Kamp IAYC svake godine okuplja 70-ak mladih iz Europe i svijeta, u dobi između 16 i 24 godine, s ciljem edukacije iz područja astronomije i srodnih znanosti te druženja mladih u međunarodnoj i astronomskoj atmosferi.
Nagrada “Putovanje do zvijezda” prva je od sada već nekoliko “stipendija po mjeri” Zaklade MIOC Alumni. Ovim putem ujedno pozivamo zainteresirane MIOC Alumne da predlože slične stipendije i projekte, koji ih osobno motiviraju, a mogli bi podržati školu i učenike. Više o mogućnostima suradnje možete saznati na našim mrežnim stranicama ovdje.
Opis iskustva četvrte dobitnice nagrade "Putovanje do zvijezda" Lucije Vuković donosimo u nastavku!
Moje iskustvo na astrokampu IAYC
I dalje mi je pomalo nevjerojatno da sam ja jedna od 35 novih sudionika koji su upali na kamp ove godine, dobitnica stipendije Zaklade MIOC Alumni, da sam samostalno otputovala u državu udaljenu više od 1000 kilometara od kuće i tamo provela gotovo mjesec dana s više od 70 ljudi iz cijeloga svijeta koje nikada prije nisam upoznala. Kako i ne bi zvučalo zapanjujuće? A uistinu i jest tako. Nezamislivo, zadivljujuće iskustvo na kojem sam beskrajno zahvalna Zakladi, obitelji i prijateljima koji su me podupirali i ohrabrili da se prijavim, te svim sudionicima i organizatorima kampa koji su sada dio moje svakidašnjice.
Čim sam sletjela u Amsterdam, upoznala sam neke od sudionika kampa koji su mi u ta tri tjedna postali kao obitelj. Svi – i potpuno novi sudionici poput mene, ali i oni kojima je ovo već drugi, treći, možda i šesti kamp – već su na prvu bili jako prijateljski raspoloženi i spremni pomoći, čak i sa sitnim problemima. Tada još nisam znala koliko će zanimljivo biti upoznati sve te ljude i slušati o različitim kulturama i njihovim načinima života, od Japana i Mongolije, preko Libanona i Maroka, pa sve do Trinidada i Tobaga.
Zajedno smo krenuli na dvosatnu vožnju vlakom do malog grada Assena u sjevernom dijelu Nizozemske. Ove godine područje kampa činilo je nekoliko većih kuća koje su imale sve što nam je bilo potrebno, od takozvane „cozy room“, u kojoj sam provodila kasne noćne sate igrajući društvene igre i čekajući izlazak sunca, do soba u kojima smo do kasno u noć plesali. Također smo imali nekoliko polja i terene za razne sportove, na kojima smo promatrali nebo, sudjelovali u aktivnostima NAP-a (ne-astronomskog programa), igrali odbojku, nogomet, košarku… U blizini je bilo i jezero u kojem smo se gotovo svakodnevno kupali, a nasuprot lijepo popločene i ne baš prometne ceste, farma konja.
Cijelo je to područje bilo „odvojeno od civilizacije“, do njega se dolazilo i odlazilo 20-minutnom šetnjom kroz šumu, a najbliži gradić bio je udaljen sat vremena hoda. Ipak, jedan dan išli smo na organizirani izlet u ASTRON, institut za radioastronomiju u blizini, a nakon toga imali smo slobodno vrijeme u obližnjem gradu. Još jedan dan bio je slobodan, kada je bilo potpuno na nama da odlučimo kamo ćemo ići. Ja sam s većom grupom provela dan u Amsterdamu, što je bilo stvarno lijepo iskustvo i iznimno sam zahvalna punoljetnim osobama u grupi što su prihvatile biti odgovorne za mene.
Unatoč tome, najbolji dio bili su upravo dani na samom kampu. Dobili smo predavanja s uvodom u osnovne programe Python i LaTeX te uvod u astronomiju, teleskope i drugo. Svi sudionici bili su podijeljeni u radne grupe i tijekom cijelog kampa bavili se određenom temom koju su istraživali i na kraju pripremili rad. Sveukupno bilo je sedam grupa. Grupe su uvijek raznovrsne, tako da ima nečega za svakoga. Ove godine, jedni su se bavili astrofotografijom i promatrali Mjesec mjereći kratere i visine planina na njemu, drugi su programirali i radili kozmološke simulacije, neki su predviđali vrijeme, a neki se bavili poviješću astronomije i njezinom ulogom u ljudskoj kulturi od samih početaka.
Moja grupa, Yaptopia, promatrala je više psihološke, filozofske i sociološke aspekte astronomije, ali i znanosti općenito. Dobili smo nekoliko izvora od mentora, koje smo proučili i razvili vlastite ideje, a zatim raspravljali s cijelom grupom, što mi se posebno svidjelo jer smo si međusobno bili podrška i nerijetko inspiracija. Na kraju, oni sa sličnim područjima zanimanja napisali su rad u LaTeX-u – prijatelj iz Italije i ja pisali smo o fundamentalnim zakonima na kojima se općenita znanost bazira. Iako u početku možda ne zvuči previše zanimljivo, meni je bilo fascinantno. Toliko sam toga naučila i razmišljala o stvarima koje prije nisam propitkivala. Drago mi je što sam imala priliku biti dio tako složne i poticajne grupe koja je istovremeno bila neozbiljna i zabavna kad je trebalo.
No, vrijeme koje smo provodili na projektima bilo je u manjini. Imali smo i slobodno vrijeme, tijekom kojeg su često neki kamperi organizirali vlastite radionice: bilo plesa, pjevanja, igranja igara iz Srednje Azije ili origamija. Također je bilo mnogo predavanja koja su držali sudionici, profesionalci u svojim područjima, o jednako raznovrsnim temama – od insekata i fosila do formacije planeta. Međutim, najbolji dio bio je NAP. Svaki dan smo u sklopu NAP-a igrali različite igre i radili lude aktivnosti, toliko smiješne i zabavne da se ne mogu opisati riječima.
Ukratko, kamp je za svakoga drugačiji, ali za sve nezaboravno, oduševljavajuće iskustvo koje ostavlja bez daha. Iskustva i prijatelji koje sam tamo stekla apsolutno su nezamjenjivi. Već sada planiramo sljedeći susret i još se uvijek čujemo svaki dan. Znam da ću zauvijek nositi sjećanja s kampa sa sobom i da nikada neću moći dovoljno zahvaliti Zakladi i svima koji su mi omogućili ovakvo iskustvo. Znam i da ću se definitivno prijaviti i sljedeće godine – i iskreno se nadam još jednom uzbudljivom kampu pod zvijezdama! ✨
Hvala i vedro nebo svima!!
Lucija