{"id":20343,"date":"2022-01-12T08:20:42","date_gmt":"2022-01-12T07:20:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=20343"},"modified":"2022-11-09T20:49:06","modified_gmt":"2022-11-09T19:49:06","slug":"zna-li-velika-kokos-prozor-lucija-segon","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=20343","title":{"rendered":"Zna li velika koko\u0161 prozor? \/ Lucija \u0160egon"},"content":{"rendered":"\n

Blink. Svjetlo.<\/em> Koko\u0161 se s iznena\u0111enjem trgne. Mozak joj nije uspio u trenutku obraditi signal i uzeo si je nekoliko prili\u010dno dugih sekundi da bi odlu\u010dio \u0161to u\u010diniti s tom informacijom, ostavljaju\u0107i po strani ostale tjelesne aktivnosti. To je rezultiralo ispu\u0161tanjem te\u0161ko prona\u0111enog zrna iz kljuna. Koko\u0161 odlu\u010duje zanemariti svjetlost i nastavlja kupiti zrna. Skre\u0107e udesno. Opet svjetlo. Ovaj put du\u017ee svijetli, sve vrijeme dok koko\u0161 hoda udesno. Dolazi do starog djeli\u0107a klipa kukuruza s nekoliko slasnih zrna na njemu. Gosti se njime. Nastavlja kokodakati i gegati se uokolo. Svjetlo zasvijetli kad koko\u0161 krene prema kutu dvori\u0161ta i, duboko u koko\u0161jem umu, pojavi se misao da slijedi ne\u0161to dobro. Sasvim tanu\u0161na, jedva primjetna, no nezanemariva misao. U kutu dvori\u0161ta nalazi se ostatak onog klipa sa slasnim zrnima. Budu\u0107i da je bio na neo\u010dekivanom mjestu, ostao je nezamije\u0107en kljunovima drugih koko\u0161i koje su i dalje \u010deprkale sjemenke me\u0111u suhim vlatima trave. Tako koko\u0161 bi nau\u010dena: svjetlost prethodi zadovoljstvu.<\/p>\n\n\n\n

Sasvim neovisno o njoj, koko\u0161 na drugom kraju dvori\u0161ta radila je isto \u0161to i sve druge: tra\u017eila zrnje kako bi zadovoljila potrebu za hranom. Nabasala je na komad stakla razbijenog prozorskog okna. Pogledala ga je i odgledala. Nastavila je kupiti zrnje. \u0160to \u0107e jednoj koko\u0161i prozor? Bilo bi prili\u010dno antropomorfno bezumno optu\u017eivati je za nezainteresiranost za prozor i pretpostaviti da \u0107e koko\u0161 raditi ne\u0161to \u010demu ne vidi svrhu. Uzmite u obzir da evolucija nije koko\u0161i obdarila znati\u017eeljom i da sva bi\u0107a djeluju kako bi zadovoljila svoje potrebe, prema informacijama koje imaju. Optu\u017eivanje bi bilo prili\u010dno licemjerno, zar ne? Koko\u0161 nastavlja kljuckati zrnje.<\/p>\n\n\n\n

Dolazi no\u0107. Koko\u0161i odlaze u koko\u0161injac. No\u0107 je mra\u010dna, a koko\u0161i miri\u0161ljave. Miris straha i slatkog mesa \u0161iri se zrakom poput otrova i dospijeva u lisi\u010dine nosnice. Velike o\u010di prilago\u0111ene mraku obuhva\u0107aju no\u0107ni pejza\u017e koji se, obasjan mjese\u010dinom, prostire pod njezinim o\u0161trim pand\u017eama. Oslu\u0161kuje povjetarac i \u0161u\u0161kanje perja i slame koje dopire iz koko\u0161injca. Pronalazi rupu u \u017ei\u010danoj ogradi, provla\u010di se i staje pred koko\u0161injcem. Vlasnik nije u blizini, u\u0161i joj poru\u010duju. Poput kraljevskog uhode u\u0161ulja se u koko\u0161injac, i, odabiru\u0107i najve\u0107u koko\u0161, zariva joj zube u vrat. Otpor uskoro prestaje i jednakim se \u0161aptom udaljuje u tamna \u0161umska prostranstva.<\/p>\n\n\n\n

Koko\u0161ima je ovaj ritual, premda bolan i zastra\u0161uju\u0107, uobi\u010dajen poput mukotrpnog kljuckanja sjemenki. Svi\u0107e nov dan i kljuckanje zapo\u010dinje. No\u0107, dan, no\u0107, lisica, dan, no\u0107. Dan. Na danjem svjetlu vidljiva je promjena. Koko\u0161 koja vidi svjetlo postala je najve\u0107a. To slijedi iz svih onih sretnih i uspje\u0161nih pronalazaka hrane na koje ju je svjetlo navelo. Velika koko\u0161 sada ponosno i sito stoji nasred dvori\u0161ta. Pogleda u smjeru jednog dijela dvori\u0161ta. Svjetlo zasvijetli. Koko\u0161 krene u tom smjeru. Ne pronalazi osobitih hranjivih poslastica pred sobom, a svjetlo i dalje svijetli. Nabasa na razbijen prozor. \u0160to \u0107e jednoj koko\u0161i prozor? Svjetlo uporno svijetli. Koko\u0161 kljucne prozor. Svjetlo zasvijetli ja\u010de. Koko\u0161 uzme u kljun komad prozora. Svjetlo uporno svijetli. Spusti ga i svjetlo se ugasi. Uzme ga u kljun. Opet se upali. Napravi nekoliko koraka, svjetlo se postepeno poja\u010dava. Kre\u0107e u smjeru koko\u0161injca. Svjetlo se jo\u0161 poja\u010da. Poruka je bila jasna: donesi staklo do koko\u0161injca. Koko\u0161 to u\u010dini i stavi ga ispred mjesta na kojem je spavala.<\/p>\n\n\n\n

Tu se no\u0107 lisica ponovno otisnula u krvavi pohod. Prolaze\u0107i \u0161apama kroz suhe vlati trave, poput tajanstvenog ratnika, dospjela je do koko\u0161i. Odmjeri ih i namjeri se na najve\u0107u. No jao! Bol! Ne\u0161to \u0161to nije mogla vidjeti sprije\u010dilo ju je u prila\u017eenju najve\u0107oj koko\u0161i. Zadovoljila se drugom najve\u0107om i pokunjeno otapkala me\u0111u \u0161ipra\u017eje.<\/p>\n\n\n\n

Time je fenomen velike koko\u0161i dovr\u0161en. Postojala je koko\u0161 koja je dolazila do najbolje hrane, stoga je i najbolje \u017eivjela, i imala neshvatljivu mo\u0107 odupiranja stra\u0161nom liku \u010dudovi\u0161ta u lisi\u010djem krznu. Ostale su je koko\u0161i cijenile i zavidile joj. Pijetao je naj\u010de\u0161\u0107e svra\u0107ao do nje. Superiornost je bila neupitna.<\/p>\n\n\n\n

No, zna li velika koko\u0161 prozor? Znaju li i ostale koko\u0161i, koje su neprestance kokodakale o dobrobitima tog neobi\u010dnog predmeta, uistinu prozor?<\/p>\n\n\n\n

Izvan dvori\u0161ta, \u010dovjek s prekida\u010dem za svjetlo obrati se drugom \u010dovjeku. \u0160efe, uspjeli smo rije\u0161iti koko\u0161ji \u017eivot. U svakoj smo situaciji prona\u0161li najbolju mogu\u0107nost za koko\u0161, ono \u0161to bi joj dalo najve\u0107e zadovoljenje potreba, \u010demu toliko te\u017ei. \u0160to \u0107emo dalje?<\/em><\/p>\n\n\n\n

Lucija \u0160egon, 3. a<\/p>\n\n\n\n

12.01.2021.<\/p>\n\n\n\n

Photo by Ani Adigyozalyan<\/a> on Unsplash<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"