Godine 2011. mladi igra\u010d golfa Rory McIlroy tri je dana bio vode\u0107i na Masters turniru, ali je pritisak bio prevelik i na kraju nije uspio pobijediti. Samo nekoliko mjeseci kasnije pobijedio je na US Open turniru s rekordnom razlikom u odnosu na drugoplasiranog. Kako je to mogu\u0107e? Vjerojatno bar dio odgovora le\u017ei u \u010dinjenici da je u me\u0111uvremenu radio s Bobom Rotellom, sportskim psihologom. Najbolji sporta\u0161i u pravilu su u vrhunskoj tjelesnoj formi pa je psihi\u010dka priprema ono \u0161to im mo\u017ee dati dodatnu prednost.<\/p>\n\n\n\n
Sportska psihologija grana je primijenjene psihologije koja se bavi pa\u017enjom, motivacijom, upravljanjem emocijama i drugim \u010dimbenicima povezanim sa sportskom izvedbom i pobolj\u0161anjem dobrobiti sudionika u sportu. Vrlo velik broj vrhunskih sporta\u0161a koristi alate sportske psihologije. Na primjer, prema jednom istra\u017eivanju provedenome tijekom profesionalnog teniskog turnira Lipton Tennis Tournament 1992. godine, tri \u010detvrtine tenisa\u010da primjenjivalo je odre\u0111ene tehnike psiholo\u0161ke pripreme prije samog me\u010da, a gotovo svi tijekom me\u010da. Posebno je zanimljivo da su tenisa\u010di koji su bili bolje rangirani znali vi\u0161e razli\u010ditih tehnika i \u010de\u0161\u0107e su ih primjenjivali. U nastavku teksta slijedi kratak pregled nekih tehnika koje koriste vrhunski sporta\u0161i: tehnika opu\u0161tanja i pobolj\u0161anja raspolo\u017eenja, djelovanja na vlastite misli te no\u0161enja s porazom i perfekcionizmom.<\/p>\n\n\n\n
Natjecatelji \u010desto prije i za vrijeme nastupa mogu do\u017eivjeti tremu ili tjeskobu. Premda je odre\u0111ena razina uzbu\u0111enja po\u017eeljna, prejako uzbu\u0111enje mo\u017ee nepovoljno utjecati na izvedbu natjecatelja. Kasnije \u0107e biti rije\u010di o tome kako djelovati na misaone znakove prejakog uzbu\u0111enja kao \u0161to su pote\u0161ko\u0107e odr\u017eavanja pa\u017enje na zadatak, pretjerane i ponavljaju\u0107e negativne misli i sumnja u vlastite sposobnosti. Uzbu\u0111enje se tako\u0111er mo\u017ee o\u010ditovati razli\u010ditim tjelesnim promjenama kao \u0161to su ubrzano disanje, bol u prsima, drhtanje, bol u trbuhu i probavne smetnje. Ne mo\u017eemo djelovati izravno na njih osim na disanje, kojim mo\u017eemo posredno utjecati na ostale tjelesne promjene i tako se opustiti. Pravilno disanje dovodi do opu\u0161tenosti i smirenosti. Primjerice, trbu\u0161no disanje uklju\u010duje dijafragmu (mi\u0161i\u0107 koji se nalazi ispod plu\u0107a), \u0161to dovodi do dubljih udisaja i boljeg iskori\u0161tavanja kapaciteta plu\u0107a, odnosno ve\u0107i unos kisika i bolju cirkulaciju krvi. Nadalje, sporije disanje omogu\u0107uje bolju upotrebu kisika i bolji rad srca. Na sljede\u0107oj poveznici mo\u017eete na\u0107i upute za nekoliko vje\u017ebi disanja: https:\/\/www.mentalnitrening.hr\/2014\/07\/30\/kratki-pregled-vjezbi-disanja\/<\/a><\/p>\n\n\n\n Za opu\u0161tanje je tako\u0111er u\u010dinkovita usredoto\u010dena svjesnost ili pomnost (eng. mindfulness). Radi se o obra\u0107anju pozornosti na sada\u0161nji trenutak, opa\u017eanju i prihva\u0107anju svojih misli i osje\u0107aja bez prosu\u0111ivanja. Kad pozornost odluta, potrebno ju je vratiti na sada\u0161njost. Usredoto\u010denu svjesnost mo\u017eemo primjenjivati na razli\u010dite na\u010dine, primjerice usmjeravanjem pozornosti prema okolini osjetilima (vid, sluh, njuh, dodir i okus) ili obra\u0107anjem posebne pozornosti na izvo\u0111enje neke svakodnevne aktivnosti. Nadalje, na\u0161e su misli mo\u0107no sredstvo bez kojeg ne bismo mogli rje\u0161avati zadatke i probleme s kojima se suo\u010davamo. Me\u0111utim, ograni\u010davaju\u0107e misli ili uvjerenja mogu nam ote\u017eati \u017eivot. To su misli koje nas spre\u010davaju u ostvarenju ciljeva, primjerice \u201eNisam dovoljno sposoban\/sposobna\u201c. Ljudi mogu donijeti op\u0107i zaklju\u010dak o svojim sposobnostima na temelju jednog doga\u0111aja, katastrofizirati (zami\u0161ljati i o\u010dekivati najlo\u0161iji i najmanje vjerojatan ishod) ili razmi\u0161ljati na crno-bijeli na\u010din (npr. samo osvajanje medalje smatrati uspjehom, a sve ostalo neuspjehom). Vrlo je va\u017eno osvjestiti da se radi o subjektivnim do\u017eivljajima, a ne o objektivnoj stvarnosti! Jedan od na\u010dina borbe s takvim uvjerenjima jest promijeniti ih u suprotna uvjerenja i dati sami sebi \u0161to vi\u0161e argumenata koji idu u prilog njima, a ne ograni\u010davaju\u0107im uvjerenjima. Kad je rije\u010d o katrastrofiziranju, valja razmi\u0161ljati o tome da je vjerojatnost najlo\u0161ijeg ishoda minimalna, a ako se takav ishod i dogodi, nije kraj svijeta. Ako neko vrijeme zapisujete takve brige i naknadno ih usporedite s onim \u0161to se stvarno dogodilo, brzo \u0107ete ustanoviti da se vrlo mali broj tih o\u010dekivanja doista i ostvari! Tako\u0111er je dobro zapitati se ho\u0107emo li biti jednako zabrinuti i za godinu dana (najvjerojatnije ne\u0107emo).<\/p>\n\n\n\n S obzirom na prirodu natjecanja, ne \u010dudi da su natjecatelji u pravilu perfekcionisti. Perfekcionizam se odnosi na te\u017enju savr\u0161enstvu, a mo\u017ee biti pozitivan i negativan. Natjecatelj koji se nastavlja truditi nakon poraza pokazuje pozitivni perfekcionizam. Postavlja si izazovne, ali dosti\u017ene ciljeve, a na pogre\u0161ke gleda kao na povratne informacije i priliku za u\u010denje, zbog \u010dega tolerira nesavr\u0161enstvo. S druge strane, natjecatelj koji odustaje zbog pogre\u0161aka pokazuje negativni perfekcionizam. Takve osobe imaju nerealna o\u010dekivanja te su previ\u0161e usmjerene na rezultate, na \u010demu temelje svoje samopouzdanje. Zanemaruju ono \u0161to su u\u010dinile dobro, previ\u0161e se uspore\u0111uju s drugima i previ\u0161e su samokriti\u010dne. Nisu samosuosje\u0107ajne, odnosno ne promatraju svoje osje\u0107aje bez osu\u0111ivanja i ne iskazuju razumijevanje prema sebi nakon poraza. Umjesto toga, u takvim bi situacijama bilo bolje postupiti prema sebi kao \u0161to bismo postupili prema bliskoj osobi (da se to dogodilo njoj).<\/p>\n\n\n\n \u017delite li saznati vi\u0161e o podru\u010dju sportske psihologije, poslu\u0161ajte predavanje sportskog psihologa Petra Nikoli\u0107a (https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=Q7adWkYNorA<\/a>), a na Youtube kanalu sportskog psihologa Mateja Fi\u0161ku\u0161a mo\u017eete pogledati webinare o razli\u010ditim temama (https:\/\/www.youtube.com\/@matejfiskus\/videos<\/a>).<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Tekst priredio: Valentin Lapaine, prof.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Naslovna fotografija: Kaboompics.com na Pexels (https:\/\/www.pexels.com\/photo\/pile-of-sport-medals-on-table-6345328\/)<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Izvori:<\/p>\n\n\n\n
Istra\u017eivanja na vesla\u010dima i brojnim drugim sporta\u0161ima pokazala su kako usredoto\u010dena svjesnost pobolj\u0161ava pozornost, pam\u0107enje, psihi\u010dko i tjelesno zdravlje te smanjuje negativne misli i pote\u0161ko\u0107e spavanja. Na sljede\u0107oj poveznici mo\u017eete na\u0107i upute za nekoliko vje\u017ebi usredoto\u010dene svjesnosti: https:\/\/www.mentalnitrening.hr\/2024\/04\/19\/sto-je-mindfulness-i-kako-ga-koristiti\/<\/a><\/p>\n\n\n\n