Rano ujutro, 27. veljače, krenuli smo na trodnevno skijanje u Austriju. Okupila se vesela ekipa od 24 učenika iz razreda 2.a, 2.b, 2.d, 2.e i 2.f, u pratnji profesora Rusana. Na skijalište Gerlitzen stigli smo oko 9.30, gdje nas je dočekalo sunčano i toplo vrijeme.
Već tijekom vožnje autobusom profesor nam je pojasnio kartu skijališta, raspored i položaje staza, pa smo po dolasku odmah bili spremni za prve spustove. Među nama se našao čak i jedan sanjkaš, što je dodatno obogatilo našu malu zimsku ekipu. U početku smo skijali u većim skupinama, no to se pokazalo zahtjevnim zbog različitih razina skijaškog iskustva, pa su se već nakon nekoliko spustova spontano formirale manje grupice.
Ručali smo prema vlastitom rasporedu, u restoranu na stazi, gdje smo uz piće imali priliku kušati i razna austrijska jela poput Wiener schnitzela, germknödela, Kaiserschmarrna i drugih specijaliteta. Unatoč visokoj temperaturi od čak 10 °C, poslijepodne se još uvijek moglo pronaći nekoliko vrlo dobrih staza za skijanje.
U autobus smo se vratili oko 16 sati te se uputili prema hostelu u Villachu. Po dolasku smo imali vremena smjestiti se i osvježiti prije večere. Nakon večere veća je skupina otišla u kratku šetnju gradom, no kako su gotovo svi dućani i kafići već bili zatvoreni, a ulice prilično puste, ubrzo smo se vratili u hostel. Iako je iza nas bio naporan dan, u nekim je sobama veselo druženje potrajalo do kasno u noć.
Sljedećega jutra ponovno smo rano ustali kako bismo što prije stigli na skijalište i iskoristili staze dok su u najboljem stanju. Vrijeme nas je opet poslužilo: bilo je sunčano, iako nekoliko stupnjeva hladnije nego prethodnoga dana. Posebnu je pozornost tog dana privukla skupina od devet učenika koji su obukli kostime banana i u njima skijali sve do ručka. Bili smo prava atrakcija na stazama – ljudi su nam se smijali, pozdravljali nas i fotografirali.
Subotom je na skijalištu bila nešto veća gužva, ali smo usprkos tomu uspjeli temeljito istražiti cijelo skijalište. Sa staza smo krenuli u isto vrijeme kao i prvoga dana, a nakon povratka uslijedili su odmor i večera. Poslije večere neki su učenici s profesorom pokušali pronaći crkvu u kojoj bi mogli prisustvovati svetoj misi, no nažalost crkva je bila zatvorena.
Iste večeri bili smo pozvani u goste kod Rusanovih prijatelja koji već dugi niz godina žive u Villachu. Obitelj Zečević primila nas je vrlo srdačno i gostoljubivo. Poslužili su nam sokove te pripremili slavonsku kobasicu s kruhom, Leberkäse te štrudle od jabuka i sira. Večer je protekla u iznimno ugodnom ozračju, uz prijateljski razgovor, igre, narodne pjesme i ples. U tako dobrom društvu vrijeme je brzo prošlo pa smo u njihovu domu ostali do kasno u noć.
Trećega i posljednjeg dana odjavili smo se iz hostela i ponovno rano stigli na skijalište. Budući da smo sada već dobro poznavali sve staze, vrijeme smo iskoristili maksimalno. Vrijeme je i toga dana bilo lijepo, ali ipak nešto hladnije i oblačnije nego prethodnih dana. Malo smo ranije krenuli prema dolini, a oni koji više nisu imali snage za skijanje spustili su se sjedežnicom.
Prema Zagrebu smo krenuli oko 16 sati te smo, uz kratku pauzu putem, stigli oko 20 sati. Tijekom ta tri dana odskijali smo oko 100 kilometara, a neki čak i do 150. Ovo će nam skijanje svima ostati u lijepom sjećanju – po odličnom društvu, veselju i brojnim nezaboravnim trenucima.
Helena Lovreković, 2.a
