XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Smjer kazaljke

+3

I. Prijetnje

Opće je poznato da se sadašnjost gradi na prošlosti, te da prošlost ovisi o prošlosti prije nje. Međutim, ima i jedna     prijetnja iz prošlosti. Lanci događaja, započeti u dubokim davninama, mogu se provlačiti, migoljiti, i naposljetku dosegnuti sadašnjost. Stvari za koje smo misli da će se držati svojeg mjesta u vremenu mogu nanovo iskočiti, niotkuda. Stvari za koje smo mislili da više ne postoje, mogu se vratiti ako temporalni uvjeti budu pogodni.

Enciklopedija Vrijeme

II.Glasnik

Noć, crna kao dubine vremena. Figura u mraku, crna kao smrt. Obje su mračne, ali ipak, tu je blaga razlika u nijansi, blaga varijacija u boji. Pred crnom šumom, pod vedrim nebom, bistrim kao kap hladne vode, stoji mračan obris lika. Nebo, osim slabašnoga sjaja zvijezda, potpuno je prazno. Mjeseca nema. Figura pokaže u crno nebo,  ruka se polagano ispruži, s prstom kao glasnikom vremena. Uto se iz točke u koju je figura pokazivala razlije  oštra bijela boja bridova mjeseca, poput pigmenta u čaši vode. Širio je svoje bjelilo, curilo je po nebu. Nikad  koncentrirano kao u početku, ali uvijek prisutno. Ubrzo je razlivena mrlja počela koagulirati, skupljati se, i naposlijetku oblikovala krug na nebu.

III. Reakcije

Opće je poznato da nagle promjene mjesta i vremenske okoline imaju ozbiljne protureakcije. Značajna promjena u jednom morat će biti uravnotežena svojom antitezom na temelju očuvanja količine vremenskog postojanja. Na primjer, vremenski uzrokovana promjena na nebu morat će sa sobom donijeti promjenu suprotnoga predznaka na tlu.

Enciklopedija Vrijeme

IV. Snijeg

Ne znam koliko je vremena prošlo otkad sam ovdje. Valjda tjedan dana? Možda mjesec dana? Bavio sam se nekim svojim zanimacijama – čitanjem, pisanjem, svim i svačim, a potpuno sam zaboravio na izvanjski svijet. Uistinu, pogledavao sam tu i tamo kroz prozor, sve se činilo normalnim. Snijeg, vjetar, nebo, šuma. Ali kročiti van? Nipošto.

No ipak, htio sam se malo prošetati uokolo. Iako mi se vrijeme kroz prozor činilo ugodnim, čim sam izašao, eto snijega. A on je nestajao, topio mi se pred očima. Pa tko je to, pobogu, tebe ovamo dozvao? Zar si ovdje bio cijelo vrijeme, cijeli moj život? Što ti tu radiš? Zna se, snijeg je prirodni fenomen, ali ovo nije bio neki običan snijeg, to sam osjetio. Ovaj snijeg smrdio je na vrijeme i bilo mi je drago da se otapa. Njegovi slojevi predstavljali su sekunde, minute, godine. Ne znam kada je točno pao     mrak, izašao sam dok je vani još bilo sunce, makar oblačno, a sada eto noći. A tek kako je tiho. Vratio  sam se unutra.

V. Sjećanje

Unatoč manifestaciji vremenskog fenomena u kojem dolazi do sezanja nečega iz prošlosti u sadašnjost, subjekti u sadašnjosti samo će trenutno biti svjesni promjene. To je zato što inače susreću vrijeme sprijeda, gdje budućnost donosi promjene. Svjesni su takva tipa promjene. Ukoliko dođe do suprotnoga,  gdje promjena proizlazi iz negativnog dijela vremenske osi, to jest prošlosti, svijest o toj promjeni tek je kratka i ubrzo je promjena prihvaćena kao da je oduvijek bila ondje.

Enciklopedija Vrijeme

VI. Promjena?

Već je bilo kasno, ali bolje završiti ikad nego nikad. Otključao sam auto i upalio motor. Bio sam sretan kada sam izašao iz grada među šume i nebo. Stao sam sa strane i pogledao na nebo. Što je to bilo lijepo – taj mrak, zvijezde, mjesec. Od cijelog neba, mislim da mi je mjesec oduvijek najdraži, sa svojim hladnim i oštrim bijelim zrakama, taj mjesec moga djetinjstva. Unatoč tome, dok sam gledao u nj, nisam znao što on tu radi.

                                                                                                                                      Domagoj Antičić, 4. n

foto: Jeno Major

+3

Comments are closed.

Loading...
XV. gimnazija