Rano ujutro 27. veljače, krenuli smo na trodnevno skijanje u Austriju. Okupilo se veselih dvadesetčetvero učenika iz razrednih odjela 2. a, 2. b, 2. d, 2. e i 2. f, u pratnji profesora Rusana. Na skijalište Gerlitzen stigli smo oko 9.30, gdje nas je dočekalo sunčano i toplo vrijeme.
Tijekom vožnje autobusom profesor nam je pojasnio kartu skijališta, raspored i položaje staza pa smo bili spremni za prve spustove čim smo došli. Među nama našao se i jedan sanjkaš, što je dodatno obogatilo našu malu zimsku ekipu. U početku smo skijali u većim skupinama, no to se pokazalo zahtjevnim zbog različitih razina skijaškog iskustva pa su se već nakon nekoliko spustova spontano formirale manje grupe.
Ručali smo prema vlastitom rasporedu u restoranu na stazi, gdje smo uz piće imali priliku kušati i razna austrijska jela poput Wiener schnitzela, Germknödela, Kaiserschmarrna i drugih specijaliteta. Unatoč visokoj temperaturi od 10 °C, poslijepodne se moglo pronaći nekoliko vrlo dobrih staza za skijanje.
Subotom je na skijalištu bila nešto veća gužva, ali smo usprkos tomu uspjeli temeljito istražiti cijelo skijalište. Sa staza smo krenuli u isto vrijeme kao i prvoga dana, a nakon povratka uslijedili su odmor i večera. Poslije večere neki su učenici s profesorom pokušali pronaći crkvu u kojoj bi mogli prisustvovati svetoj misi, no crkva je nažalost bila zatvorena.
Iste večeri prijatelji profesora Rusana, koji godinama žive u Villachu, pozvali su nas u goste. Obitelj Zečević primila nas je vrlo srdačno i gostoljubivo. Poslužili su nam sokove, slavonsku kobasicu s kruhom, Leberkäse te štrudle od jabuka i sira. Večer je protekla u iznimno ugodnom ozračju, uz prijateljski razgovor, igre, narodne pjesme i ples. U tako dobrom društvu vrijeme je proletjelo pa smo u njihovu domu ostali do sitnih noćnih sati.
Trećega i posljednjeg dana odjavili smo se iz hostela i ponovno rano stigli na skijalište. Budući da smo sada već dobro poznavali sve staze, iskoristili smo svaki trenutak u potpunosti. Vrijeme je i toga dana bilo lijepo, ali ipak nešto hladnije i oblačnije nego prethodnih dana. Malo smo se ranije uputili prema dolini, a oni koji više nisu imali snage za skijanje spustili su se sjedežnicom.
Prema Zagrebu smo krenuli oko 16 sati te smo, uz kratku pauzu putem, stigli oko 20 sati. Tijekom ta tri dana odskijali smo oko 100 kilometara, a neki čak i do 150. Ovo će nam skijanje svima ostati u lijepom sjećanju – po odličnom društvu, veselju i brojnim nezaboravnim trenucima.
Helena Lovreković, 2. a
