\u2013 Gospodine Ernest, za\u0161to je to Vama toliki problem?
\u2013 Gledajte, to se kosi sa svime u \u0161to vjerujem, s mojom znanstvenom i prirodnom stranom.
\u2013 Sre\u0107a Vam nije prirodna?
\u2013 Upravo zbog prirodnog postanka sre\u0107e, smeta me tako olako shva\u0107anje i uplitanje znanosti.
\u2013 Znanost se ne upli\u0107e u osje\u0107aj, ona ga stvara i simulira, ne utje\u010de na uzroke i \u2026
\u2013 O, utje\u010de, doktore! Oprostite, ali utje\u010de! Vi\u0161e se ne veselimo prija\u0161njim nepresu\u0161nim izvorima sre\u0107e. Ne, ne, vi\u0161e nemamo te izvore, sve je sre\u0107a, osje\u0107aj gubi na vrijednosti. Sre\u0107a postaje normalna pojava, vi\u0161e nije posebna i apstraktna. Sre\u0107a se ne mo\u017ee definirati. Svakome zna\u010di ne\u0161to drugo, primjerice, meni sre\u0107a mo\u017ee biti povijest ili\u2026
\u2013 No, definicija postoji.
\u2013 To ne zna\u010di da je dobra! Smatram je jako aljkavom, i ne mo\u017ee biti druk\u010dija.
\u2013 Unato\u010d svemu, ja Vam, kao i svaki tjedan, prepisujem tjednu dozu kapsula.
\u2013 Ja to ne\u0107u uzimati! Shva\u0107ate li?
\u2013 Shva\u0107am, ne mogu Vas natjerati.
\u2013 Dakako da ne mo\u017eete!
\u2013 Ipak uzmite u obzir, svi uzimaju kapsule.
\u2013 Samo zato jer su propisane svakom gra\u0111aninu.
\u2013 Propisane su s razlogom.
\u2013 Upravo tako! Bar se oko ne\u010dega sla\u017eemo. Propisali su ih jer je to najbolja metoda uni\u0161tenja.
\u2013 Svaki tjedan sve vi\u0161e eskaliramo u raspravama, seanse s Vama najnapetiji su mi dio radnog vremena\u2026
\u2013 Dobro, doktore, mo\u017eda je \u201euni\u0161tenje\u201c te\u0161ka rije\u010d, ali \u201ekontrola\u201c je bome ispravna. Zamislite samo, kapsule koje simuliraju sre\u0107u, idealno, nezamislivo i nerealno. Svakom gra\u0111aninu, ne samo da je omogu\u0107ena kapsula, nego je i preporu\u010dena, propisana. To je status quo. Zar to ne zvu\u010di idealno? Ne \u017eivimo li u idealnom svijetu? Sada svi mo\u017eemo biti sretni zauvijek. Zar ne, doktore? Nije bitno u kakvom svijetu \u017eivimo jer su svi sretni. Gubimo, doktore, nezamisliv dio sebe, gubimo svoje ja, budu\u0107nost, rekao bih \u010dak da se pomalo gasimo. Nemamo osje\u0107aja, ne znamo \u0161to nas veseli, niti \u0161to nas rastu\u017euje, kako ne vidite da time gubimo sebe? Stavovi vi\u0161e ne postoje, ne razlikujemo, ne cijenimo, ne vjerujemo ni u \u0161to, sve se stapa. Stupovi i temelji na\u0161e osobnosti ru\u0161e se. Sve na\u0161e misli nestaju. Nestaju ljudi koje volimo; ne zvu\u010di li to kao ga\u0161enje?
U doktorovu uredu zubato je sunce svjetlo\u0161\u0107u grijalo cijelu prostoriju. Gospodinu Ernestu sjale su o\u010di dok je govorio, kao da su mu same zrake sunce prodirale duboko kroz zjenice, u glavu, napajaju\u0107i njegove ideje.
\u2013 Moram re\u0107i, \u017eivot bez osje\u0107aja zvu\u010di mra\u010dno, no ne zaboravite da je tu sre\u0107a kao utjeha.
\u2013 Ne! Ona je gora! Daleko gora! Gora je zasljepljuju\u0107a sre\u0107a nego tmina bez emocija. U tmini barem naziremo obrise racionalnosti. U zasljepljuju\u0107oj sre\u0107i ne vidi se ni\u0161ta, bole Vas o\u010di od bjeline. Nema ni racionalnosti, ni upu\u0107enosti, ni razmi\u0161ljanja, postajemo masa koja se kre\u0107e prema kapsuli.
\u2013 S druge strane, tmina bez emocija nije vrijedna \u017eivljenja, je li?
\u2013 Za nas nije, no ako gledamo iz udaljene perspektive, obavljamo posao mnogo u\u010dinkovitije pa bi se moglo re\u0107i da je vrijedna. Dok u sre\u0107i, nismo \u010dak ni korisni. Postajemo \u017eivotinje bez osje\u0107aja.
\u2013 Mislite da \u017eivotinje nemaju osje\u0107aje?
\u2013 Ako ra\u010dunalo spremi dokument automatski, to ne zna\u010di da Vas voli, to zna\u010di da je je tako programirano. Ako je pas uzbu\u0111en \u0161to Vas vidi, to zna\u010di da je nau\u010den povezivati pozitivne posljedice s Vama.
\u2013 Ne bih se slo\u017eio, privr\u017eenost kod \u017eivotinja manifestira se kao radost, a radost je osje\u0107aj.
\u2013 Ali\u2026
\u2013 Za danas je dovoljno. Ponovo \u0107emo se vidjeti sljede\u0107i tjedan.
\u2013 Doktore, pratite li Vi moje zamolbe? Uzimate li kapsulu koja traje tijekom na\u0161ih seansi?
\u2013 Ne uzimam.
\u2013 Dobro, ina\u010de bi nam pala kvaliteta razgovora. Samo Vi i moja k\u0107i po\u0161tujete moje stajali\u0161te i ne uzimate kapsule prilikom susreta sa mnom. To duboko cijenim. Cijenim po\u0161tovanje prema neistomi\u0161ljenicima.
\u2013 Tako\u0111er. \u010covjeku trebaju ovakvi razgovori, gospodine Ernest. Tu se barem sla\u017eemo. Veselim se na\u0161em idu\u0107em susretu.
\u2013 Jesu li Vas mo\u017eda informirali do kada poha\u0111am seanse? Ve\u0107 je pro\u0161lo jako mnogo vremena otkad se saznalo da odbijam uzeti kapsulu. Planiraju li to raditi sve dok ne popustim?
\u2013 Ne znam, nitko me nije informirao ni o \u010demu. Mislim da \u0107ete sa mnom razgovarati jo\u0161 neko vrijeme.
\u2013 Planirati li Vi, kojim slu\u010dajem, oti\u0107i, doktore?
\u2013 Ne planiram, osu\u0111eni ste na mene.
\u2013 To je izvrsno! Vi ste mi zasad najdra\u017ei psihijatar, odnosno psiholog, i ne znam to\u010dno \u0161to ste.
\u2013 U Va\u0161em sam slu\u010daju oboje.
\u2013 Da, doktore, najdra\u017ei ste mi. Najdra\u017ei ste mi jer ste jedini ostali svoji.
***
\u010cuo je petljanje klju\u010dem po bravi, otklju\u010davanje, kliktanje i otvaranje ulaznih vrata.
\u2013 Elena! \u2013 viknuo je iz kuhinje.
\u2013 Ej! Evo me \u2013 rekla je Elena s rukama punih platnenih vre\u0107ica s hranom.
Iza\u0161ao je iz kuhinje sav znati\u017eeljan, s krpom preko ramena.
\u2013 Elena! Je li to sve za mene? Pa tko \u0107e to pojesti? \u2013 gledao je u pune vre\u0107ice s nevjericom.
\u2013 Ti, tata, ti \u0107e\u0161.
\u2013 Bome ne. Ve\u0107 sam ti rekao, to je previ\u0161e za jednog starca, zna\u0161 li ti koliko starci jedu?
\u2013 Znam koliko bi trebali \u2013 rekla je odla\u017eu\u0107i vre\u0107ice na pod.
\u2013 Ne zna\u0161! Nisam gladan!
\u2013 \u0160to sprema\u0161 tamo? \u2013 stavila je ruke na bokove i glavom provirila prema kuhinji.
\u2013 Kola\u010d! \u0160to se tebe ti\u010de moj kola\u010d? Ti si opremljena zalihom, tako da i rat pre\u017eivi\u0161.
\u2013 Komu pe\u010de\u0161 kola\u010d? \u2013 upita Elena ispod oka.
\u2013 Sebi \u2013 rekao je Ernest ponosno podignute glave.
\u2013 Rekao si da nisi gladan.
\u2013 Ogladnio sam \u2013 brzo je odgovorio.
\u2013 Zna\u010di, dobro je da sam ti donijela hranu.
\u2013 Dobro, dobro! Pravim kola\u010d jednoj prijateljici.
\u2013 Nosim ti hranu tako da se ti ne mu\u010di\u0161! Za\u0161to me nisi zamolio da ti donesem kola\u010d? \u2013 odgovori Elena frustrirano.
\u2013 Jer ne \u017eelim tvoj kola\u010d.
\u2013 Tata, star si i nemo\u0107an, ne mo\u017ee\u0161 se ovako umarati.
\u2013 Nemoj ti meni govoriti koliko sam ja mo\u0107an ili nemo\u0107an \u2013 glasno je govorio lagano tresu\u0107i glavom.
\u2013 Molim te, \u017eivi\u0161 sam i star si, dopusti drugima da ti olak\u0161aju.
\u2013 Meni se nema \u0161to olak\u0161ati, ja u\u017eivam u \u017eivotu. Prvo doktor, pa sada ti. \u0160to je svima danas? Za\u0161to nitko ne vjeruje da u\u017eivam, nego misle da mi treba pomo\u0107? \u2013 mahao je rukama.
\u2013 Zato \u0161to ne \u017eeli\u0161 to priznati \u2013 oslonila se na desnu nogu s jednom rukom na boku.
\u2013 Da, ja sam stari tvrdoglavi jarac koji uporno uvijek inzistira na istome, iznova i iznova \u2013 govorio je polako se okre\u0107u\u0107i prema kuhinji.
\u2013 Prvo tvoja teorija protiv kapsule, potom energi\u010dna samostalnost, stvarno si nam dao povoda da te tako shvatimo.
\u2013 Ne, Elena! Ne! Vi ste sami sebi dali povoda da me tako shvatite! \u2013 glasno je govorio iz kuhinje \u2013 Ja tomu nisam kriv. To daleko vi\u0161e govori o vama.
\u2013 Protivljenje kapsuli? \u2013 povikne Elena kako bi je \u010duo.
\u2013 To je zdrav razum! Zdrav razum!
\u2013 Tata, ti si obrazovan \u010dovjek, svojevrstan znanstvenik, kako se mo\u017ee\u0161 protiviti tako znanstvenom rje\u0161enju.
Ernest je otvorio pe\u0107nicu i velik nalet dima ispunio je kuhinju, nakon \u010dega je izvadio kola\u010d i s rukavicom oti\u0161ao do kraja kuhinje, bli\u017ee Eleni.
\u2013 Nije sve \u0161to proiza\u0111e iz znanosti neosporivo dobro, znanost je zlatna, no ideja koju \u010dovjek iz znanosti izvu\u010de rijetko je takva. Osim toga, spomenula si rje\u0161enje, Elena.
\u2013 Jesam.
\u2013 Rje\u0161enje za \u0161to?
\u2013 Kako to misli\u0161? \u2013 nakratko se zbunila.
\u2013 Pa svrha rje\u0161enja je da rije\u0161i problem. Koji problem kapsula rje\u0161ava? \u2013 Ernest je bio uporan.
\u2013 Problem osje\u0107aja.
\u2013 Kakav je to problem?
\u2013 Gajimo osje\u0107aje koje ne \u017eelimo iskusiti i kojima nismo skloni, a ne mo\u017eemo okusiti sre\u0107u nego na nekoliko sekundi.
\u2013 To nije problem \u2013 kratko je izjavio Ernest i vratio se pe\u0107nici i kola\u010du.
\u2013 Dobro, a \u0161to je po tebi problem?
\u2013 Nema ga!
\u2013 Kako to misli\u0161?
\u2013 Tako kako sam rekao, nema problema! To je kao da misli\u0161 da je zelena najljep\u0161a boja i odlu\u010di\u0161 sve vidjeti u nijansama zelene. Smije\u0161no, Elena, apsurdno! Trebaju ti druge boje kako bi shvatila da je zelena najljep\u0161a, kako bi u\u017eivala u njezinu rijetkom pojavljivanju, kako bi je cijenila, razlikovala i promatrala s drugim bojama \u2013 govorio je dok je vadio svoj kola\u010d iz peka\u010da.
\u2013 Dobro, pa \u0161to ako je manje cijenimo ili vrednujemo ili pak u njoj manje u\u017eivamo? Za\u0161to je problem ako nam ona postane normalan i uobi\u010dajen osje\u0107aj? Za\u0161to sre\u0107a mora biti ne\u0161to apstraktno?
\u2013 Elena, Elena! S tobom kao da vi\u0161e nema smisla razgovarati \u2013 govorio je odmahuju\u0107i prema njoj \u2013 nisi trebala po\u010deti uzimati te kapsule.
\u2013 Tata, ne radim to kada tebe posje\u0107ujem, ba\u0161 kao \u0161to smo se dogovorili, to trenutno ne djeluje na mene.
\u2013 Djeluje, djeluje \u2026 Samo ti to ne vidi\u0161, ti to ne shva\u0107a\u0161 jer si otupjela. Ne znam \u0161to me vi\u0161e boli, to \u0161to ne mo\u017ee\u0161 razmi\u0161ljati kao prije ili \u0161to \u0161opa\u0161 svoju djecu tim sme\u0107em.
\u2013 Tata, prestani.
\u2013 Ne\u0107u. Ti vi\u0161e uop\u0107e ne komunicira\u0161 kao prije, vidi se stvaranje bezli\u010dnosti u tebi, jedan od glavnih, ako ne i glavni problem kapsule. Nema\u0161 motivacije, ne te\u017ei\u0161 ni\u010demu jer ni sama ne zna\u0161 \u010demu bi te\u017eila kada ne zna\u0161 \u0161to te usre\u0107uje. Nekad su ljudi imali motivaciju za ostvarenje cilja koji ih usre\u0107uje, zato danas ne posti\u017eu ni\u0161ta. Pa ne mogu ja biti jedini koji to vidi! \u2013 glasno je govorio lamataju\u0107i rukama.
\u2013 Barem smo sretni. Neki bi ljudi cijeli \u017eivot radili na ostvarenju sre\u0107e i to nikada ne bi uspjeli posti\u0107i.
\u2013 Da! To je \u017eivot vrijedan \u017eivljenja! Put, ne destinacija.
\u2013 Destinacija je razlog da krene\u0161 na put.
\u2013 To je tako dok \u010dovjek jo\u0161 nije svjestan pravih vrijednosti, tek na putu shvati\u0161 da je svrha tvog putovanja bila pogre\u0161na \u2013 po\u010deo je rezati kola\u010d na pladnju.
\u2013 Ne, nimalo. Ako je destinacija prava te\u017enja, \u010dovjek se ne mo\u017ee zadovoljiti samo napretkom ili djelomi\u010dnim uspjehom.
\u2013 Skrenuli smo s teme, to je ionako stara poslovica, ne vrijedi sada o tome razglabati, to bi moglo potrajati. Htio sam pojasniti gubitak. Ne samo mentalni gubitak, nego i fizi\u010dki. Tuga, ljutnja, uzrujanost, to nam sve treba. Trebamo se tresti od straha, plakati dok nam o\u010di ne iscure, gromovito vikati. Elena, kada su te posljednji put boljeli obrazi od smijanja?
\u2013 Ne znam.
\u2013 To je problem, eto, to treba\u0161 rije\u0161iti \u2013 oblizao je no\u017e nakon rezanja kola\u010da.
\u2013 Dobro, ti i tvoje krajnosti, rasprava kojoj nikada nema kraja.
\u2013 Je li to dobro ili lo\u0161e? \u2013 gledao ju je u o\u010di i odlo\u017eio no\u017e u sudoper.
\u2013 Ne znam.
\u2013 Aha! \u2013 podignuo je prst u zrak.
\u2013 \u0160to sada?
\u2013 Zna\u0161 li za\u0161to ne zna\u0161? Sada \u0107u ti ja re\u0107i. Ne zna\u0161 jer je cilj da bude\u0161 neupu\u0107ena i neznalica \u2013 do\u0161etao je do svog kola\u010da i oslonio se jednom rukom o kuhinjsku plo\u010du.
\u2013 Ovo doista postaje predivno.
\u2013 Mase se lak\u0161e kontrolira kada su doista mase nego individue koje su samo nahrupile u masu. Nitko ne\u0107e znati razaznati dobro od lo\u0161ega, upravo kao \u0161to si ti nesposobna to sada u\u010diniti. Na taj na\u010din, nije bitno ho\u0107e li nam davati ka\u0161u, ho\u0107emo li biti siroma\u0161ni ili \u0107emo spavati u blatu. Mi se ne\u0107emo \u017ealiti jer smo sretni. Sretni i bezli\u010dni. Vidi\u0161 li ovaj kola\u010d, Elena? \u2013 pokazao je na kola\u010d. \u2013 Mene to usre\u0107uje. Mene usre\u0107uje pe\u010denje kola\u010da i u\u017eivanje drugih u mojim jelima. To je dio moje osobnosti. Da uzimam kapsulu, usre\u0107ivala bi me kapsula, onda bi uzimanje kapsule bila moja osobnost. Svi ste isti! Svi ste samo bi\u0107a koja tra\u017ee kapsulu! Tako se kontrolira masa i dobiva vlast, vlast protiv koje se nitko nije sposoban buniti. Mnogo je lak\u0161e brinuti o proizvodnji i opskrbi kapsulom, nego o ekonomskom, gospodarskom, politi\u010dkom i sli\u010dnim stanjima jedne zemlje. Kako li je prekrasno biti sada na vlasti. Ovo ja zovem neograni\u010denom mo\u0107i. Jedino jo\u0161 moraju odr\u017eavati zdravstvo zbog ljudi poput moje malenkosti. Ljudi koji ne prihva\u0107aju kapsulu, koji shva\u0107aju ovakve ideje; \u017eao mi je \u0161to se broj takvih sve vi\u0161e smanjuje. Nakon moje smrti, koja nije tako daleko, taj broj jo\u0161 \u0107e se smanjiti, a ti mene ne \u017eeli\u0161 slu\u0161ati kako bi taj broj pove\u0107ala. Ti, tvoja djeca i, jednog dana, djeca tvoje djece. Ovako \u0107e\u0161, Elena, umrijeti sretna u jednoj kalju\u017ei u kojoj \u0107e te pojesti insekti, kukci i gljivice. Samo kad ne bi uzimala tu glupu tvorevinu, kas bi bila moja bistra malena Elena, kao nekada!
\u2013 Pre\u0161ao si granicu. Stvarno jesi. Sada osje\u0107am ljutnju i bome nije ugodno, kako tvrdi\u0161 da jest! \u2013 krenula se mr\u0161titi.
\u2013 Nisam to rekao\u2026 \u2013 rekao je i dalje stoje\u0107i pored kola\u010da.
\u2013 Ne znam \u0161to si rekao! Meni je samo zvu\u010dalo kao da si puno naklapao i vrije\u0111ao! Vidi\u0161, da nemam kapsule, ne bih ti nikada ovo oprostila bez isprike.
\u2013 Ja se ne ispri\u010davam za ono \u0161to mislim, ne ispri\u010davam se zbog istine. Neka se istina ispri\u010da zbog same sebe.
\u2013 Istina je relativna.
\u2013 Ispriku zbog ovoga nikada ne\u0107e\u0161 \u010duti.
\u2013 Vidi\u0161, tata, bez kapsule ja se ovamo nikada ne bih vratila bez isprike. Sre\u0107a tvoja da mi kapsula poma\u017ee da se vratim nakon tvojih uvreda.
\u2013 Sre\u0107a moja?! Elena, ako to \u0161to te ne\u0107u vidjeti zna\u010di da ne\u0107e\u0161 uzimati to sme\u0107e, neka! Iza\u0111i onda, odmah! \u2013 odmahnuo je rukom i nastao je trenutak \u0161utnje u kojem su se gledali bez rije\u010di.
\u2013 Dobro, tata \u2013 Eleni su se zasuzile o\u010di. \u2013 Ako bi ti radije tako\u2026 Neka onda bude kako ti \u017eeli\u0161 \u2013 odgovorila mu je tiho, okrenula se i iza\u0161la iz stana.
Ernest je ostao stajati u kuhinji pored svog kola\u010da. Potom je napravio nekoliko koraka stegnuta srca i \u017eila. S ogromnom boli u prsima zakora\u010dio je iz kuhinje i po\u010deo stara\u010dki jecati.
\u2013 \u0160to sam drugo mogao\u2026 \u2013 cvilio je gledaju\u0107i u vrata.
Od\u0161etao je ponovo do kuhinje mutna pogleda, vla\u017enih, vodenih, tu\u017enih o\u010diju. Do\u0161ao je do kola\u010da i bacio ga u sme\u0107e.
\u2013 O, Elena\u2026 Kako \u0107u ja patiti radi tvoga \u017eivot\u2026 Ti i ne zna\u0161 kako \u0107u ja patiti \u2013 mumljao je promatraju\u0107i kola\u010d u sme\u0107u .<\/p>\n\n\n\n
***
Gospodin Ernest umro je nakon tri godine i nekoliko mjeseci, vi\u0161e nikada ne vidjev\u0161i Elenu. Elena je prestala uzimati kapsule za sre\u0107u, kao i cijela njezina obitelj. Gospodinu Ernestu na sprovod je do\u0161ao doktor.<\/p>\n\n\n\n
Marta Vuki\u0107, 3. e<\/p>\n\n\n\n
Photo by @danilo.alvesd<\/a> on Unsplash<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u2013 Gospodine Ernest, za\u0161to je to Vama toliki problem?\u2013 Gledajte, to se kosi sa svime u \u0161to vjerujem, s mojom znanstvenom i prirodnom stranom.\u2013 Sre\u0107a Vam nije prirodna?\u2013 Upravo zbog prirodnog postanka sre\u0107e, smeta me tako olako shva\u0107anje i uplitanje znanosti.\u2013 Znanost se ne upli\u0107e u osje\u0107aj, ona ga stvara i simulira, ne utje\u010de na […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":23205,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23204"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23204"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23204\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23206,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23204\/revisions\/23206"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/23205"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23204"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23204"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23204"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}