Kako tuče zvizdan
od bjeline sve se plavi
i zid i šalica
i tvoj macchiato mali
Usijana površina
već drugi put se magli
miris sladak i gorak,
usamljen k’o od menduli
Kako ode podne
ništa više ne sjaji
i od sjene sad je plav
tvoj macchiato mali
Popila sam ga i otišla
od praznine sad se plavi
zaboravila da od oblaka je
pjenica u tvojoj kavi.
