{"id":25444,"date":"2023-05-22T14:02:08","date_gmt":"2023-05-22T12:02:08","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=25444"},"modified":"2023-05-22T14:02:09","modified_gmt":"2023-05-22T12:02:09","slug":"venecija-anatomija-jedne-fascinacije-luka-bujas","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=25444","title":{"rendered":"Venecija \u2013 anatomija jedne fascinacije \/ Luka Bujas"},"content":{"rendered":"\n<p>Danas se u Veneciju dolazi preko Mestri. Redom: iskrcavanje na autobusnom kolodvoru, probijanje kroz horde ljudi dok sunce pr\u017ei i susret s pokojim ovisnikom koji prosi pravdaju\u0107i se ovim ili onim razlogom\u2026 <em>treba mu za parking<\/em>. Vlak prelazi lagunu Mostom slobode, no ne vidi se mnogo, tek tirkizno more ili te\u0161ka industrija, niknula u Margheri \u0161ezdesetih; dokovi, tankovi, kranovi, unedogled. A zatim \u201e<em>attenzione, attenzione\u201c<\/em>: iskrcaj na kolodvoru Santa Lucia, sagra\u0111enom u doba fa\u0161izma, racionalisti\u010dkog dizajna s dvadeset i tri kolosijeka. \u017dila kucavica toga grada, \u0161to ga je prikovala uz obalu; nekada je ondje stajala crkva, sada kao podsjetnik na njezino postojanje na tlu stoji plo\u010da, crte\u017e pro\u010delja.<\/p>\n\n\n\n<p>Tek nakon te buke, gu\u017evanja, smrada i nervoze, proklinjanja turizma i globalizacije, s korakom izlaska iz kolodvora, pred o\u010dima zabljesne Grad, njegove barokne fasade, crkve, prozori, balkoni, brodovi na kanalu, susret Zapada s Istokom, no prije svega miris, tirkizni miris lagune, mulja i algi. Tada \u010dovjek zna da je stigao u Veneciju.<\/p>\n\n\n\n<p>Ipak, taj zbiljski susret s Venecijom tek je posljednja i ni po \u010demu najva\u017enija karika u lancu asocijacija i impresija \u0161to su za mene odavna stvorile taj grad. Kao da u ladicu s natpisom <em>Venecija<\/em> ve\u0107 godinama dodajem komadi\u0107e kojima pojam toga grada daje tek strukturu, \u0161to sve zajedno \u010dini osje\u0107aj koji nadilazi svaku od svojih pojedina\u010dnih sastavnica; metafizi\u010dku Veneciju koja objedinjuje tisu\u0107u i petsto godina povijesti, umjetnosti, jezika i utjecaja koji je vr\u0161ila na Jadranu. Na stotinu komadi\u0107a zemlje razasutih od Istre do Jonskoga mora, <em>\u201eStato da mar\u201c<\/em> <a href=\"#_ftn1\">[1]<\/a> kako ih je zvala, dovev\u0161i ih svojim krakovima pod budno oko lava; kao da je ona kopno, a kopno otok.<\/p>\n\n\n\n<p>Kulisa Venecije njezina je glazba. Monteverdi, Vivaldi, Caldara, a i mnogi drugi koje je dotaknula. Svi su oni razli\u010diti, no povremeno se kroz njihovu glazbu probije glas vode. Jesenji dan, voda olovno mirna; razlijeva se iz kanala, dolazi do pragova, ulazi u ku\u0107e, a sa sjevernih pristani\u0161ta vi\u0161e se ne vidi <em>terraferma<\/em>. Morska du\u0161a toga grada nabuja da bi pokazala komu naposljetku Venecija pripada \u2013 hladnomu moru koje je nastoji progutati, mjesecu koji ga privla\u010di i prljavomu mulju u kojem njezini drveni temelji polako trunu. Me\u0111utim, na povr\u0161ini ipak vlada mir, jer du\u017ed je obnovio svoj zavjet moru, kao \u0161to je to \u010dinio i Polikrat, tiranin Samoski, tisu\u0107e godina ranije. To je zvuk koji odjekuje Monteverdijevim <em>Vesperama<\/em>, glasovi koji se odbijaju o zidove bizantinskih hramova, nadme\u0107u se i ispreple\u0107u, no kao da izviru iz dubine tirkizne lagune koja je uvijek bila i uvijek \u0107e biti i pjevaju pjesmu tom moru; <em>\u1f66 \u03b8\u03ac\u03bb\u03b1\u03c3\u03c3\u03b1<\/em>, <em>\u1f66 \u03b8\u03ac\u03bb\u03b1\u03c3\u03c3\u03b1<\/em>. Vivaldijeva arija <em>Sento in seno ch&#8217;in pioggia di lagrime<\/em> (\u201eosje\u0107am u grudima ki\u0161u suza\u201c) jo\u0161 je jedan primjer, prizor ki\u0161e nad lagunom, a i vi\u0161e arija iz Caldarine <em>Maddalene<\/em> nose taj venecijanski zvuk, neopisivu tugu koja ostane kada se odstrani sva prijetvorna rasko\u0161 toga grada.<\/p>\n\n\n\n<p>Du\u0161a <em>Serenissime <\/em>je gr\u010dka. Ona je izrasla iz ru\u0161evina Rimske Imperije, kada su u laguni skloni\u0161te potra\u017eili ljudi u bijegu od invazije Huna i Gota, a u naru\u010dje Bizanta doveo ju je Belizar, u poku\u0161aju cara Justinijana da ponovno ujedini Mediteran. Idu\u0107ih stolje\u0107a Venecija je polako gradila svoju snagu, kovala tu prevarantsku i dvoli\u010dnu trgova\u010dku du\u0161u koja je do danas ostala njezino nepromijenjeno svojstvo. Pila je krv Konstantinopolu pa ga je uz Zadar silovala kada nije mogla namiriti svoje usluge kri\u017earima, a kao plijen donijela je \u010detiri bron\u010dana konja koji jo\u0161 gledaju na trg svetoga Marka kao \u0161to su nekad gledali na konstantinopolski hipodrom. Svoju rasko\u0161 pritom je gradila na tijelima robova, isprva kr\u0161\u0107anskim, a kasnije jo\u0161 nepokr\u0161tenim slavenskim. Mo\u017eda je zbog toga Venecija toliko tu\u017ena, a <em>Riva degli Schiavoni<\/em> nosi mra\u010dnu igru rije\u010di; veli\u010danstvene Prokurative, bijeli mramor pala\u010de i iznova lav \u0161to pozdravlja teretne galije koje se vuku s istoka.<\/p>\n\n\n\n<p>Svoje politi\u010dko ure\u0111enje posudila je od Klistena i stare Atene pa se prozvala republikom, iako taj \u017eivi organizam venecijanske birokracije ni po \u010demu ne nalikuje na dana\u0161nje republike, a ipak se pokazao najdugovje\u010dnijim ure\u0111enjem na europskome tlu. Venecijanska je demokracija bila ograni\u010dena na nekoliko tisu\u0107a patricija, kada je pristup vladaju\u0107oj klasi zatvoren po\u010detkom \u010detrnaestoga stolje\u0107a, izuzev trideset patricija koji su se lutrijom dodavali na popis jednom godi\u0161nje, na Blagdan svete Barbare. U na\u010delu, gdje god se skrivala mogu\u0107nost trgovanja utjecajem, korupcije ili borbe za vlast koja bi na\u0161tetila dr\u017eavi, Venecija je pribjegla lutriji ili je osnovala odbor. Izbor du\u017eda tako dobiva element vi\u0161e sile, u dvanaest krugova nasumi\u010dnog izabiranja i ljudskoga glasanja krajnji je rezultat bio neizvjestan pa je poticao iskrenost bira\u010da. Dr\u017eava je tu da bude stabilna, da odr\u017eava red, da ne ovisi o pojedincu kada predstavlja zajednicu, a dr\u017eavni su uredi tu da prona\u0111u onoga tko \u0107e ih voditi umjesto da netko nabusit prona\u0111e njih. Dvorana velikoga vije\u0107a u du\u017edevoj pala\u010di neopisiva je, s prozora se vidi trg i more, a freske pri\u010daju povijest grada kao da je ta velebna prostorija kakav hram \u2013 hram mleta\u010dkoj talasokraciji. Na rubovima zida uz strop nalaze se portreti svih du\u017edeva od osnivanja grada\u2026 osim na jednome mjestu gdje umjesto profila stoji crna zastava s natpisom koji se jedva vidi: <em>Hic est locus Marini Faletro decapitati pro criminibus<\/em> \u2013 \u201eovdje je mjesto Marina Falera, pogubljenog zbog svojih zlo\u010dina\u201c. Takva je bila sudbina posljednjega \u010dovjeka koji je poku\u0161ao uvesti samovladu u Grad; nakon \u0161to je Vije\u0107e desetorice otkrilo zavjeru, on je u osamdeset i prvoj godini ostao je bez glave, deset suurotnika javno je obje\u0161eno pred pala\u010dom, a mo\u0107 du\u017eda dodatno je ograni\u010dena te podijeljena na razna tijela i odbore.<\/p>\n\n\n\n<p>Mletci su i jezik kojim govorimo. Karakteristi\u010dno \u201e\u0161\u201c i \u201e\u017e\u201c u dalmatinskome govoru ne potje\u010de iz knji\u017eevnoga talijanskog, firentinskoga dijalekta, nego iz venecijanske ina\u010dice. <em>Bi\u017ei<\/em>, <em>katriga<\/em>, <em>pantangana<\/em>, <em>pinjur<\/em>, <em>\u0161ugaman<\/em>, <em>kantun<\/em>, <em>mudante<\/em>, <em>\u0161jor<\/em>\u2026 sve su to svakodnevne rije\u010di koje slu\u017ebeni talijanski ne priznaje, ali koje su mo\u017eda jedino autenti\u010dno \u0161to od Mletaka jo\u0161 \u017eivi. Termini su to donekle nasilno nametnuti, no svejedno su pratili uspon Dalmacije, odzvanjali dok se u \u0160ibeniku, gradu u kojem je stolovao providur za sol, iz mora dizala tvr\u0111ava San Niccolo. I svugdje kamo je do\u0161la rije\u010d, pratio ju je lav, a na morsku tvr\u0111avu do\u0161ao je rasko\u0161an, u punoj plastici, okrenut prema pu\u010dini i mati\u010dnomu gradu. Prvi su ga u more bacili Francuzi, da bi ga austrijski car kasnije vratio na staro mjesto. Svejedno, nakon gotovo \u010detiristo godina vjerne slu\u017ebe, lav je odlu\u010dio da njegovoj stra\u017ei do\u0111e kraj; posljednji put vi\u0111en je kada ga je vojska 1926. godine bacila, ili pak vratila, moru.<\/p>\n\n\n\n<p>\u010cetrnaestoga srpnja 1902. godine nastala je Venecija kakvu danas poznajemo. Kada je stari zvonik bazilike san Marco odustao od svoga postojanja i uru\u0161io se toga ljetnog jutra, s njim se uru\u0161ila i stara Venecija. U hrpi petstoljetne \u0161ute od cigli i mramora \u0161to je prekrila trg na\u0161li su se Monteverdi, Casanova, Canaletto, a i ku\u0107epaziteljeva ma\u010dka. Svi su oni na stanje svoga grada mogli gledati samo sa razo\u010darenjem ili \u010du\u0111enjem. Pro\u0107i \u0107e jo\u0161 godine prije nego \u0107e se Monteverdijevo djelo, ili barem ono \u0161to je od njega pre\u017eivjelo, ponovno otkriti. Casanovin rad, jedno iskreno svjedo\u010denje posljednjih dana <em>Serenissime<\/em>, jo\u0161 \u0107e se godinama povla\u010diti cenzurirano, pod mutnim odrednicama tipa \u201eXXX\u201c ili kao natuknica na glasovitom Popisu zabranjenih knjiga. A Canaletto? Na pitanje gdje se nalaze njegove slike, \u010duvar Muzeja akademije pristojno \u0107e odgovoriti: \u201eCanaletta vam u Veneciji ba\u0161 i nema, no ima jedna slika tamo iza ugla\u201c. Oti\u0161ao je on davno, u neke nove gradove. Mo\u017eda je trebalo i ostati tako, mo\u017eda je trebalo priznati da je jedna epoha zavr\u0161ila i da je do\u0161lo vrijeme da se duhovima te morske varo\u0161i dade malo mira. No gu\u017eva se oko trga ve\u0107 okupila, a brodovi puni \u017eita iz Ju\u017ene Amerike nastavili su svoj put prema ciglenom neogoti\u010dkom zamku na Giudecci \u2013 kompleksu mlinova Molino-Stucky. Istovremeno je sazvan sastanak gradskih vlasti te je uz punu podr\u0161ku Kraljevine Italije zapo\u010dela obnova zvonika koji \u0107e ovaj put stajati ne kao simbol rasko\u0161i i mo\u0107i jednoga mediteranskog grada, ve\u0107 kao posljednji korak u njegovom pokoravanju i spomenik jedinstvu Italije.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Luka Bujas, 4. d<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref1\">[1]<\/a> Naziv za prekomorske teritorije Mleta\u010dke Republike, uz samu Veneciju \u2013 <em>Dogado. <\/em>dok su se posjedi u Italiji nazivali <em>Domini di Terraferma.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Danas se u Veneciju dolazi preko Mestri. Redom: iskrcavanje na autobusnom kolodvoru, probijanje kroz horde ljudi dok sunce pr\u017ei i susret s pokojim ovisnikom koji prosi pravdaju\u0107i se ovim ili onim razlogom\u2026 treba mu za parking. Vlak prelazi lagunu Mostom slobode, no ne vidi se mnogo, tek tirkizno more ili te\u0161ka industrija, niknula u Margheri [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25444"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25444"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25444\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25445,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25444\/revisions\/25445"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25444"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25444"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25444"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}