bio s U17 kada smo 2008. protiv Švicarske imali 0:0 do pred kraj utakmice i išli bismo u Tursku na Europsko prvenstvo. Tada nam je njihov golman zabio jedan očajnički gol. To je najtužniji trenutak moje dosadašnje karijere, ali šta se može, prošlo je.

Kako si podnio prelazak u profesionalce?
Ustvari, novinari me češće pitaju koliko mi se život promjenio. Promjenio se, ljudi me prepoznaju na ulici i doživljavaju me, neki su oduševljeni sa mnom. Kako sam najmlađi u modroj svlačionici, sretan sam sa svim tim oko sebe, ali ne bi volio kao neki prijašnji talenti nestati. Trebam ostati čiste glave i dalje naporno trenirati.

Gdje bi želio nastaviti karijeru?
Slažem se s mišljenjem da je engleska liga trenutno najjača. Ja volim španjolsku ligu i tu bi volio zaigrati jednog dana.

Tvoji nogometni aduti za davanje golova?
Svakako desna noga iako mi je i lijeva dobra, nije da mi služi samo za tramvaj. Glavom rijetko zabijam, nisam još dovoljno jak. Posebno radim na svojoj tjelesnoj spremi jer svi današnji vrhunski igrači su atlete.

Prvi nogometni trener?
Stjepan Lamza i Dautbegović mlađi.

Koja je tvoja pozicija u timu?
Napadač, špica. Iako, nisam onaj klasični napadač koji čeka loptu, volim joj prići, razigravati, zabavljati se.

Niko Kranjčar, bivši učenik naše škole?
Iskreno, nisam ga upoznao, ali mi je to velika želja. Doznao sam od suigrača Lovrena koji je bio na okupljnju reprezentacije u Bjelorusiji da Niko ima dobro mišljenje o meni i da me podržava oko nogometa i škole. Fantastičan igrač i osoba, volio bi ga upoznati i zaigrati s njim.

Kome si zabio svoj najdraži gol?
Postigao sam puno golova, trenutno sam najbolji strijelac Dinamove škole u povijesti, To je jedan lijep epitet. Bilo je bitnih golova, bilo je sretnih ali svaki je vrijedan. U sjećanju mi je ostao gol Srbiji koji sam zabio na jedan jako lijep način 3 minute prije kraja. Kasnije smo osvojili taj turnir.

Tvoj odnos s navijačima Dinama i navijačkom skupinom BBB?
Njima se stvarno mogu zahvaliti na podršci na svakoj utakmici. Oni nam daju veliki poticaj i  lakše je igrati uz njih. Moram im se zahvaliti što su me jako dobro prihvatili, što me podržavaju i vole i da nisam jedan od igrača koji je samo prolaznik u njihovim očima. Volio bi im uzvratiti velikim europskim rezultatom.

Tvoje mišljenje o stadionu?
Kao i svakog čovjeka, građanina Zagreba. Nema se tu što previše govoriti, Maksimir je povijesno mjesto. Volio bi da tamo ostane ali da se napravi novi. Svidio mi se stadion Red Bull Salzburga na kome smo igrali kvalifikacije Lige prvaka.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
U jutro škola, pa ručak, odmor i rad za školu, trening od pet sati pa do sedam, osam. Povratak kući, večera, opuštanje šetnjom gradom ili kod kuće na internetu. I tako, vrtim se u krug. Kada je utakmica, tada idemo u karantenu i vrijede posebna pravila ponašanja. Sve to vodi i o nama brine struka u Dinamu.

Kako podnosiš karantene?
Normalno, to je ustvari druženje s igračima i stvaranje pozitivne atmosfere i povezanosti.

Treniraš li dodatno?
S tatom sam posvećen tom dijelu nogometnog napretka, ako neki dio nogometne vještine ne valja odmah se trudimo to ispraviti.

Je li nogomet tvoja životna želja?
Moram priznati da jest, to sam htio postati u životu. Ali ponovit ću, tu nije kraj, treba postići još veće ciljeve, zaigrati za neki veliki europski klub i našu reprezentaciju.

Kakvu ulogu igra tvoja obitelj u tvojoj dosadašnjoj karijeri?
Obitelj je najvažniji dio mog dosadašnjeg uspjeha, u svakom trenutku me podržavaju, sve to rade iz ljubavi i bez njih bi sve ovo bilo nemoguće. Moram se zahvaliti mami, tati i sestri na velikoj posvećenosti meni. Tata je već niz godina u mirovini i u potpunosti se posvetio meni, on mi je pomagao i vodi brigu o meni. Tata ima ulogu menadžera i brine o meni. S njim sam proveo najviše nogometnog vremena.

Nekoliko neobaveznih pitanja
Narodnjaci?
Poštujem glazbeni ukus svake osobe. Ne mogu reći da ne slušam narodnjake, volim to poslušati. Prije utakmice slušam haus, to ipak više volim i to me više podigne.

S kim se družiš u Dinamu?
Sa svima, posebno sa mladima Tomečakom, Badeljom, Barbarićem i Lovrenom.

Ulaskom u profesionalce, jesi promjenio mjesta izlaska?
Mjesta za izlazak su ostala ista.

Manekenke?
Imamo sličan život, krećemo se istim krugovima..
Zanimljivost iz sportskog života?
Kao mali, na prvom turniru na kome sam nastupio bio sam proglašen najboljim igračem. Spiker je nabrajao nagrade koje sam dobio i među njima je spomenuo da sam dobio Matiza. Tribine nisu mogle vjerovati da tako mali dobijam pravi auto pa su počeli prosvjedovati, vikati i nevjerovati. Poslije se spiker nadopunio da je ipak riječ o minijaturi.

Koliko si do sada dobio crvenih kartona?
Nijedan crveni i poneki žuti. Sa sudcima ne repliciram, ne živciram se i samo se koncentriram na utakmicu.

Jesi praznovjeran? Imaš kakav ritual prije utakmice?
Nisam praznovjeran, a nemam ni neki ritual prije utakmice.

Kako proslavljaš gol?
Nemam način proslave gola,  ali su mi prijatelji rekli da moramo poraditi na tome.

Je li ti teško naći riječi kada razgovaraš s novinarima?
Nije, pitanja se često ponavljaju i unaprijed znam što će me pitati, pa se ne moram unaprijed spremati. Ipak, svaka tekma je drugačija i nosi neku novu atmosferu pa se uvijek ima što za reći.

Nekoliko brzopoteznih
CR vs. Kaka
hrvatski jezik vs. matematika
narodnjaci vs. rok
jutarnji trening vs. večernji trening
modra garnitura vs. zlatna garnitura
crveni hodnik vs. žuti hodnik
kebab vs. ćevapi
reflektori vs. sunce

14.09.2009. N.D.


Loading...
XV. gimnazija