Gledao je u tu\u0111e cipele. Nije oduvijek gledao u cipele niti je takvo \u0161to htio. Okolnosti su ga primorale na to. S vremenom je po\u010deo u\u017eivati u tome. Prvo se poku\u0161avao naviknuti, no kasnije je u tome prona\u0161ao neku zadovoljavaju\u0107u dubinu. Po cijeli je dan zami\u0161ljao za\u0161to ljudi nose ba\u0161 te cipele. Smatrao je da one, od svih stvari na osobi, najbolje pokazuju materijalno i du\u0161evno stanje. Znao je kada je nekomu cipela neudobna jer si ne mo\u017ee priu\u0161titi drugu. Primje\u0107ivao je izno\u0161ene cipele koje su nekomu toliko drage da ih neprestano nosi. Gradio je karaktere prolaznika i nadopunjavao njihovu osobnost skrivenu iza slojeva odje\u0107e ljudi koji bi oni htjeli biti. U glavi je imao iskustvom izgra\u0111ene sheme korelacije cipela i osobina. O\u010digledno je imao vremena napretek, no on se njime izvrsno koristio. Postao je toliko precizan da sada sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017ee re\u0107i ne\u0161to o tebi tek baciv\u0161i pogled na tvoje cipele. Nije li to impresivno?<\/p>\n\n\n\n
On, dakako, nije to smatrao impresivnim. Samo se pitao jesu li i drugi shvatili koliko su cipele klju\u010dne. Drugi su naj\u010de\u0161\u0107e bili prezauzeti svojim svijetom da bi tro\u0161ili vrijeme i misli na tako banalne stvari. Cipele su uistinu banalna stvar. No, on je bio izgubio svoj svijet i imao je vremena za banalne stvari. Na\u0161ao je u njima pojave i veze kojima bismo svi bili fascinirani kada bismo mogli zaustaviti \u017eivot. On je dobio tu \u010dast da se o\u010dara svojom okolinom. Njemu \u017eivot nije tekao. On nije imao svoga svijeta, a ostatak njegova davno izgubljenog svijeta stao je u crvenu Konzum<\/em> vre\u0107icu.<\/p>\n\n\n\n Taj svijet neko\u0107 se sastojao od jedne dame i jednoga stana. Sadr\u017eavao je posao u kojem je u\u017eivao i svakodnevne sitne radosti. Osje\u0107ao je istinsku i dubinsku sre\u0107u koja ga je ispunjavala iz dana u dan. Kupovao je svojoj dami haljine vatrenih boja i ona je njemu kupovala odjela neobi\u010dnih uzoraka. Imali su plavu sofu i naran\u010dastu kuhinju. Pisao je po \u0161arenim papirima i imali su \u0161arene slike po zidovima. U komodama je bio bijeli porculan s plavim motivima. Kroz veliki prozor, s plave sofe vidjela se ulica, njima vje\u010dno \u0161arena. Bistro plavo nebo i jarkozelene kro\u0161nje okru\u017eivale su cestu kojom su prolazili brojni \u0161areni auti. Nave\u010der su plesali uz glazbu iz crvenog radija. Sre\u0107a ga je osljepljivala.<\/p>\n\n\n\n Jedna nepromi\u0161ljena, glupava, naizgled bezopasna, pomalo smije\u0161na i \u2026banalna neistina ko\u0161tala ga je svijeta. Budu\u0107i da vi\u0161e nije bio po\u017eeljan na radnome mjestu, pokupio je svoje stvari iz uredu ba\u0161 kao \u0161to je dama pokupila svoje stvari iz stana. Preselio se u manji stan. Potom je \u017eivio sve oskudnije jer nije imao prihoda. Unaprijedio je mali stan u podrum te podrum u ulicu. Nije imao \u0161to raditi i sjedio je pored prolaznika, gledaju\u0107i im u cipele. Njegov pogled nije vi\u0161e bio \u0161aren pogled na ulicu, sad je s dna ulice gledao dno. Ponekad je podizao pogled i gledao tu\u0111e prozore s pogledom na \u0161arenu ulicu. Gledao je \u0161to se doga\u0111a iza stakla i prisje\u0107ao se svog \u017eivota u koloru. Ah, da\u2026 \u017eivot u koloru. Prvo je izgubio jarke boje. Onda je izgubio kontrast. Nadalje, sve su boje izblijedjele. Na kraju, \u0161arena ulica bila je smije\u0161an raspored nijansi sive.<\/p>\n\n\n\n Dugo vremena samo je postojao. Svaki osjetilni podra\u017eaj tretirao je kao \u0161um; osjetila su mu otupjela. Nije obra\u0107ao pozornost ni na \u0161to. Pre\u017eivljavao je. Snalazio se iz dana u dan i lutao. Nakon du\u017ee umrtvljenosti, po\u010deo se ponovo graditi. Jedan dan \u010duo je glazbu uli\u010dnih svira\u010da. Potom je jednom ugledao \u0161arenu pticu. Nakon toga namirisao je pecivo iz pekare. Malo-pomalo, pad nakon \u017eivota u koloru nestajao je. Polako se budio iz no\u0107ne more. Sada je osje\u0107ao. Nije gledao, nego promatrao. Nije \u010duo, nego je slu\u0161ao. Stvarnost mu je pristizala i, prvi put, uistinu je uklju\u010dio sva osjetila. Nikada prije nije bio toliko svjestan svoje okoline. \u010cak ni za \u017eivota u koloru nije bio svjestan okru\u017eenja, kao sada. Slu\u0161ao je korake, zapa\u017eao naj\u010de\u0161\u0107e boje cipela. Tada je napokon po\u010deo promatrati cipele. Postao je svjestan \u017eivotnog apsurda dok je svakodnevno gledao ljude koji kasne na javni prijevoz.<\/p>\n\n\n\n Posjetio bi Importanne-centar kada mu je bilo hladno. Sjedio bi uza zid. Onamo su prolazile najdra\u017ee mu cipele jer je u blizini bio glavni kolodvor. Osim toga, ondje ljudi neprestano u\u017eurbano hodaju i kupuju. Kada ne gleda cipele, gleda kovanice koje neopreznim kupcima skli\u017eu kroz prste i kupi ih. Ne, ne kupi ih zbog vrijednosti novca. Kupi ih zbog njih samih. Tijekom \u017eivota u koloru, dama mu je donosila zanimljive kovanice s putovanja. On ih je pohranjivao u album i \u010duvao ih u kov\u010de\u017ei\u0107u. To je jedino \u0161to je uvijek bilo uz njega. Kasnije, na ulicama, umotao je kov\u010de\u017ei\u0107 u deku i stavio ga u crvenu Konzum vre\u0107icu. Time ga je osigurao od potencijalne kra\u0111e i slu\u017eio se njime kao jastukom, kako bi bio na sigurnom tijekom no\u0107i. Posje\u0107ivao je i autobusni kolodvor; ondje je bilo jo\u0161 vi\u0161e zanimljivih kovanica. Koje nisu bile zanimljive, ostavljao je na podu. Pretpostavljao je da postoji netko komu su potrebnije.<\/p>\n\n\n\n Jednom je kod glavnoga kolodvora ugledao \u017eenu s dvoje male djece. Bila je sitne gra\u0111e u naran\u010dastom kaputu a djeca su bila odjevena u vedre boje. Sjedio je ispod zida nasuprot pekari, u maslinastoj vesti i tamnosivoj jakni. Manja djevoj\u010dica uhvatila ga je kako gleda u tlo pod njima i nasmije\u0161ila mu se. Istini za volju, izgledao je pomalo smije\u0161no, neobrijan i zadovoljan svojim pogledom u tlo. Po\u010deo joj se kreveljiti, ceriti i namigivati, a ona se smijala. Potom je, povla\u010denjem rukava jarkoplave jake, braci skrenula pozornost na tog \u010dudnog \u010dovjeka. Braco, mrvicu stariji, \u010dudio se \u0161to ovaj sjedi na podu jer je mama bila rekla da se vani na podu ne smije sjediti. Po\u010deo je kora\u010dati prema njemu da ga priupita o tome. Majka je nakon obavljene kupnje primijetila dje\u010dakov pohod. Polako i nervozno krenula je prema njemu i zgrabila ga za ruku promrmljav\u0161i ne\u0161to sretnom \u010dovjeku koji je sjedio na podu:<\/p>\n\n\n\n Nije ni stigao razviti \u0161to se upravo dogodilo, kada je do\u0161ao udarac iz daljine, od istog boja\u017eljivog i ljupkoga glasa:<\/p>\n\n\n\n Sretan \u010dovjek bio je \u010duo daleko pogrdnije stvari od ove. Nakon vi\u0161egodi\u0161njeg iskustva, nije se osvrtao na tomu sli\u010dno. Smatrao je da to vi\u0161e govori o drugima nego o njemu i da je besmisleno reagirati na to. Ipak, ovo je bio jak udarac jer tako ne\u0161to bilo je re\u010deno djeci koja upijaju kao spu\u017eve.<\/p>\n\n\n\n Tijekom dana provodio je vrijeme na mjestima s mnogo ljudi jer ih je volio promatrati. Neke je primje\u0107ivao svaki dan, a neki od njih povremeno su mu mahali kao i on njima. Ipak, ve\u0107inu nije vidio nikada u \u017eivotu. Ljudi su ga zaobilazili ili pravili se da je ondje samo plo\u010dnik; ne bi ga gledali. \u0160tovi\u0161e, poku\u0161avali su biti zauzeti da im se ne bi slu\u010dajno obratio. No\u0107u ne bi boravio na tako u\u017eurbanim mjestima; povukao bi se nekamo gdje je pusto i ima vi\u0161e mira. Mjesto gdje ne mo\u017ee nikoga prepla\u0161iti i gdje nitko ne mo\u017ee prepla\u0161iti njega. Ostati no\u0107u na u\u017eurbanim mjestima nije bilo idealno, ve\u0107 se nekoliko puta bio opekao. No\u0107u bi se vra\u0107ali ljudi s dovoljno alkohola da postanu agresivni i dovoljno kasno da nisu bistri. To je bila jako lo\u0161a kombinacija i, kada bi njihova pozornost pala na njega, postajao bi kolateralna \u017ertva takvoga spoja.<\/p>\n\n\n\n Jedne ve\u010deri po\u010deo se povla\u010diti malo kasnije. Nije se, po obi\u010daju, kretao sa suncem. Zadr\u017eao se na Trgu jer je rijetko vi\u0111ao tako izvrsne uli\u010dne svira\u010de. Ipak, shvatio je da mora krenuti najkasnije sada jer se svakom sekundom rizik udvostru\u010duje. Polako je ustao s poda i, pogrbljen, pogrbljen. Uzeo je svoja mala, siva, platnena i ofucana kolica te crvenu Konzum<\/em> vre\u0107icu. Po\u010deo je povla\u010diti kolica jednom rukom i, nose\u0107i vre\u0107icu u drugoj, zakora\u010dio u ritmu uli\u010dne glazbe. Tako se kretao Ilicom, zapadno od Trga, sve dok glazba nije i\u0161\u010dezla. Kasnije je nastavio kora\u010dati u svom zami\u0161ljenom ritmu. Bio je stvarno sretan dok je glazba svirala jer ga je podsje\u0107ala na trenutke kada su on i dama plesali na sli\u010dnu glazbu iz crvenog radija. Tako sretan, iza sebe je \u010duo glasne uzvike koji nisu bili upu\u0107eni njemu. Brzo je stao i okrenuo se te ugledao grupu visokih mladi\u0107a, naizgled vrlo razuzdanih. Njihovi povici bili su popra\u0107eni me\u0111usobnim naguravanjem. Odmah je procijenio takvu grupaciju kao nepo\u017eeljnu. Nije mu se svidjelo \u0161to su se odve\u0107 brzo kretali. Po\u010deo je br\u017ee kora\u010dati i izgubio svoj ritam. Oni tada uop\u0107e nisu primje\u0107ivali njegovo postojanje, bili su previ\u0161e zaokupljeni svojom vikom. Ipak, na\u0161 sretni \u010dovjek s poda znao je da, \u010dim vika utihne, svi \u0107e postati izaziva\u010di. Ubrzo je slijedila jedna kratka, slijepa ulica desno od njegova puta, koja je vi\u0161e nalikovala na veliki prilaz. Ubrzano je krenuo prema uli\u010dici. \u010cim je do\u0161ao do skretanja udesno, brzo se osvrnuo da provjeri vidi li ga neki \u010dlan one skupine. Spretno je kliznuo u uli\u010dicu duga\u010dku oko dvadeset metara. Na\u0161ao je mjesto izme\u0111u kutija pod pokriva\u010dem i pra\u0161njavoga kamiona. Udobno se smjestio onamo, pokrio se nekom istro\u0161enom plahtom do brade i gledao u zrak obasjan mjese\u010dinom. Vidio je stakla kroz koja se gibala no\u0107na svjetlost; gledao je kako se ta ista svijetlost prelijeva po crjepovima. Isti prizor vidio je ve\u0107 mnogo puta; zaklopio je o\u010di i poku\u0161ao utonuti u polusan. Me\u0111utim, ubrzo ga je probudila vika. Opet nekakvo agresivno deranje. \u010cuo je barem pet razli\u010ditih koraka. Polako se opu\u0161tao dok je slu\u0161ao kako se umjereno udaljavaju. Jedan je korak zastao. Sretni se \u010dovjek uznemirio.<\/p>\n\n\n\n Korak se po\u010deo pribli\u017eavati uli\u010dici i ni\u0161ta se nije \u010dulo osim udaljenog, \u017eiv\u010danog razgovora. Odjednom je izronila sjena iz ulaza. Sretni \u010dovjek bio je nepomi\u010dan na tlu. Korak je stao uz jedan bo\u010dni zid i otkop\u010dao hla\u010de. Ba\u0161 tada, sretnog je \u010dovjeka ne\u0161to po\u0161kakljalo u grlu. Nakon \u0161to je korak mogao mirno nastaviti i \u017eivjeti ispunjeno s ispra\u017enjenim mjehurom, sretni \u010dovjek osjetio je nezamislivu potrebu da se naka\u0161lje. Nije si to mogao dopustiti zbog okolnosti. Osje\u0107ao je stezanje, nelagodan osje\u0107aj, ali \u010dekao je da se zvuk koraka malo uti\u0161a. U trenutku izlaska koraka iz uli\u010dice, nije vi\u0161e mogao izdr\u017eati; morao se naka\u0161ljati. Korak je utihnuo. Po\u010deo se pribli\u017eavati. Ponovo je u\u0161ao u uli\u010dicu. U jednom pogledu preko slijepe ulice, susreo je o\u010di sretnoga \u010dovjeka koje su se brzo zatvorile. Po\u010deo je kora\u010dati, prema njemu, stao ispred njega te ga \u0161utnuo:<\/p>\n\n\n\n Udaljio se par koraka i okrenuo glavu prema izlazu:<\/p>\n\n\n\n Koraci su se po\u010deli poja\u010davati i ubrzo su se velike sjene na\u0161le nad sretnim \u010dovjekom na podu. Izgledale su vrlo zaigrano i spremno. Smje\u0161kale su se i i\u0161\u010dekivale:<\/p>\n\n\n\n Sjene su polako postale nasilne i krenule gurati i udarati cipelama trup sretnog \u010dovjeka:<\/p>\n\n\n\n Sjajni komadi\u0107i metala po\u010deli su letjeti velikom brzinom, u glavu sretnom \u010dovjeku. Sjene su ih brzo vadile iz d\u017eepova i ciljale najbolje \u0161to su mogle:<\/p>\n\n\n\n Sjene su ispraznile d\u017eepove. Po\u010dele su jo\u0161 ja\u010de bacati kovanice i prosipati mu ih po glavi. Na kraju, nekoliko sjena bacilo je preda nj jo\u0161 par kovanica s rije\u010dima:<\/p>\n\n\n\n Koraci su uigrano odlazili cerekaju\u0107i se, ismijavaju\u0107i sretnog \u010dovjeka i hvale\u0107i jedni druge. \u017divo su skakali, imali volje, energije, kao da im trganje ne\u010dega dalo snagu za daljnje uni\u0161tavanje. Pokazivali su jedni drugima svoje skupe novitete i smijali se kako je onaj jadan \u010dovjek ostao bez i\u010dega i sad je gdje zaslu\u017euje. Nisu ni slutili da je sretan \u010dovjek, le\u017ee\u0107i na tlu, uo\u010dio ne\u0161to pored sebe. U ruci je dr\u017eao jednu rijetku, probranu, posebnu, mjese\u010dinom obasjanu kovanicu i osmjehivao joj se.<\/p>\n\n\n\n Marta Vuki\u0107, 3. e<\/p>\n\n\n\n 10.01.2022.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Gledao je u tu\u0111e cipele. Nije oduvijek gledao u cipele niti je takvo \u0161to htio. Okolnosti su ga primorale na to. S vremenom je po\u010deo u\u017eivati u tome. Prvo se poku\u0161avao naviknuti, no kasnije je u tome prona\u0161ao neku zadovoljavaju\u0107u dubinu. Po cijeli je dan zami\u0161ljao za\u0161to ljudi nose ba\u0161 te cipele. Smatrao je da […]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20307"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=20307"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20307\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20308,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/20307\/revisions\/20308"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=20307"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=20307"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=20307"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}