Ljudi su po svojoj prirodi znatiželjni. Odmalena nas zanima sve oko nas pa stalno postavljamo naizgled dosadna pitanja: „Tata, zašto je nebo plavo?” ili „Mama, zašto pčele lete na cvijeće?”
No upravo ta, naizgled jednostavna pitanja, bude dušu znanstvenika u nama. Znanstvenici su strastveni ljudi, toliko znatiželjni da i kada odrastu i prerastu ovakva pitanja nastavljaju razmišljati o raznim misterioznim objektima i procesima u svemiru, ali i na Zemlji. Jedna od takvih, iznimno znatiželjnih i kreativnih osoba, jest dr. Richard P. Feynman.
Sigurna sam da ste svi, barem jednom, čuli za njega. Vjerojatno ga znate kao vrlo uspješnoga profesora Fizike ili možda kao dobitnika Nobelove nagrade za fiziku 1965. godine. Ono što vjerojatno niste znali jest da je on bio izvrstan popravljač radija sa samo 12 godina, da je gotovo objavio rad iz biologije jer je htio istražiti i druga polja osim fizike ili da je dokazao sve teoreme trigonometrije prije nego što ih je učio u školi jer je volio izmišljati različite teoreme o trokutima te ih onda i dokazivati. Čak se ispostavilo da su neki njegovi dokazi bili jednostavniji od standardnih. Sigurna sam da niste znali da je pojavu zbog koje je dobio Nobelovu nagradu otkrio eksperimentirajući s vrtećim tanjurima ili da je naučio slikati i crtati toliko dobro da je imao vlastite izložbe u galerijama jednostavno zato što ga je umjetnost zanimala i htio je naučiti dobro slikati.
Sve ove anegdote govore o karakteru Feynmana, a to je tip karaktera kakvom bi svi znanstvenici trebali težiti. Što god ga je zanimalo, bila to fizika vrtećeg tanjura, ponašanje mrava, trokuti, otvaranje sefova tijekom rada na atomskoj bombi u Los Almosu ili biologija ribosoma, istraživao ih je zbog svoje silne znatiželje. Nikada se nije ustručavao okušati se u nečem novom iako se s time nikada prije nije susreo. Želio je dublje proučiti različita područja kao što su kemija, biologija pa čak i filozofija. Izvrsnim predavanjima svoj je jedinstven svjetonazor i znanje prenosio studentima na Caltechu i potaknuo ih na put traganja za znanjem. Upravo njegova znatiželja i zarazna ushićenost učinili su ga briljantnim profesorom.
Svi bismo, na neki način, trebali težiti Feynmanovu karakteru i načinu života. Živio je u trenutku, radio je ono što je volio i najvažnije – bio je strastven u proučavanju svijeta. Većina nas neće postati znanstvenici, no ako stvorimo strast za učenjem i istraživanjem dijelova svijeta koji nas zanima, to nas može zauvijek promijeniti. Život će nam postati zabavniji, uzbudljiviji i zanimljiviji jer ćemo vidjeti kako je on, poput svijeta oko nas, zapravo predivan.
Ako vas zanima više o Feynmanovu životu, iskreno vam preporučujem njegovu autobiografiju „Surely you’re joking Mr. Feynman!”. Ova duhovita i šaljiva autobiografija pobliže opisuje njegov kaotičan, ali veoma uzbudljiv život prepun iskustava, anegdota i životnih poruka. Možete je čitati i na hrvatskom jeziku u prijevodu Tatjane Jambrišak pod naslovom: „Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman!”.
Autor: Ema
Izvor slike: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/06/Richard_Feynman_1959.png (6. 11. 2023.)
