Naša prva ovogodišnja mobilnost u okviru Erasmus + projekta STEPS, od 15. – 21. studenog bila je ujedno i najegzotičnija. Na portugalskom otočju Azorima, usred Atlantskog oceana, 6 naših učenika i 3 profesorice, 8 učenika i 2 profesora iz Justus-von-Liebig-Gymnasium u Neusäßu, Njemačka dočekali su učenici škole Escola Básica e Secundária Tomás de Borba. Na tjedan dana odmaknuli smo se od zagrebačkih hladnoća i uživali u nama neobično toploj atlantskoj zimi.
Naš je put započeo u petak, 14. studenog, kada smo poletjeli iz Zračne luke Franjo Tuđman. Preko Frankfurta smo stigli u Lisabon, gdje smo i ostali preko noći. Nismo stigli obići znamenitosti grada ali smo napunili baterije za nastavak puta koji je uslijedio dan nakon. U subotu smo zajedno s timom iz Njemačke letjeli na otok Terceiru, u grad Angra do Heroismo, gdje su nas dočekali naši domaćini. Neki su se pri dolasku odmah okupali u oceanu, a nakon toga je slijedila gala večera kojoj smo prisustvovali u pratnji naših domaćina.
Nedjelja je bila zadužena za upoznavanje s obiteljima koje su nas prihvatile i čarima koje otok Terceira nudi. Svatko je sa svojom obitelji obišao obalu i unutrašnjost otoka. Doživjeli smo prizore poput vulkana, geotermalnih otvora i nesvakidašnju količinu krava i bikova na poljima. Kraj dana smo proveli u kinu ili na biljaru.
U ponedjeljak su službeno počele radne aktivnosti. Uključili smo se u prva dva školska sata naših domaćina. Nakon toga smo se zajedno okupili u kino dvorani gdje je svaka država predstavila sebe i svoju školu. Mi smo se predstavili prezentacijom o STEPS projektu u našoj školi te Wordwall i Kahoot kvizovima. Ručali smo u školskoj kantini a odmah nakon ručka smo sudjelovali u robotičkoj radionici. U internacionalnim parovima smo slagali robote od lego kockica koje smo kasnije isprogramirali da se kreću. Večer smo proveli u druženju.
Utorak ujutro proveli smo šetajući s vrha tvrđave Memoria prema centru grada Angra do Heroismo. Na putu smo posjetili Vojni muzej smješten u bivšoj Boa Nova vojnoj bolnici. Tamo smo u radionici izrađivali straničnike. Jutarnje avanture zaključili smo piknikom u gradskom parku. Ovaj dug, iscrpljujući ali i prekrasan dan, završili smo razgledom grada i posjetom bivše gradske palače.
Srijedu smo ponovno započeli jednim školskim satom. Nakon toga smo imali radionicu o fotografiji za vrijeme koje smo šetali po gradu kako bismo ga bolje upoznali i kroz slike sačuvali djelić njegove povijesti, prirode i doživljaja. Zadnja nam je postaja bila škola. Sudjelovali smo u još jednoj radionici tako da smo u internacionalnim timovima bojali i ukrašavali košare za voće s obilježjima naših država. Moglo se vidjeti raznih simbola poput nogometnih klubova, zastava, mora, hrane, cvijeća itd. Večer smo ponovno proveli svi na okupu, igrajući biljar, stolni nogomet i uživajući u međusobnom druženju.
Četvrtak smo proveli istražujući prirodu. Prvo smo posjetili geotermalne izvore Furnas do Enxofre. Iako je šetnja bila lagana i kratka svi smo uspjeli uništiti tenisice (a neki i hlače) blatom. Produžili smo do Golf kluba gdje smo pokazali svoje (anti) talente za golf. Nakon ručka u Golf klubu uputili smo se na sjever otoka, u obalno mjesto Biscoitos. Vidjeli smo prirodne bazene stvorene utjecajem oceana, valova i vulkanskih stijena. Oni hrabri su se čak okupali iako je taj dan bio najhladniji i najvjetrovitiji. Pri povratku u grad Angru svi smo se okupili na zajedničkoj večeri.
Posljednji dan našeg boravka, petak, tradicionalno smo proveli u školi izrađujući prezentacije o proteklom tjednu. Svatko se potrudio prenijeti svoje dojmove kroz vlastite fotografije fotografirane taj tjedan. Odmah nakon prezentacija, zaputili smo se na kuglanje, kao malu promjenu od školske atmosfere. Uživali smo u jednom od posljednjih zajedničkih trenutaka. Uslijedila je kupovina suvenira i zajednička večera u obližnjem restoranu. Ono što zadnji dan donosi je i pakiranje, koje smo na brzinu obavili da bismo mogli tjedan ispratiti u stilu – zabavom na fakultetu. U subotu smo već u ranim jutarnjim satima morali biti u zračnoj luci.
Ovaj je tjedan nama koji smo bili, bio zadnji projektni tjedan u sklopu projekta STEPS. Sa suzom u očima i divnim prijateljstvima i uspomenama poletjeli smo za Zagreb. Zahvalni smo što smo imali priliku biti dio ovog projekta i nikad nećemo zaboraviti što nam je on donio – nova iskustva i saznanja, nova prijateljstva i jedne od najljepših i nostalgičnijih uspomena dosad.
Lana Kefeček, 3 b
Ova je publikacija ostvarena uz financijsku potporu Europske komisije. Ona izražava isključivo stajalište njenih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njoj nalaze.
