Otvaram o\u010di. Iznad mene je strop prekriven br\u0161ljanom. Mi\u010dem glavom. Nikada nije bila toliko te\u0161ka. Krevet na kojem le\u017eim mekan je i bijel. Plahta koja me pokriva, tako\u0111er bijela, te\u0161ka je kao nadgrobni kamen. Krevet je, \u010dini se, trebao biti obrubljen bijelim zastorom. Me\u0111utim, taj je zastor rasparan. Ostaju samo komadi\u0107i bijele tkanine pri\u010dvr\u0161\u0107ene na okvir kreveta, \u0161to po\u010dnu lepr\u0161ati kao pobje\u0161njeli na najmanji da\u0161ak vjetra, koji ukazuju na njegovu nekada\u0161nju prisutnost. Kao i strop, zidovi i pod prekriveni su br\u0161ljanom. Kao stari skeptik, tra\u017eim djeli\u0107 koji ta biljka nije prekrila. Malu, \u010dak i najmanju ogoljelu povr\u0161inu na koju mogu pokazati ka\u017eiprstom, onako kako su me roditelji u\u010dili da je neodgojeno, i pobjedonosno viknuti prirodi: “E, vidi\u0161, ovo si zaboravila!” No takvoga mjesta nema. Nigdje. Kao da je li\u0161\u0107e predvidjelo moju oholost. Krevet je kao pust otok u tome moru br\u0161ljana. Nakon kratka lutanja, pogled mi se usredoto\u010dio na drugi pusti otok. Mali, okrugli, kameni stol uz koji je postavljena malen, okrugao, kameni stolac. Iznad njih je prozor kroz koji ulaze sun\u010deve zrake. Ti sjedi\u0161 za stolom i gleda\u0161 kroz prozor. Tvoja se \u0161arena haljina u potpunosti razlila sivim kamenom. Potpuno si mirna, pogleda uperena u daljinu. Uspravim se u krevetu i pozovem te. Barem mislim da sam se uspravio u krevetu i pozvao te. Nisam se uspravio u krevetu niti te pozvao. Zatvaram o\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Otvaram o\u010di. Gotovo niotkuda osjetim tupi bol u le\u0111ima. Vjerojatno je bio tu dok sam spavao, \u010dekaju\u0107i da do\u0111em k svijesti pa da me \u0161\u010depa svom svojom silinom. Dignem se. Stisnem zube spreman opsovati. Ina\u010de ne podnosim psovke. Suvi\u0161e su grube, a ni\u0161ta ne rje\u0161avaju. No danas nisam bio dobre volje. Bio sam zaista ogor\u010den. Probudio sam se odlu\u010div\u0161i da \u0107u mrziti svijet. Pa valjda sam i ja to jednom smio. No ne\u0161to me zaustavilo. Mjesto na kojem sam se probudio bilo je polje cvije\u0107a. Cvije\u0107e svakakvih vrsta raslo je na sve strane, klate\u0107i se na vjetru. Bilo je uistinu lijepo. Njegova ljepota kao da je opominjala ru\u017eno\u0107u mojih misli. Ustao sam zbunjen. Pogledao sam oko sebe. O\u010dito sam tra\u017eio ne\u0161to, iako nisam znao \u0161to sam tra\u017eio. Kona\u010dno, pogled mi se zaustavio na \u017eeljezni\u010dkoj postaji nedaleko od mjesta na kojem sam stajao. Krenuo sam prema njoj. Na prljavim, zahr\u0111alim tra\u010dnicama mirovao je crni, \u017eeljezni vlak. Para je ljuto bje\u017eala iz dimnjaka lokomotive. \u010cini se da se spremao pokrenuti se. Ne znaju\u0107i gdje sam ni kamo \u0107u, odlu\u010dio sam pustiti da me vlak povede kamo god putovao. Kroz prozor me gledao kondukter debelih, sivih brkova. U malim o\u010dima skrivenim ispod ra\u0161\u010dupanih i gustih sivih obrva naziralo se nepovjerenje. Na brzinu sam u\u0161ao u prvi vagon. Bio je gotovo prazan. Opazio sam \u017eapca i lisicu kako sjede jedno nasuprot drugomu. Lisica je bila otmjeno odjevena. Duga ru\u017ei\u010dasta haljina, te\u0161ki dragulji oko vrata, na glavi \u0161e\u0161ir, tako\u0111er ru\u017ei\u010dast, s perjem. \u017dabac je bio u odijelu, sa \u0161tapom od slonova\u010de i srebrnim d\u017eepnim satom u ruci. Lisica je gledala u \u017eapca. Pogled joj nije skretao, \u010dak ni kada sam im se pribli\u017eio. \u017dabac je gledao kroz prozor. Jednako koncentrirano, ne obaziru\u0107i se na mene, kao da se iza prozora odvija ne\u0161to od \u017eivotne va\u017enosti. Htio sam ga upozoriti da ga lisica neobi\u010dno gleda, da se premjesti u drugi vagon. Ipak nisam, jer sam na samom \u010delu vagona opazio tebe. Ostavim \u017eapca, neka se sna\u0111e kako umije. Sjednem do tebe. Ti nastavi\u0161 gledati ravno ispred sebe, potpuno usredoto\u010dena, poput \u017eapca i lisice. \u010cvrsto sam odlu\u010dio da \u0107u ti se ovaj put doista obratiti. “Kamo putuje ovaj vlak?” upitao sam. Dosadno, uobi\u010dajeno pitanje, ali prvo kojeg sam se mogao sjetiti. Sada okre\u0107e\u0161 glavu prema meni. Tvoje \u0161arene o\u010di duboko zagledane u moje, kao da izvla\u010de iz mene svaku misao, svaki osje\u0107aj koji sam ikada tajio. “Nikamo”, odgovara\u0161. “Ovaj vlak ne ide nikamo. Tu \u0107e stajati zauvijek.” “Tako dakle, ne ide nikamo”, ponovim ja. Di\u017eem se. Ti okre\u0107e\u0161 glavu, kao da nikada nisam ni do\u0161ao. Ponovno prolazim pokraj mjesta na kojem su sjedili \u017eabac i lisica. \u017dapca nema. Lisica mi se u\u010dinila ne\u0161to ve\u0107om. Zatvaram o\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Otvaram o\u010di. Budim se u malenoj, uistinu malenoj sobi, mo\u017eda najmanjoj u kojoj sam bio . Zidovi su prekriveni izvezenim slikama. Gledam ih. Zanimljive su. Jedna prikazuje neku djevojku s papigom, druga ko\u010dija\u0161a, tre\u0107a zimski pejza\u017e s potokom iz kojega o\u017eednjeli jelen halapljivo ispija vodu. Do kreveta je stajao drveni pisa\u0107i stol. Iako je bio malen, bio je rasko\u0161no izrezbaren. Po njegovim su se nogama pru\u017eali svakakvi zavijutci. Neobi\u010dno sam pomno motrio te zavijutke nalik na kakav komplicirani labirint koji sam nastojao rije\u0161iti u glavi. Kona\u010dno me sve to po\u010delo zbunjivati pa sam oslobodio svoj ka\u017eiprst, koji sam ostatkom dlana bio gnje\u010dio ispod jastuka, i njime pritisnuo jedan dio zavijutka. Sada je moj prst poput Tezeja \u0161arao labirintom. Nisam znao za\u0161to mi je bilo toliko bitno da rije\u0161im taj izmi\u0161ljeni labirint. No jest. Iznenada, jak bol probode mi glavu. Naglo sam povukao ruku da glavu obuhvatim objema rukama. Lagano je zabacim da pogledam \u0161to je iza mene. Mali, \u010dvrsto zatvoreni prozor\u010di\u0107. “Valjda me zato boli glava”, ka\u017eem sebi. “Ovdje nedostaje zraka.” Otvorim prozor. Pred o\u010dima mi se \u0161irio seoski pejza\u017e. Bijele ku\u0107ice toliko male da su nalikovale onima u igri Monopoly, prazne, krivudave i pra\u0161njave seoske ulice. U dvori\u0161tu ku\u0107e u kojoj sam se probudio cvjetali su bijeli glogovi, moje omiljeno cvije\u0107e. Usred sela nalazila se crkva. Bila je znatno ve\u0107a od svega drugoga u selu, ali znatno manja od mnogih crkava koje sam vidio. Odjednom se oglasi crkveno zvono. Prvi zvuk koji sam \u010duo otkako sam se probudio. “Kad ve\u0107 stojim”, pomislim, “pogledat \u0107u gdje sam se to\u010dno na\u0161ao. Mogao bih i zahvaliti vlasnicima ku\u0107e \u0161to su me primili.” Sve je odlu\u010deno. Krenem prema vratima. Soba je bila toliko mala da su bila potrebna samo dva koraka koja su natjerala drveni pod da bolno za\u0161kripi kako bi mi se kvaka na\u0161la nadohvat ruke. Vrata su cvilila kad sam ih otvorio. Maloprije je sve bilo tako tiho, a sad sve cvili i \u0161kripi. Pro\u0161ao sam kroz uski hodnik. Bio je toliko uzak da se izme\u0111u mojih ramena i zidova nalazio prostor debljine malog prsta. Pro\u0161av\u0161i ga, na\u0161ao sam se u prostranom dnevnom boravku. Zalaze\u0107e sunce davalo je svakom komadu namje\u0161taja i rasko\u0161an sjaj. Ovaj put sjedila si za stolom. \u0160alica \u010daja dimila se ispred tebe. Nasuprot tebi bilo je prazno mjesto ispred kojeg je tako\u0111er bila postavljena \u0161alica \u010daja. Poka\u017eem prstom na nj, \u017eele\u0107i znati smijem li sjesti. Ti kimne\u0161 glavom. Kimnula si tako agresivno da je tvoja duga, \u0161arena kosa po\u010dela lebdjeti naokolo. Nasmijem se tom prizoru. Ti se nasmije\u0161 meni \u0161irokim, prijateljskim osmjehom. To je bio prvi put da si se tako smijala. Sjednem. “Je li ovo tvoja ku\u0107a?” pitam te, ne znaju\u0107i kakav \u0107e\u0161 mi odgovor dati. “Jest”, potvrdi\u0161. To me iznenadilo. Nikad nisam ni poku\u0161ao zamisliti na kakvom mjestu \u017eivi\u0161. Nisam nikad o\u010dekivao da \u0107u doznati. “Smijem li ovdje ostati?” pitam. Odmah sam se razbjesnio na sebe zbog toga pitanja. Za\u0161to sam to rekao? Ne znam. Ta mi je re\u010denica pobjegla iz usta kao da je tamo bila godinama zato\u010dena. No ti si se i dalje smijala. “Smije\u0161”, rekla si. To me za\u010dudilo, ali sam bio sretan. “Koliko dugo?” upitao sam. “Koliko god \u017eeli\u0161”, odgovorila si. Sada sam se glasno nasmijao. Ti si iz \u0161irokog, ali tihog osmjeha pre\u0161la u grohotan smijeh. Smijali smo se dok zalaze\u0107e sunce pozla\u0107uje namje\u0161taj, \u010daj se hladi i vani na vjetru nji\u0161u se bijeli glogovi. Zatvaram o\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Otvaram o\u010di. Budim se u stvarnom svijetu. Ispod mene je krevet toliko tvrd da nitko na njemu ne mo\u017ee uistinu spokojno spavati. Oko mene se pru\u017eaju prazni, sivi zidovi. Ovo je svijet u kojem te nema. Utopili su te. Jednoga dana, u rijeci. Sa zadovoljstvom su gledali kako se gu\u0161i\u0161, kako se o\u010dajno i neuspje\u0161no trudi\u0161 da do\u0111e\u0161 do zraka, kako nestaje\u0161 u dubini, a tvoj \u0161areni \u0161e\u0161ir isplivao je na povr\u0161inu kao da sve \u017eeli izvijestiti o tvojoj smrti. Slavili su \u0161to su te izgubili. Ustao sam, gledao sam oko sebe. Ljudi su gledali u prazne, sive zidove i vri\u0161tali od smijeha.\u00a0<\/p>\n\n\n\n
Paula Pfeiffer Rimac, 4. d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Otvaram o\u010di. Iznad mene je strop prekriven br\u0161ljanom. Mi\u010dem glavom. Nikada nije bila toliko te\u0161ka. Krevet na kojem le\u017eim mekan je i bijel. Plahta koja me pokriva, tako\u0111er bijela, te\u0161ka je kao nadgrobni kamen. Krevet je, \u010dini se, trebao biti obrubljen bijelim zastorom. Me\u0111utim, taj je zastor rasparan. Ostaju samo komadi\u0107i bijele tkanine pri\u010dvr\u0161\u0107ene na […]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24805"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24805"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24805\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24806,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24805\/revisions\/24806"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24805"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24805"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24805"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}