{"id":25446,"date":"2023-05-22T14:03:58","date_gmt":"2023-05-22T12:03:58","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=25446"},"modified":"2023-05-22T14:03:59","modified_gmt":"2023-05-22T12:03:59","slug":"ta-jedna-misao-domagoj-anticic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=25446","title":{"rendered":"Ta jedna misao \/ Domagoj Anti\u010di\u0107"},"content":{"rendered":"\n

Ne znam. Ne znam, jednostavno sam opet zaboravio! Pa misao mi je bila u glavi prije trenutka, znao sam ne\u0161to<\/em> \u0161to stalno zaboravljam, a sada sam opet obi\u010dan \u010dovjek. Evo, ve\u0107 tjednima ne\u0161to mi se provla\u010di kroz glavu, a uvijek zavr\u0161i zaboravljeno. Imam li problema sa sje\u0107anjem? Razmi\u0161ljao sam o ovome i do\u0161ao do zaklju\u010dka da ne, nemam problema sa sje\u0107anjem, osim s tom jednom misli. Vidite, ja se sje\u0107am svega drugoga, apsolutno svega, kada oti\u0107i na posao, \u0161to kupiti u du\u0107anu, kako do ku\u0107e\u2026 osim toga ne\u010dega. Kad bih imao problema sa sje\u0107anjem, to ne bi bio problem samo s jednom misli, primijetio bih i druge posljedice ove \u010dudne pojave.<\/p>\n\n\n\n

Danas sam poku\u0161ao zapisati misao \u010dim mi je pala na pamet, u nadi da bih je tako sa\u010duvao od zaborava. Sjedio sam cijeli dan za stolom s olovkom u ruci, \u010dekao trenutak\u2026 I trenutak je do\u0161ao, papir je bio ispisan, toga se sje\u0107am. Me\u0111utim, ubrzo nakon toga, nekako sam ga uspio zagubiti. Kao da je sve protiv mene. Postajem sve uvjereniji da netko ili ne\u0161to namjerno stoji izme\u0111u mene i moje misli. E pa, ako su mi ve\u0107 u glavi, neka i ovo znaju: moje misli su moje i nitko drugi nema mi \u0161to pr\u010dkati po glavi. Idite kvragu!<\/p>\n\n\n\n

Jedina konstanta u svemu ovome jest to da uvijek ne\u0161to nedostaje. Sve je \u010ditavo u sje\u0107anju, ali toga ne\u010dega nema. Umjesto da gledam \u010dega nema, treba gledati \u0161to to nestaje iz ve\u0107e, organizirane slike postojanja. Ako promotrim razliku postoje\u0107ega s rupom u postojanju, jedino mogu do\u0107i do nepostoje\u0107eg! Kako organizirati cijelu sliku misli \u010dovjeka i prepoznati crnu ranu koja ne zarasta? Ljudski um je zgrada s mnogo katova, mra\u010dnih soba i zaklju\u010danih vrata. Potrebno je, zna\u010di, direktno istra\u017eiti vlastiti um, a za to je potreban san.<\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i uspio sam u\u0107i u san. U ruci mi je bila olovka i karta, a ja u sebi, jednoj kompliciranoj zgradurini uma. Bila je to mje\u0161avina uredskih hodnika prekrivenih prljavim tepisima, prostranih stanova, napu\u0161tenih gara\u017ea\u2026 Neki hodnici bili su ravni a neki su i\u0161li u krug, kao nekakav mentalni amalgam poslovnih, stambenih i industrijskih prostora. Tu i tamo kroz pokoji prozor moglo bi se vidjeti van. Ili bih samo vidio neki drugi dio zgrade, ili \u010disti crni mrak, podru\u010dje uma izvan ljudskog poimanja.<\/p>\n\n\n\n

Na taj na\u010din, malo po malo, crtao sam kartu svoga uma. Proces je ote\u017eavala njegova promjenjiva priroda; zgrada se stalno mijenjala. Kroz sva svoja istra\u017eivanja nisam nikoga drugog primijetio. Me\u0111utim, cijelo vrijeme imao sam osje\u0107aj kao da me netko promatra, kao da je jo\u0161 neka prisutnost ondje. Osobito vi bilo neugodno bilo uz te crne, pomno promatraju\u0107e prozore\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ovaj proces, naravno, trajao je godinama. Bio sam mu potpuno posve\u0107en, spavaju\u0107i po deset sati na dan i zapostavljaju\u0107i \u017eivot. Ta fantomska misao cijelo se vrijeme pojavljivala i opet nestajala. Mnogo sam razmi\u0161ljao o tome \u0161to bi mogla biti. Je li to tajna poente \u017eivota? Mo\u017eda neko znanje koje bi ugrozilo \u0161to god dotakne? Ili mo\u017eda ne\u0161to \u0161to bi ugrozilo mene. Sve moje potrage po odajama uma nisu me dovele bli\u017ee odgovoru. No, karta je sada bila uglavnom gotova, jedan ve\u0107i neistra\u017eeni dio postajao je sve o\u010ditijim. Tom dijelu uma nikako nisam mogao pristupiti, nijedan put nije vodio onamo osim jednih za okvir zavarenih \u017eeljeznih vrata. Na njima je pisalo: \u201eOprez! Ulaz strogo zabranjen svijesti!\u201c Neobi\u010dna hr\u0111a \u0161irila se na rubovima. Kroz njih sam \u010duo stra\u0161nu ti\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n

Tih sam se vrata bojao. Obustavio sam istragu na du\u017ee vrijeme i posvetio se \u017eivotu. Sada imam ve\u0107 imao osamdeset i tri godine. Imam jo\u0161 malo vremena otkriti \u0161to sadr\u017ei ta misao. Opet sam bio u zgradi du\u0161e, ona je sva ve\u0107 bila ispucala, zidovi su se mrvili, \u017eivot je istjecao. Uzeo sam pijuk u ruke i po\u010deo razbijati zid pored vrata, malo po malo. Napokon, probio sam se. To vi\u0161e nije bila pusta zgrada, ve\u0107 crne odaje. Usmrdjela pra\u0161ina bila je posvuda, trule\u017e je padala sa stropa. Tu i tamo neka bi kost krcnula pod mojom cipelom. Te\u017eina ustajalosti protezala se zrakom. Ovdje nitko nije bio otkad sam se rodio. \u0160to je tajna koja ovdje \u010dami od moga ro\u0111enja? Zaputio sam se u sr\u017e te rupe.<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to me sputavalo cijelim putem. Hodnici su se mijenjali, putovi kri\u017eali, provalije otvarale, no mene vi\u0161e nije bilo briga. Pijukom sam razbijao zidove uma. Ve\u0107 sam bio star, ne\u0107e mi jo\u0161 dugo trebati. Naposljetku, pred mnom je bila velika ovalna komora sa stolom u sredini, ispunjena kiselim mra\u010dnim ni\u0161tavilom. Kro\u010dio sam naprijed. Pod je bio kao od sluzi, morao sam se vu\u0107i prema stolu, nagrizala me prisutnost ne\u010dega prijete\u0107eg. Ako sad ne do\u0111em do kraja, izgubit \u0107u sve, sav napredak, a nemam vremena krenuti ispo\u010detka. Nastavio sam se probijati, sje\u0107i tu mrklinu. Do stola sam uspio do\u0107i, no bio sam jedva pri svijesti. Otvorio sam aktovku na stolu.<\/p>\n\n\n\n

Unutra, hrpa razbacanih papira. Neki rukom pisani, neki otipkani; svi istoga sadr\u017eaja, od slova do slova. Naslov \u2013 \u201eTajna \u2013 ne \u010ditati\u201c. Tajna od koga? Od samoga sebe? Odlu\u010dio sam ignorirati ovo posljednje upozorenje i \u010ditao sam dalje. \u201eKlju\u010dni aspekt\u2026\u201c Uto se cijela zgrada po\u010dne tresti. \u010citao sam dalje. Zidovi su pucali, \u017ebuka padala po meni, pukotine se otvarale na podu. Osje\u0107ao sam se sve slabijim, jer to se moj um raspadao. Sa sve \u0161irim o\u010dima \u010ditao sam, sve upornije, unato\u010d tomu \u0161to sam postajao slabijim. Naposljetku, kada sam sve pro\u010ditao, kada sam uvidio tajnu svoga postojanja, tajnu koju su krili od mene (koju sam krio od sebe), strop je pao, pod je propao, a ja s njime, evo, upravo padam u tminu.<\/p>\n\n\n\n

Domagoj Anti\u010di\u0107, 4. n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne znam. Ne znam, jednostavno sam opet zaboravio! Pa misao mi je bila u glavi prije trenutka, znao sam ne\u0161to \u0161to stalno zaboravljam, a sada sam opet obi\u010dan \u010dovjek. Evo, ve\u0107 tjednima ne\u0161to mi se provla\u010di kroz glavu, a uvijek zavr\u0161i zaboravljeno. Imam li problema sa sje\u0107anjem? Razmi\u0161ljao sam o ovome i do\u0161ao do zaklju\u010dka […]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25446"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25446"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25446\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25447,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25446\/revisions\/25447"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}