Naslovna

Opis iskustva dobitnice nagrade “Putovanje do zvijezda” za školsku godinu 2024./2025.

Zaklada MIOC Alumni 2025. godine dodijelila je četvrtu godišnju nagradu “Putovanje do zvijezda” za sudjelovanje jednog učenika/ce MIOC-a na ljetnom međunarodnom astronomskom kampu za mlade IAYC koji se ove godine održao u Ellertshaaru u Nizozemskoj od 1. do 21. kolovoza.

Kamp IAYC svake godine okuplja 70-ak mladih iz Europe i svijeta, u dobi između 16 i 24 godine, s ciljem edukacije iz područja astronomije i srodnih znanosti te druženja mladih u međunarodnoj i astronomskoj atmosferi.

Nagrada “Putovanje do zvijezda” prva je od sada već nekoliko “stipendija po mjeri” Zaklade MIOC Alumni. Ovim putem ujedno pozivamo zainteresirane MIOC Alumne da predlože slične stipendije i projekte, koji ih osobno motiviraju, a mogli bi podržati školu i učenike. Više o mogućnostima suradnje možete saznati na našim mrežnim stranicama ovdje.

Opis iskustva četvrte dobitnice nagrade “Putovanje do zvijezda” Lucije Vuković donosimo u nastavku!

Moje iskustvo na astrokampu IAYC

I dalje mi je pomalo nevjerojatno da sam ja jedna od 35 novih sudionika koji su upali na kamp ove godine, dobitnica stipendije Zaklade MIOC Alumni, da sam samostalno otputovala u državu udaljenu više od 1000 kilometara od kuće i tamo provela gotovo mjesec dana s više od 70 ljudi iz cijeloga svijeta koje nikada prije nisam upoznala. Kako i ne bi zvučalo zapanjujuće? A uistinu i jest tako. Nezamislivo, zadivljujuće iskustvo na kojem sam beskrajno zahvalna Zakladi, obitelji i prijateljima koji su me podupirali i ohrabrili da se prijavim, te svim sudionicima i organizatorima kampa koji su sada dio moje svakidašnjice.

Čim sam sletjela u Amsterdam, upoznala sam neke od sudionika kampa koji su mi u ta tri tjedna postali kao obitelj. Svi – i potpuno novi sudionici poput mene, ali i oni kojima je ovo već drugi, treći, možda i šesti kamp – već su na prvu bili jako prijateljski raspoloženi i spremni pomoći, čak i sa sitnim problemima. Tada još nisam znala koliko će zanimljivo biti upoznati sve te ljude i slušati o različitim kulturama i njihovim načinima života, od Japana i Mongolije, preko Libanona i Maroka, pa sve do Trinidada i Tobaga.

Zajedno smo krenuli na dvosatnu vožnju vlakom do malog grada Assena u sjevernom dijelu Nizozemske. Ove godine područje kampa činilo je nekoliko većih kuća koje su imale sve što nam je bilo potrebno, od takozvane „cozy room“, u kojoj sam provodila kasne noćne sate igrajući društvene igre i čekajući izlazak sunca, do soba u kojima smo do kasno u noć plesali. Također smo imali nekoliko polja i terene za razne sportove, na kojima smo promatrali nebo, sudjelovali u aktivnostima NAP-a (ne-astronomskog programa), igrali odbojku, nogomet, košarku… U blizini je bilo i jezero u kojem smo se gotovo svakodnevno kupali, a nasuprot lijepo popločene i ne baš prometne ceste, farma konja.

Cijelo je to područje bilo „odvojeno od civilizacije“, do njega se dolazilo i odlazilo 20-minutnom šetnjom kroz šumu, a najbliži gradić bio je udaljen sat vremena hoda. Ipak, jedan dan išli smo na organizirani izlet u ASTRON, institut za radioastronomiju u blizini, a nakon toga imali smo slobodno vrijeme u obližnjem gradu. Još jedan dan bio je slobodan, kada je bilo potpuno na nama da odlučimo kamo ćemo ići. Ja sam s većom grupom provela dan u Amsterdamu, što je bilo stvarno lijepo iskustvo i iznimno sam zahvalna punoljetnim osobama u grupi što su prihvatile biti odgovorne za mene.

Unatoč tome, najbolji dio bili su upravo dani na samom kampu. Dobili smo predavanja s uvodom u osnovne programe Python i LaTeX te uvod u astronomiju, teleskope i drugo. Svi sudionici bili su podijeljeni u radne grupe i tijekom cijelog kampa bavili se određenom temom koju su istraživali i na kraju pripremili rad. Sveukupno bilo je sedam grupa. Grupe su uvijek raznovrsne, tako da ima nečega za svakoga. Ove godine, jedni su se bavili astrofotografijom i promatrali Mjesec mjereći kratere i visine planina na njemu, drugi su programirali i radili kozmološke simulacije, neki su predviđali vrijeme, a neki se bavili poviješću astronomije i njezinom ulogom u ljudskoj kulturi od samih početaka.

Moja grupa, Yaptopia, promatrala je više psihološke, filozofske i sociološke aspekte astronomije, ali i znanosti općenito. Dobili smo nekoliko izvora od mentora, koje smo proučili i razvili vlastite ideje, a zatim raspravljali s cijelom grupom, što mi se posebno svidjelo jer smo si međusobno bili podrška i nerijetko inspiracija. Na kraju, oni sa sličnim područjima zanimanja napisali su rad u LaTeX-u – prijatelj iz Italije i ja pisali smo o fundamentalnim zakonima na kojima se općenita znanost bazira. Iako u početku možda ne zvuči previše zanimljivo, meni je bilo fascinantno. Toliko sam toga naučila i razmišljala o stvarima koje prije nisam propitkivala. Drago mi je što sam imala priliku biti dio tako složne i poticajne grupe koja je istovremeno bila neozbiljna i zabavna kad je trebalo.

No, vrijeme koje smo provodili na projektima bilo je u manjini. Imali smo i slobodno vrijeme, tijekom kojeg su često neki kamperi organizirali vlastite radionice: bilo plesa, pjevanja, igranja igara iz Srednje Azije ili origamija. Također je bilo mnogo predavanja koja su držali sudionici, profesionalci u svojim područjima, o jednako raznovrsnim temama – od insekata i fosila do formacije planeta. Međutim, najbolji dio bio je NAP. Svaki dan smo u sklopu NAP-a igrali različite igre i radili lude aktivnosti, toliko smiješne i zabavne da se ne mogu opisati riječima.

Ukratko, kamp je za svakoga drugačiji, ali za sve nezaboravno, oduševljavajuće iskustvo koje ostavlja bez daha. Iskustva i prijatelji koje sam tamo stekla apsolutno su nezamjenjivi. Već sada planiramo sljedeći susret i još se uvijek čujemo svaki dan. Znam da ću zauvijek nositi sjećanja s kampa sa sobom i da nikada neću moći dovoljno zahvaliti Zakladi i svima koji su mi omogućili ovakvo iskustvo. Znam i da ću se definitivno prijaviti i sljedeće godine – i iskreno se nadam još jednom uzbudljivom kampu pod zvijezdama! ✨

Hvala i vedro nebo svima!!
Lucija

Natječaj za dodjelu nagrade “Putovanje do zvijezda” učenicima XV. gimnazije za školsku godinu 2024./2025

Objavljen je natječaj za dodjelu nagrade “Putovanje do zvijezda” za školsku godinu 2024./2025. Nagrada pokriva troškove sudjelovanja na Međunarodnom astronomskom kampu za mlade, koji se ove godine održava u Ellertshaaru u Nizozemskoj od 1. do 21. kolovoza.

Na ovom linku možete pročitati iskustva prošlogodišnjeg dobitnika Frana Veselka, a ovdje možete pročitati iskustva dobitnice nagrade u 2023. godini Veronike Krsnik.

Natječaj – Putovanje do zvijezda 2024./2025.

Izjava – suglasnost zakonskog zastupnika

Rezultati Natječaja za dodjelu Stipendije MIOC Alumni učenicima 2., 3. i 4. razreda XV. gimnazije za školsku godinu 2024./2025.

U skladu s Natječajem za dodjelu Stipendije MIOC Alumni učenicima 2., 3. i 4. razreda XV. gimnazije za školsku godinu 2024./2025. i Odlukom Upravnog odbora od 21. studenog 2024., Zaklada MIOC Alumni objavljuje dobitnike stipendija:

Ime i prezime kandidata Razred
Sathya Rađa 4. B
Manuela Pondeljak 2. E
Petar Šokčević 2. C
Deni Pongrac 3. H
Dora Bačani 2. E
Jelena Katarina Ferenčak 2. A

Opis iskustva dobitnika nagrade “Putovanje do zvijezda” za školsku godinu 2023./2024.

Zaklada MIOC Alumni 2024. godine dodijelila je treću godišnju nagradu “Putovanje do zvijezda” za sudjelovanje jednog učenika/ce MIOC-a na ljetnom međunarodnom astronomskom kampu za mlade IAYC koji se ove godine održao u Klingenthalu u Njemačkoj od 4. do 24. kolovoza.

Kamp IAYC svake godine okuplja 70-ak mladih iz Europe i svijeta, u dobi između 16 i 24 godine, s ciljem edukacije iz područja astronomije i srodnih znanosti te druženja mladih u međunarodnoj i astronomskoj atmosferi.

Nagrada je isplaćena u iznosu od 1090 EUR, a namirila je kotizaciju za sudjelovanje na kampu, koja pokriva veliku većinu ukupnih troškova sudjelovanja na kampu.

Nagrada “Putovanje do zvijezda” prva je od sada već nekoliko “stipendija po mjeri” Zaklade MIOC Alumni. Ovim putem ujedno pozivamo zainteresirane MIOC Alumne da predlože slične stipendije i projekte, koji ih osobno motiviraju, a mogli bi podržati školu i učenike. Više o mogućnostima suradnje možete saznati na našim mrežnim stranicama ovdje.

Opis iskustva trećeg dobitnika nagrade “Putovanje do zvijezda” Frana Veselka donosimo u nastavku!

Moje iskustvo na astrokampu IAYC

Sjećanja s IAYC-a sada su najdragocjeniji dio mene i zauvijek ću ih držati blizu srca. U tri tjedna otputovao sam u drugu državu, upoznao preko 70 ljudi iz cijeloga svijeta sa jedinstvenim iskustvima, kulturama, pričama i znanjem, igrao se i plesao, smijao se i plakao, kao da nikad nema kraja.

Ove godine kamp se održao blizu malog mjesta Klingenthal, Njemačka. Upoznao sam prvu osobu s kampa još na aerodromu te odmah pričao s njom kao da mi je najbolja prijateljica. Kada sam došao na kamp, bilo je deranja, grljenja i suza; i tako do kraja. Prvih par dana upoznavao sam se s ostalim sudionicima, kao i voditeljima kojima posebno zahvaljujem jer su učinili ovo iskustvo mogućim, ali i ugodnim. Svaka osoba pridonijela je raznolikosti kampa na svoj poseban način, kroz hranu, odjeću, pjevanje, poeziju i tradiciju, iskustva, znanja, vještine i hobije.

Podijeljeni u radne skupine, svatko je proučavao područje astronomije koje ih je zanimalo. Moje grupa bavila se teleskopima, promatranjem i proučavanjem te programiranjem, modeliranjem i računanjem. U skupini smo se podijelili na četiri različita projekta. Moj projekt bio je vezan za diplomski rad mojeg voditelja, što je predstavilo izazov za mene kao srednjoškolca, ali mi je pomogao da sam uvijek na pravom putu te da budem više zainteresiran nego frustriran kada bih zapeo oko nekog problema. Bavio sam se sa zvijezdama i njihovim temperaturama, upoznavajući se sa programiranjem u Pythonu, modeliranjem, proučavanjem drugih znanstvenih radova, primjenjivanjem znanja o stelarnoj temperaturi i prikazivanjem svojih rezultata kroz kratki referat napisan u LaTeXu. Prijatelji iz grupe najljepša su podrška koju sam ikada imao. Atmosfera koju su stvarali bila je smirujuća, edukativna i zabavna. Oduševio sam se kada sam čuo što su ostale grupe radile, od lansiranja raketa i opisivanja crnih rupa do teorija zavjera i života u svemirskim stanicama.

Upoznao sam se i sa Mliječnom stazom, kometima i blijedim zvijezdama jer je svjetlosno onečišćenje bilo minimalno. Nismo imali interneta, do mobitela sam jedva dosegnuo jednom dnevno, a kilometrima oko nas bila je samo šuma i pojedinih kućica. Kamp je bio jedan zaseban svijet za sebe, u kojem smo svaku noć promatrali noćno nebo; neki su ležali ugrijani u vrećama za spavanje, a drugi promatrali i tražili objekte dubokog neba kroz teleskope. Prvi puta vidio sam fenomene poput bolida, Saturna, dvojnih zvijezda i Sunca kroz solarni teleskop. Život na kampu uvijek bi zasjao preko noći.

Svaki dan sastajao se i od nekoliko raznolikih aktivnosti, rijetko vezanih za astronomiju. Popodne su bile aktivnosti koje su sudionici često organizirali, gdje su razgovarali o svojim hobijima, predstavili što rade kao studenti fakulteta i podijelili svoje hobije kroz interaktivne radionice. Poslijepodne, jedan od voditelja organizirao bi aktivnosti gdje bismo igrali dječje igre, smijali se, natjecali se u grupama i slično. Kamp je pobudio osjećaj djetinjstva u meni koji odraslima katkada nedostaje jer se izgube u poslu i obavezama.

IAYC zauvijek će ostati bajkovito iskustvo za mene. Bilo je teško otići i napustiti zajednicu koju sada mogu zvati svojom drugom obitelji. Svako malo čujem se sa par prijatelja s kampa; pišemo poruke ili imamo video pozive. Dao bih sve da se i sljedeće godine, ili neke druge godine, ponovno vratim. Podrška i pomoć pružena na kampu neprocjenjiva je. Ništa nije potrebno i ništa se ne očekuje od sudionika, svi su dobrodošli, i zato bih preporučio ovaj kamp svakome koji želi doživjeti nešto novo, uzbuđujuće, edukativno, emocionalno i nezaboravno. Nadam se najboljem svima koji se prijave, a kako bi rekli astronomi, želim svima vedro nebo!

1 2 … 6