Otvorene su prijave za Stipendiju MIOC Alumni za školsku godinu 2026./2027.! (rok do 21. rujna) Prijavi se ovdje →
← Natrag na program „Putovanje do zvijezda”
IAYC 2025 • Ellertshaar, Nizozemska Školska godina 2024./2025.

Moje iskustvo na astrokampu IAYC u Nizozemskoj

Osvrt Lucije Vuković, četvrte dobitnice stipendije „Putovanje do zvijezda”, o trotjednom boravku u Nizozemskoj, posjetu radioastronomskom institutu ASTRON, radu u LaTeX-u i prijateljima od Japana do Trinidada.

„I dalje mi je pomalo nevjerojatno da sam samostalno otputovala u državu udaljenu više od 1000 km i provela gotovo mjesec dana s više od 70 mladih iz cijeloga svijeta. Upoznala sam ljude od Japana do Trinidada, istraživala znanstvene osnove astronomije u LaTeX-u, posjetila institut ASTRON i stekla prijatelje za cijeli život.“

Polaznici IAYC kampa u Nizozemskoj

I dalje mi je pomalo nevjerojatno da sam ja jedna od 35 novih sudionika koji su upali na kamp ove godine, dobitnica stipendije Zaklade MIOC Alumni, da sam samostalno otputovala u državu udaljenu više od 1000 kilometara od kuće i tamo provela gotovo mjesec dana s više od 70 ljudi iz cijeloga svijeta koje nikada prije nisam upoznala. Kako i ne bi zvučalo zapanjujuće? A uistinu i jest tako. Nezamislivo, zadivljujuće iskustvo na kojem sam beskrajno zahvalna Zakladi, obitelji i prijateljima koji su me podupirali i ohrabrili da se prijavim, te svim sudionicima i organizatorima kampa koji su sada dio moje svakidašnjice.

Čim sam sletjela u Amsterdam, upoznala sam neke od sudionika kampa koji su mi u ta tri tjedna postali kao obitelj. Svi – i potpuno novi sudionici poput mene, ali i oni kojima je ovo već drugi, treći, možda i šesti kamp – već su na prvu bili jako prijateljski raspoloženi i spremni pomoći, čak i sa sitnim problemima. Tada još nisam znala koliko će zanimljivo biti upoznati sve te ljude i slušati o različitim kulturama i njihovim načinima života, od Japana i Mongolije, preko Libanona i Maroka, pa sve do Trinidada i Tobaga.

Kamp i jezero

Posjet institutu ASTRON i život odvojen od civilizacije

Zajedno smo krenuli na dvosatnu vožnju vlakom do malog grada Assena u sjevernom dijelu Nizozemske. Područje kampa činilo je nekoliko većih kuća koje su imale sve što nam je bilo potrebno, od takozvane cozy room, u kojoj sam provodila kasne noćne sate igrajući društvene igre i čekajući izlazak sunca, do soba u kojima smo plesali. Također smo imali nekoliko polja i terene za razne sportove, na kojima smo promatrali nebo, sudjelovali u aktivnostima NAP-a (ne-astronomskog programa), igrali odbojku, nogomet, košarku...

Cijelo je to područje bilo „odvojeno od civilizacije“, do njega se dolazilo i odlazilo 20-minutnom šetnjom kroz šumu, a najbliži gradić bio je udaljen sat vremena hoda. Ipak, jedan dan išli smo na organizirani izlet u ASTRON, institut za radioastronomiju u blizini, a nakon toga imali smo slobodno vrijeme u obližnjem gradu. Još jedan dan proveli smo u Amsterdamu, što je bilo predivno iskustvo.

Rad u grupama

Radne grupe, istraživački rad i pisanje u LaTeX-u

Unatoč svim izletima, najbolji dio bili su upravo dani na samom kampu. Dobili smo predavanja s uvodom u osnovne programe Python i LaTeX te uvod u astronomiju i teleskope. Svi sudionici bili su podijeljeni u sedam radnih grupa. Jedni su se bavili astrofotografijom i promatrali Mjesec mjereći kratere i visine planina, drugi su radili kozmološke simulacije, neki su predviđali vrijeme, a neki se bavili poviješću astronomije.

Moja grupa, Yaptopia, promatrala je više psihološke, filozofske i sociološke aspekte astronomije i znanosti općenito. Dobili smo izvore od mentora, razvili vlastite ideje i raspravljali s cijelom grupom. Na kraju smo napisali rad u LaTeX-u – prijatelj iz Italije i ja pisali smo o fundamentalnim zakonima na kojima se znanost bazira. Toliko sam toga naučila i razmišljala o stvarima koje prije nisam propitkivala.

Zajedničke aktivnosti

Zahvala Zakladi MIOC Alumni

„Ukratko, kamp je za svakoga drugačiji, ali za sve nezaboravno, oduševljavajuće iskustvo koje ostavlja bez daha. Iskustva i prijatelji koje sam tamo stekla apsolutno su nezamjenjivi. Znam da ću zauvijek nositi sjećanja s kampa sa sobom i da nikada neću moći dovoljno zahvaliti Zakladi i svima koji su mi omogućili ovakvo iskustvo. Hvala i vedro nebo svima!“

— Lucija Vuković, dobitnica nagrade 2025.
← Fran Veselko (2024.) Sva iskustva i nagrada ↑