XV. gimnazija, Jordanovac 8. Zagreb

Grad zločin / Lorena Ivanković

Grad Zločin

Grad.

Najveća čovjekova tvorevina

i najveći zločin nad prirodom.

Grad koji proždrljivo proždire zelene površine,

krade djeci igrališta, a ljudima parkove,

koji uvijek malu kućicu mijenja za veću,

koji  nepravilne linije prirode

preobražava u stroge geometrijske oblike.

 Jel čuješ cvrkut ptica, jel vidiš bubamaru u travi

jel osjetiš miris cvijeća?

Čujem škripanje tramvaja, vidim nepregledne kolone automobila,

osjetim smrad pretrpanih kontejnera.

Nekad je tu tekao potok kojeg su grlile livade,

a sada visoke zgrade kradu ljudima sunce,

a starim koritom teče rijeka automobila.

 Nepoznati susjedi ne govore jedno drugom dobar dan,

oni se ne smiješe jer im ništa nije smiješno,

sjena stresa u očima, grč na zabrinutom licu,

 tijela im neumorno jure za vremenom.

Kad ga na tren uhvate, pobjegnu

i poklone si mirise i zvukove prirode,

a onda se opet vraćaju u svoj Grad Zločin,

grad bez duše i sužene svijesti.

Kad ih jednom ne bude, beton i metal će ostati,

za neke nove ljude,

koji će trčati za vremenom u hladu visokih zgrada.

Ako će i nositi osmjeh na licu,

nećemo ga vidjeti ispod zaštitne maske

jer Grad Zločin uništava svoje stanovnike.

Lorena Ivanković, 2.A

5

Comments are closed.

Loading...
XV. gimnazija