U Crikvenici se od 13. do 15. svibnja u OŠ Vladimira Nazora održalo XXXI. državno Natjecanje iz hrvatskoga jezika, na kojem je MIOC ponovno potvrdio svoju izvrsnost. Naši su se učenici iz Crikvenice vratili s rezultatima koji nas ispunjavaju neizmjernim ponosom.
U kategoriji 4. razreda naši su maturanti bili na samom vrhu:
• Luka Primorac – 1. mjesto
• Teo Milisavljević – 2. mjesto
(Mentorica Franka Kraševac)
Izvrsne rezultate i visoki plasman ostvarili su i ostali naši učenici:
• Lorena Perić (3. r.) – 15. mjesto
• Magdalena Aničić (3. r.) – 19. mjesto
(Mentorica Divna Lončar)
• Juraj Miličević (2. r.) – 4. mjesto
• Lana Šalković (1. r.) – 5. mjesto
• Gabrijel Boršo (1. r.) – 9. mjesto
(Mentorica Dubravka Brezak Stamać)
• Rikard Rajačić (4. r.) – 10. mjesto
(Mentorica Tihana Gerić)
• Marko Ivec (1. r.) – 14. mjesto
(Mentorica Mirela Furdin)
Čestitamo svim učenicima i njihovim mentoricama na predanom radu i još jednom velikom uspjehu za našu školu!
U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata;
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.
Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući od zlata
Svuda je meni glas tvoj žuborio.
(Vladimir Nazor, Hrvatski jezik )
Ovi stihovi, koji su obilježili naš boravak u Crikvenici, podsjećaju nas na snagu materinskoga jezika, koji nas vodi neotkrivenim prostranstvima. Njegujući hrvatsku riječ, naši učenici čuvaju bit svoga identiteta i pokazuju da je upravo u jeziku pohranjeno naše najveće blago.
Svijest o tome da je jezik temelj svake jasne misli i svakog intelektualnog postignuća prati nas u svakom koraku. Nazorovo osvajanje jezika uz trud poruka je svima nama: razumijevanje materinskog jezika ne dolazi samo po sebi, već zahtijeva predan rad i intelektualni napor. Uspjeh naših učenika u Crikvenici dokaz je da se taj trud višestruko isplati i da nas ljubav prema riječi vodi do najviših vrhova, onih metaforičkih i onih nemetaforičkih!
Za kraj donosimo završne strofe Nazorova soneta Hrvatski jezik:
Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom,
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kad me više biti neće.
Sastavila Franka Kraševac
