XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Čitamo hrvatske autore

+3

Pozdrav knjigoljupci! U okviru Godine čitanja, koja je proglašena na prijedlog Ministarstva kulture i medija s ciljem dodatne promocije knjige i čitanja, odlučeno je da se u fokus ovogodišnje nacionalne manifestacije Mjeseca hrvatske knjige koja započinje danas, uključe hrvatski autori i hrvatska knjiga pa tema glasi “Hrvatski autori u Godini čitanja”, a moto “Ajmo HRVATI se s knjigom. Pa pokušajte!

Korana Serdarević: Nema se što učiniti – zbirka satkana poput patchworka od dvadeset i četiri kratke i raznolike priče obilježene gotovo filmskom atmosferom u kojoj se točno, ali i nježno ocrtava često mučna stvarnost.

Priče obuhvaćaju prostore zagrebačkih stanova i pustih dalmatinskih kuća i obrađuju vječne i uvijek aktualne  teme poput odrastanja i starosti, ljubavi i zlobe, odnosa između ljubavnika, majke i kćeri, brata i sestre pitajući se postoji li u ovom svijetu još koje zrnce optimizma?

Borna Vujčić: Nužno zlo – debitantski roman mladog autora smješten je u ambijent izmišljene zagrebačke gimnazije u kojoj se razredi natječu za što bolji uspjeh u ocjenama kako bi osvojili nagradni izlet.

Fokusirajući se na pretjerane zahtjeve za komptetitivnosti školski život postaje politička alegorija gdje razred postaje država, pojedini učenici vođe, a ostali običan puk koji ovisi o odlukama onih na vrhu.

Kroz iskustva gimnazijalaca oslikava se unutarnja borba mladih s problemima današnjice.

Ivor Martinić: Moj sin samo malo sporije hoda i Drama o Mirjani i ovima oko nje

u ove dvije drame, istaknuti dramski pisac čija su djela uprizorena i u svijetu, kroz ogoljene dijaloge s naoko beznačajnim rečenicama progovara o svađama, ljubavi i patnjama koje su već prošlost, o odnosima koji su završili, ali još uvijek postoje.

Hrabro se suočava s teškim temama kao što su homoseksualnost i invalidnost koje često guramo pod tepih pritom nas učeći da patnja ne bira, kao ni bolest s kojom živiš i učiš život.

Marko Radumilo: Dan kada su centarfori promašivali – ove priče autora srednje generacije zaokružene su i zapravo donose dnevnik urbanog odrastanja kroz isprepletene sudbine mladih ljudi na pragu adolescencije u velikom gradu u turbulentno vrijeme koje nije pogodovalo normalnom sazrijevanju.

Tematikom i jezikom zbirka je u potpunosti zagrebačka, a istodobno je univerzalna i izvrsno ilustrira svjetonazor i pravila društvene skupine koja se provlači kroz priče.

Andrija Škare: Dva prsta iznad gležnja – Monika iznad gležnja ima neobičnu tetovažu kroz koju ćemo doznati priču o njezinom odrastanju i o mladosti koja je sazrijevala usporedno s hrvatskom demokracijom.

Tu su i autoriteti neliberalne politike nasuprot naoko liberalnim roditeljima, neizlječive bolesti, raskidi s prijateljima i ljubavima, traženje identiteta i samostalnosti.

Sve prati soundtrack formativne glazbe koja kao emotivna i svjetonazorska kulisa gradi osobe i svjetove.

+3

Comments are closed.

Loading...
XV. gimnazija