Naša škola već niz godina kroz razne Erasmus+ projekte surađuje s gimnazijom Justus-von Liebig iz Neusäβa kraj Augsburga. Kroz zajednički rad na projektima razvila su se mnoga prijateljstva, kako među profesorima tako i među učenicima.
Jedan vid međukulturalne suradnje je i takozvani „job shadowing“. Učitelji i profesori hospitiraju odnosno „gostuju“ na nastavi svojih kolega, najčešće istih ili srodnih predmeta. Kroz neposredno opažanje nastave, ovaj put iz pozicije promatrača, te razmjenu iskustava s kolegama, javljaju se nove ideje u scenarijima podučavanja.
Tako su i profesorice naša škole, Bernarda Mlinarić, nastavnica fizike, Marija Bilić, nastavnica hrvatskog jezika i Sandra Markota Sever, nastavnica njemačkog jezika i sociologije, od 13. do 17. travnja ove godine imale „gostujući nastup“ u gimnaziji „Justus-von-Liebig“.
Riječ je o velikoj školi koja je nedavno prošla kompletnu obnovu, a u neposrednoj blizini se nalazi i „realka“ (Realschule) – posebni tip škole koji hrvatski obrazovni sustav ne poznaje, a smješten je otprilike u sredini između strukovnih škola i gimnazija.
Blizu je i „Berufsschule“ koja kroz dualni sustav obrazuje učenike za neka zanimanja u ekonomiji i administraciji kao i za neke takozvane „zelene“ profesije u kojima je priroda radno okruženje, poput primjerice vrtlara i cvjećara.
Tako trolist škola te na stotine učenika dominira malim mjestom Neusäβom koje gravitira Augsburgu.
Augsburg je grad u južnoj Njemačkoj koji je otprilike 60 km zapadno udaljen od bavarske prijestolnice Münchena. Ime grada potječe od nekadašnjeg rimskog naselja nazvanog po tadašnjem rimskom caru Augustu Oktavijanu. Mnogi njemački gradovi u svom imenu nose oznaku „burg“, riječ za utvrdu, dvorac ili grad, primjerice Hamburg, Freiburg, Ludwigsburg, Regensburg, Magdeburg, Würzburg i mnogi drugi. Grad broji otprilike 360 000 stanovnika i krase ga mnogobrojne crkve, palače, trgovi te raskošne kuće nekadašnjih bankarskih obitelji, a premrežen je mnogobrojnim kanalima koji su rukavci rijeka Lech, Wertach i Singold.
Gimnazija „Justus-von-Liebig“ ima dva smjera: prirodoslovno-tehnološki i jezični. Engleski i latinski jezik uče se već od nižih razreda dok je od 11. razreda moguće učiti i španjolski, ruski ili turski jezik, kao drugi ili treći strani jezik. Škola ima polivalentnu sportsku dvoranu kao i veliku menzu. Postoji takozvani „istraživački“ razred u kojem je težište stavljeno na različite projekte kao i „zborski“ razred s dodatnih satom glazbene kulture i fokusom na zajedničko pjevanje. Škola već godinama sudjeluje na raznim međunarodnim projektima. Gimnazija je ime dobila po Justusu von Liebigu, poznatom njemačkom kemičaru koji je izumio prvo umjetno gnojivo te, mali „fun fact“, također patentirao ekstrakt mesa, bolje rečeno popularnu „kocku za juhu“. I dan danas postoji brend juha „Liebig“. Žuta instalacija, simboličnog imena „Molekula života“ postavljena ispred gimnazije „Justus-von-Liebig“ posvećena je upravo kemičaru po kojem je škola nazvana.
Profesorica Bernarda Mlinarić, profesorica fizike, vrlo je zadovoljna uvidom u njemački obrazovni sustav i način poučavanja. Ističe da je škola tijekom renovacije nabavila moderan pribor za eksperimente u prirodoslovnim predmetima što, naravno, upotpunjuje te osuvremenjuje nastavu i čini je dinamičnom. Kurikulum fizike razlikuje se po godinama odnosno razredima, no, profesorica Mlinarić smatra da je naša škola u svemu ravnopravna „Justusu“ te da naši učenici znanjem fizike i te kako mogu konkurirati onima u Njemačkoj.
Profesorica hrvatskog jezika, Marija Bilić, prisustvovala je nastavi francuskoga i engleskoga jezika kao stranih jezika i njemačkoga jezika kao materinskoga jezika i književnosti. Posebnost poučavanja njemačkoga jezika znatno se razlikuje od hrvatskoga nacionalnoga kurikula prvenstveno u obradi samo njemačke književnosti s naglaskom na vrlo slične metodičke obrasce. Ovaj projekt je za profesoricu bio dragocjeno iskustvo jer joj je cilj bio vidjeti koliko je naš materinski jezik kvalitetno poučavan.
Sandra Markota Sever, profesorica njemačkog jezika i sociologije također je bila gost na satovima njemačkoga kao materinskog jezika na kojima se, ovisno o razredu i uzrastu učenika, podučava gramatika i sintaksa te vrste tekstova i obrađuje književnost u društveno-povijesnom kontekstu. Učenici koji pohađaju „Oberstufe“, zadnja dva razreda gimnazije, vrlo aktivno sudjeluju na nastavi te se pripremaju i uče za maturu. Zanimljivo je bilo vidjeti i neke sličnosti između sustava njemačkih gimnazija te međunarodnog programa International Baccalaureate koji XV. gimnazija nudi. Bavarska matura smatra se najtežom u Njemačkoj te neki fakulteti maturantima bavarskih gimnazija daju i neke dodatne bodove kod prijava i upisa na željene fakultete diljem Njemačke.
Posebnost njemačkog školskog sustava je što osnovna škola traje 4 godine, a obrazovanje je u nadležnosti saveznih pokrajina. Odluka u kojoj vrsti škole nastaviti obrazovanje donosi se već u ranoj dobi, a mjerodavna je, uz odluku roditelja, preporuka koju izdaje osnovna škola i koja je vezana za prosjek ocjena iz njemačkog jezika, matematike, prirode i prvog stranog (običnog engleskog) jezika. Tako su gimnazijalci i učenici od 10 godina, što odgovara 5. razredu OŠ u Hrvatskoj. Ove godine se u njemačke gimnazije ponovno vratila i 13. godina (G9 – Gymnasium) školovanja, od kojeg se odustalo početkom novog milenija, ali je zbog opsežnog gradiva i zahtjevne mature u većini njemačkih saveznih pokrajina donesena odluka da se opet uvede.
Ne znamo je li tako u svim školama, ali tijekom našeg boravka u školi nismo vidjeli nijedan mobitel tijekom nastave. Isključeni su i spremljeni u torbe. Zanimljivo, u njemačkim medijima se tu i tamo može čuti pojam „Handyhotel“ što bi se na hrvatski moglo prevesti kao „mobi motel“, a riječ je o kutiji s pregradama u koju se tijekom nastave odlažu mobiteli.
Obraćate li se profesoru u Njemačkoj, koristit ćete oblik gospođa ili gospodin + prezime, dakle „Frau Schmidt“ ili „Herr Horvat“, dok je titula „Professor“ rezervirana za profesore na sveučilištima, primjerice „Herr Professor Müller“.
Za razliku od Hrvatske, studenti koji žele studirati na „Lehramt“, učitelji odnosno profesori, već prije ili na samom početku studija odlučuju u kojoj vrsti škole žele jednog dana predavati jer su metodika i didaktika tijekom studija prilagođeni upravo tome. Budući nastavnik odabire dva predmeta koja će jednog dana predavati, a koji nužno ne moraju biti srodni (evo nekih primjera čestih kombinacija predmeta: njemački/francuski, povijest/njemački, fizika/matematika, biologija/kemija, geografija/engleski, itd.). Nakon završetka fakulteta slijedi tzv. „Refendariat“ – pripravnički staž koji traje od 18 do 24 mjeseca nakon kojeg kandidat izlazi na stručni (doslovno: državni) ispit („Staatsexamen“). Učitelji i profesori u Njemačkoj najčešće imaju status državnog službenika uz što idu određene povlastice pa tako i veća mirovina (koja iznosi otprilike 70% plaće za razliku od hrvatske prosječne mirovine koja iznosi tek 40% plaće). Gimnazijski profesor je u Njemačkoj i dalje prestižno zanimanje uz tradicionalna akademska zanimanja poput inženjera, pravnika i liječnika. Taj status se temelji na sveučilišnom studiju i pripravništvu, dakle, dugogodišnjem obrazovanju te društvenoj odgovornosti za odgoj i obrazovanje nadolazećih generacija što se smatra iznimno važnim. Zanimljivo!
Ovaj izlet u njemački obrazovni sustav bio je za profesorice XV. gimnazije vrlo dragocjen, a razmjena iskustava s kolegama te pokoja nova ideja svakako su oplemenile nastavničku svakodnevicu te će nešto od viđenog sigurno naći primjenu i u nastavi.
Sandra Markota Sever
