﻿{"id":24801,"date":"2023-04-03T10:56:17","date_gmt":"2023-04-03T08:56:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=24801"},"modified":"2023-04-04T07:38:08","modified_gmt":"2023-04-04T05:38:08","slug":"zlocin-nad-znanjem-domagoj-anticic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=24801","title":{"rendered":"Zlo\u010din nad znanjem \/ Domagoj Anti\u010di\u0107"},"content":{"rendered":"\n<p>Nekoliko dana ustru\u010davao sam se oko toga; danas sam napokon oti\u0161ao do kontejnera. Naime, od prijatelja sam bio saznao kako je jedan neimenovani fakultet u Zagrebu rashodovao i bacio mno\u0161tvo knjiga, prakti\u010dki cijelu knji\u017enicu. Kao nekomu tko voli knjige i znanje, pomisao na hrpu knjiga iz koje mogu uzeti \u0161to \u017eelim isprva mi je bila vrlo primamljiva. Ah, kada do\u0111em tamo, \u0161to \u0107u sve na\u0107i! Ba\u0161 to se dogodilo; na\u0161ao sam knjige za koje nisam mogao ni zamisliti da postoje, knjige o opskurnim, specijaliziranim poljima, nove knjige, stare knjige \u2013 bilo je stvarno svega. Me\u0111utim, drugi je osje\u0107aj prevagnuo nad tom ushi\u0107eno\u0161\u0107u nagle dostupnosti knjiga te svemu dao te\u017eak dojam.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Bilo je ba\u010deno stvarno mnogo knjiga, toliko da ih ni u jedan cijeli dan ne bih sve mogao pregledati. Istina, na\u0161ao sam razne zanimljive knjige, ali to je bio tek vrh hrpe u doslovnom smislu. Dok sam kopao po knjigama, gaze\u0107i po onima koje nisu bile dovoljno zanimljive da dobiju vrijedno mjesto u torbi, koja je tako mala u usporedbi s hrpom, dobro sam znao koliko jo\u0161 blaga le\u017ei u dubini kontejnera, potpuno nedosti\u017enog. Vizualno, bilo je tu starih knjiga, jo\u0161 u ko\u017ei, nekih u tvrdim koricama, drugih u mekima. Neki naslovi izblijedjeli su, drugi su bili potpuno \u010ditljivi, tekst pozla\u0107en ili jeftino tiskan. Neke su bile iz razdoblja Austro-Ugarske, prije Prvoga svjetskog rata, druge tiskane u modernom svijetu kakav danas poznajemo. Tematikom &nbsp;su bile svakakve: meteorolo\u0161ka fizika, mehanika, dizajn ko\u010dnica vlakova, hrvatski jezik, statistika i algebra, povijest jugoisto\u010dne Azije, kemija za jugoslavenske oficire, radiotehnika, sovjetske pokretne stube, programiranje\u2026 Neke o\u010digledno zastarjele, druge a\u017eurne ili bezvremenske. Sve te knjige bile su osu\u0111ene na trule\u017e, na spaljivanje ili koju god drugu smrt bili namijenili sadr\u017eaju kontejnera\u2026<\/p>\n\n\n\n<p>Da je pravi \u010dovjek tu, bi li on bio fasciniran knjigama koje sam ja odbacio, po kojima se pentram kako bih do\u0161ao do drugih knjiga? Onim po kojima gazim? Ne samo da su knjige ba\u010dene, nego su i odba\u010dene; &nbsp;pretpostavljalo se da nikoga ne bi bilo briga za njih. To mi je bilo nepojmljivo. Oni, koji su donijeli odluku, o\u010dito ne mogu ni zamisliti da bi netko htio staru knjigu.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Za\u0161to nisu ni poku\u0161ali obavijestiti ljude da se knjige bacaju? Pa sigurno bi netko do\u0161ao i ne\u0161to uzeo. I da se jedna knjiga spasi, bilo bi vrijedno toga. Za jednu takvu osobu sigurno sam znao: to sam bio ja. No, na sre\u0107u, moja samo\u0107a u pothvatu spa\u0161avanja knjiga nije dugo trajala. Raznose\u0107i vijesti o kontejneru punom knjiga svima kojima bi to moglo biti zanimljivo, nisam se nadao velikom odazivu od prijatelja i kolega. Kako sam bio u krivu! Ubrzo je nekoliko ljudi koje sam obavijestio o postojanje knjiga fotografiralo i slalo svoje \u201eulove iz kontejnera\u201c. Bilo je tu matemati\u010dara koji su na\u0161li zanimljive ud\u017ebenike za prou\u010davanje, studenata koji su na\u0161li knjige kojima se studenti i dalje koriste, sve do nekih koji su uzimali opskurne knjige kao kuriozitete. Gotovo svatko za koga znam da je do\u0161ao pogledati, prona\u0161ao si je ne\u0161to.<\/p>\n\n\n\n<p>Nije dugo potrajalo dok nisam s prijateljima i\u0161ao kopati po hrpi knjiga, prvi put, pa onda i drugi put. Jednom sam natovario toliko knjiga da sam morao pozvati prijevoz, bilo je prete\u0161ko da sve nosim, a nisam se htio odvojiti od onoga \u0161to sam na\u0161ao. U tri rudarenja sakupio sam toliko knjiga da imam tri kule; jednu u sobi i dvije u ostavi. To su stupovi od vi\u0161e od pola metra. Jedan kolega iz razreda \u010duo je da sam pribavio takvu hrpu knjiga i pitao bih li mu mogao dati nekoliko. Naravno, dobio je sedam knjiga (ruka mi je umrla dok sam do\u0161ao do \u0161kole) i bio je sretan. Zbog svega toga shvatio sam da ima interesa za stare odba\u010dene knjige, unato\u010d tome \u0161to ih je netko odbacio. To mi je dalo lijepu sliku kruga mojih prijatelja i poznanika, saznao sam ne\u0161to pozitivno o njima, \u010dega prije nisam prije bio svjestan.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon promi\u0161ljanja, i dalje nisam shva\u0107ao kako su oni koji su odlu\u010dili baciti knjige mogli biti toliko bezosje\u0107ajni da im i ne padne na pamet da bi ih netko mo\u017eda htio. \u010cak i da prihvatim da se \u010dovjek jednom mora rije\u0161iti nekih knjiga (\u0161to prihva\u0107am samo za stvarno zastarjela djela), ne mogu shvatiti na\u010din na koji je to provedeno. Unato\u010d krugu ljudi oko mene, moram uvidjeti da je dru\u0161tvo u \u0161irem smislu ipak dozvolilo to da knjige, znanje, bude tek tako ba\u010deno bez velikog skandala. &nbsp;Da, mo\u017eda ih je lak\u0161e jednostavno baciti nego zbrinuti ih \u2013 ali knjige se ne bi smjele samo tako bacati.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u010cin bacanja knjiga nosi zna\u010denje ve\u0107e od same \u010dinjenice da je knjiga ba\u010dena. To je odbacivanje ideala znanja, odbacivanje autora, pro\u0161losti, truda, znanosti. Zar tugujemo i \u017ealimo nad spaljivanjem knji\u017enice u Aleksandriji kako bismo nanovo \u010dinili iste pogre\u0161ke? \u010covje\u010danstvo je relativno nedavno u ljudskoj povijesti izumilo pismo, \u010dime smo dobili mogu\u0107nost preno\u0161enja znanja neusmenim putem, to jest, dobili smo mogu\u0107nost pouzdanog preno\u0161enja znanja s generacije na generaciju. Akumulirali smo znanje i tekstove, malo po malo, i do\u0161li smo do dana\u0161njeg bogatstva knji\u017eevnosti, znanosti, perspektiva. I sada bacamo knjige? Moramo ih \u010duvati upravo zato \u0161to ih imamo vi\u0161e nego ikada.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovo na\u017ealost nije izoliran slu\u010daj. Moji su dojmovi podijeljeni. Ponajvi\u0161e sam nesretan sam \u0161to se knjige tako odbacuju, ali opet, drago mi je \u0161to sam barem nekim knjigama postao spasitelj. Dru\u0161tvo u \u0161irem smislu baca knjige, no ljudi iz moje okoline iskapaju ih i s rado\u0161\u0107u primaju. Sada, dok ovo pi\u0161em, i dalje \u010dujem ki\u0161u kako tapka po koricama knjiga u tom kontejneru, vidim kako plijesan raste po njima i osje\u0107am kako se raspadaju, kako su odba\u010dene.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Domagoj Anti\u010di\u0107, 4. n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nekoliko dana ustru\u010davao sam se oko toga; danas sam napokon oti\u0161ao do kontejnera. Naime, od prijatelja sam bio saznao kako je jedan neimenovani fakultet u Zagrebu rashodovao i bacio mno\u0161tvo knjiga, prakti\u010dki cijelu knji\u017enicu. Kao nekomu tko voli knjige i znanje, pomisao na hrpu knjiga iz koje mogu uzeti \u0161to \u017eelim isprva mi je bila [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":24826,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24801"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=24801"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24801\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24802,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/24801\/revisions\/24802"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/24826"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=24801"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=24801"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=24801"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}