Tijekom vikenda 9. i 10. svibnja 2026. učenici naše škole sudjelovali su u dvodnevnom planinarskom izletu na Velebit u organizaciji planinarske grupe Hrvatske planine, pod vodstvom profesora Berislava Rusana.
U subotu rano ujutro krenuli smo prema Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, puni uzbuđenja i spremni za novu avanturu. Naše planinarenje započelo je kod Zavižana, odakle smo se nakon kraćeg hoda priključili jednoj od najpoznatijih i najljepših hrvatskih planinarskih staza – dobro znanoj Premužićevoj stazi. Tijekom puta pratili su nas prekrasni velebitski krajolici, impresivni Rožanski kukovi te pogledi prema Hajdučkim kukovima koji su nas ostavljali bez daha.
Poseban trenutak prvoga dana bio je uspon na vrh Gromovaču, do kojega smo nakratko skrenuli s Premužićeve staze. S vrha su se pružali veličanstveni pogledi na more i hrvatske otoke, među kojima su se jasno vidjeli Krk i Cres. Vedro nebo omogućilo je iznimnu vidljivost, što je cijeli doživljaj učinilo još posebnijim.
Nakon uživanja na vrhu vratili smo se na Premužićevu stazu i nastavili prema Rossijevu skloništu, gdje smo se odmorili prije povratka prema Zavižanu. Putem smo ponovno uživali u jedinstvenom velebitskom pejzažu, a neki su se odlučili popeti i do vrha Zavižan, u čijoj se blizini nalazi najviša meteorološka postaja u Hrvatskoj. I ondje nas je dočekao impresivan pogled na okolne vrhove, more i otoke.
U večernjim satima kombijima smo stigli do smještaja u Velikom Alanu. Po dolasku mnogi su odlučili iskoristiti predivno vrijeme i popeti se na obližnji vrh kako bi uživali u spektakularnom zalasku sunca. Pogledi prema otoku Rabu i vedro nebo stvorili su prizore koje ćemo dugo pamtiti.
Kasnije je uslijedilo druženje uz razgovor, kartanje i mnogo smijeha, no avantura time nije završila. Oko ponoći dio ekipe ponovno se uputio na vrh, ovaj put na noćno planinarenje. Daleko od gradskih svjetala imali smo priliku promatrati vedro nebo prepuno zvijezda – prizor koji je u Zagrebu gotovo nemoguće doživjeti. Nakon takvog iskustva vratili smo se u smještaj i nakratko se odmorili do idućeg jutra.
Oni najuporniji već su oko pet sati ujutro, u nedjelju, ponovno krenuli prema vrhu kako bi dočekali izlazak sunca i još jednom uživali u čarima Velebita.
Nakon doručka započela je nova planinarska avantura, ovoga puta drugim dijelom Premužićeve staze. Ovisno o željama i spremnosti, sudionici su osvajali različite vrhove. Neki su se popeli na Zečjak, s kojega se pruža fantastičan pogled na obalu, dok su drugi nastavili obalnim dijelom Premužićeve staze uz povremena skretanja prema okolnim vrhovima. Među njima se posebno istaknula Visibaba, s koje se mogao vidjeti i otok Pag.
Osim zadivljujućih pogleda, putem smo imali priliku upoznati i bogatstvo velebitske prirode te vidjeti autohtone vrste poput velebitske gušterice i velebitske degenije. Na povratku u Veliki Alan ručali smo u planinarskom domu, još se malo podružili, a zatim se u poslijepodnevnim satima zaputili prema Zagrebu.
Tijekom cijelog vikenda pratili su nas prekrasna priroda, zanimljive informativne ploče, glazba, smijeh i – ono najvažnije – dobro društvo. Uz bezbroj odigranih partija bele i mnoštvo zajedničkih uspomena, ovaj će planinarski izlet zasigurno ostati jedan od onih koje ćemo još dugo pamtiti.
Napisala: Ana Jukić, 3.e.
