Osvrt na uspješno provedenu humanitarnu akciju “Pokloni sitnicu, pokloni sreću” za Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra.
PRAVI SMISAO BOŽIĆA
Što je za vas smisao Božića?
Ono što nam vjerojatno prvo pada na pamet su darovi, no je li to pravi smisao Božića?
U današnjem društvu kao da se izgubio pravi istinski božićni duh koji se zapravo očituje u ljubavi. Toliko smo zaokupljeni kupovanjem materijalnih stvari za Božić da zaboravljamo pokloniti malo ljubavi onima kojima je to najpotrebnije.
To je zapravo razlog zbog kojega su učenici i roditelji XV. gimnaziji pokrenuli humanitarnu akciju „Pokloni sreću“ kojom su prikupljali prehrambene i higijenske potrepštine za štićenike Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Cilj akcije bio je ne samo pomoći u materijalnom smislu nego i posjetiti Bolnicu te na dječja lica izmamiti dragocjeni osmijeh.
Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra smještena je unutar dvorca Oršić koji je izgrađen 1773. godine, a današnji izgled dvorca neznatno je izmijenjen 1947. godine, kada je sredstvima UNICEF-a adaptiran za namjenu dječjeg oporavilišta odnosno odmarališta. Godine 1962. rješenjem Narodnog odbora grada Zagreba osnovana je Bolnica za djecu i omladinu. Sadašnji naziv bolnica nosi od 1969. godine. U ovoj su bolnici danas smještena djeca koja boluju od kroničnih bolesti koje zahtijevaju dugotrajno liječenje.
Nakon što smo tjedan dana ispod našeg školskog božićnog drvca prikupljali potrebna sredstva, nas dvadeset učenika volontera te profesori i v.d. ravnateljica Ljiljana Crnković, krenuli smo u posjet Bolnici u podne 21. prosinca 2015. Pomogli su nam neki roditelji koji su nas prevezli do Bolnice. Zanimljivo je, a i lijepo se poklopilo, da nas je dočekao i proveo bolnicom tata učenice 1.e razreda naše škole, liječnik Tomislav Gojmerac, koji je ujedno i djelatnik Bolnice, voditelj medicinske službe. Obišli smo gotovo cijelu bolnicu te upoznali neke od pacijenata. Bilo je nevjerojatno vidjeti djecu s tolikim oštećenjima, koja se bez obzira na sve i dalje smiju i iskreno nam se vesele. Bili smo toplo i veselo pozdravljeni pri ulasku u svaku sobu, a jedan nam je štićenik čak i pjevao. Lijepo je bilo vidjeti osoblje bolnice koje iznimno nježno i pažljivo postupa s pacijentima te im pruža pažnju i skrb koja im je prijeko potrebna.
Ovaj nas je posjet, vjerujem, sve ostavio bez riječi i dao nam povoda za razmišljanje. Gledajući djecu koja se ne mogu samostalno kretati niti jesti, shvatila sam da to što ponekad mislimo da nam je nos prevelik ili da nam kosa nije dovoljno ravna zapravo uopće nije bitno. Ono što je zapravo najvažnije jest da smo zdravi. Nakon prizora koje sam toga dana vidjela gledam na život iz druge perspektive. Moramo cijeniti to što imamo, biti zahvalni na životu kojega smo dobili i živjeti ga punim plućima.
Ponosim se i sobom i svojom gimnazijom, i drago mi je što sam posjetom dječjoj Bolnici sve ovo osjetila i spoznala. Ispunilo me to nekom novom, dosad nepoznatom snagom.
I naučila sam – smisao Božića uistinu nije u velikim i skupim darovima, ni u velikim mašnama, ni u sjajnim omotima. Smisao Božića uopće nije u kupovanju!
Smisao Božića je u davanju i darivanju! Pravi smisao Božića je ozariti nečije lice osmijehom, podariti nekomu radost, vidjeti iskru i sjaj u nečijim očima.
Ela Katina Krizmanić, 1. c
