{"id":18380,"date":"2021-04-02T10:18:32","date_gmt":"2021-04-02T08:18:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=18380"},"modified":"2021-04-25T14:58:46","modified_gmt":"2021-04-25T12:58:46","slug":"moze-li-knjiga-promijeniti-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=18380","title":{"rendered":"Mo\u017ee li knjiga promijeniti \u017eivot?"},"content":{"rendered":"\n

U Godini \u010ditanja kada posebno nagla\u0161avamo koliko je \u010ditanje va\u017eno, u mjesecu travnju kada obilje\u017eavamo Me\u0111unarodni dan dje\u010dje knjige, Svjetski dan knjige i No\u0107 knjige donosimo vam inspirativnu pri\u010du na\u0161e profesorice Sandre Markota Sever<\/strong> o jednoj posebnoj knjizi. U\u017eivajte u \u010ditanju!<\/p>\n\n\n\n

Knjiga koji mi je promijenila \u017eivot<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Oduvijek sam voljela \u010ditati. Smatram da su knjige prozori u druge svjetove, vremena i iskustva. Dobro \u0161tivo meni je kroz \u017eivot uvijek bilo razbibriga, mudrost, odmak od svakodnevice, veselje, ali i utjeha.<\/p>\n\n\n\n

Spletom okolnosti i povijesnih prilika, nakon mature i prvih uzbuna u Zagrebu, dok je rat ve\u0107 bjesnio diljem na\u0161e domovine, svoj sam studij sumorne i tu\u017ene 1991. zapo\u010dela u Njema\u010dkoj. Svaki tjedan sam u najve\u0107oj knji\u017eari Hugendubel <\/em>smje\u0161tenoj na glavnom minhenskom trgu kupovala jednu knjigu, naj\u010de\u0161\u0107e meni nepoznatih autora. Unutra bih zapisala mjesto i mjesec kada sam je nabavila.<\/p>\n\n\n\n

Tako sam, posve slu\u010dajno, nabasala na knjigu spisateljice Isabel Allende. Naziv joj je bio \u201eKu\u0107a duhova\u201c, a knjiga je autori\u010din prvijenac. Ve\u0107 sam od prve stranice bila o\u010darana, a sa svakim sam poglavljem bivala sve vi\u0161e uvu\u010dena u vrtlog radnje i jedan potpuno druga\u010diji svijet.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d je o romanu koji prati vi\u0161e generacije jedne obitelji, a prati put siroma\u0161nog Estebana Truebe koji je \u010dvrsto naumio uspjeti u \u017eivotu. Nakon smrti zaru\u010dnice iz bogate obitelje Del Valle, posve\u0107uje se poslu na svom imanju ‘Las Tres Mar\u00edas’ te kombinacijom truda, upornosti, ali i okrutnosti vrlo se brzo obogati i postaje gazda – patr\u00f3n<\/em>. Nakon nekoliko godina odlu\u010di se o\u017eeniti Clarom, mla\u0111om sestrom svoje nekada\u0161nje zaru\u010dnice Rose. Clara koja je od \u0161oka nakon sestrine smrti zanijemjela, nakon devet godina postojane \u0161utnje na svoj 19. ro\u0111endan objavi da \u0107e se udati za Estebana Truebu.<\/p>\n\n\n\n

Clara je eteri\u010dna plavu\u0161a koja ima izra\u017eenu intuiciju, telepatiju i \u0161esto \u010dulo te mo\u017ee predvidjeti doga\u0111aje; razaznaje oko sebe duhove i ostav\u0161tinu umrlih te vibracije i energiju koju osobe oko nje oda\u0161ilju. Ubrzo veliku ku\u0107u koju je Esteban sagradio za svoju suprugu nastanjuje mno\u0161tvo ljudi; djeca, Estebanova sestra, posluga, a tu su i radnici na imanju te mnogi odli\u010dnici \u2013 stranci, bogati ulaga\u010di, politi\u010dari koji posje\u0107uju obitelj. Esteban u sebi nosi ogromni bijes i nezadovoljstva pa tiranizira sve oko sebe. Clara ga na sebi svojstven na\u010din smiruje te mudrost, utjehu i savjet tra\u017ei od duhova, ali je tako\u0111er crpi i iz lokalnih pri\u010da, vjerovanja i mitova. Odlu\u010duje da \u0107e po\u010deti zapisivati doga\u0111aje, kako one obiteljske tako i prilike u svojoj domovini i svijetu. Clara \u0107e sitnim rukopisom ispisati mnoge bilje\u017enice \u017eivotnih bilje\u0161ki pomo\u0107u kojih \u0107e njezina unuka Alba jednog dana rekonstruirati povijest svoje imu\u0107ne gra\u0111anske obitelji.<\/p>\n\n\n\n

Roman ne prati samo obitelj Truebu ve\u0107 i povijest \u010cilea, uske, izdu\u017eene zemlje na kraju svijeta, finis terrae,<\/em> dr\u017eave koja je neovisnost stekla 1818. godine. Nije posve jasno otkud potje\u010de ime \u010cile – navodno rije\u010d na nekom od indijanskih jezika zna\u010di galeb ili kraj svijeta ili zaljev ili\u2026<\/p>\n\n\n\n

Isabel Allende ne\u0107akinja je predsjednika Salvadora Allendea, uvjerenog ljevi\u010dara, marksista koji je 1970. tijesno pobijedio na izborima i postao predsjednik \u010cilea. Njegova vladavina ozna\u010dit \u0107e po\u010detak izuzetno traumati\u010dnog razdoblja u povijesti te zemlje. Nakon tri godine vladavine koju su obilje\u017eili veliki gospodarski problemi i hiperinflacija, dijelovi visoko pozicioniranih oficira, predvo\u0111enih \u010dasnikom Augustom Pinochetom izvr\u0161it \u0107e vojni udar 11.9.1973. Teroristi\u010dki napad 2001., takozvani \u201enine\u2013eleven<\/em>\u201c bacit \u0107e u zaborav \u010dinjenicu da je istog tog sudbonosnog datuma ve\u0107 jednom u pro\u0161losti proliveno dosta krvi i suza. Nikad nije razja\u0161njeno je li Salvador Allende toga dana u La Monedi<\/em>  \u2013 predsjedni\u010dkoj pala\u010di – bio ubijen ili je po\u010dinio samoubojstvo. Tisu\u0107e ljudi su uhi\u0107eni, zato\u010deni na stadionu u Santiagu, mnogi su mu\u010deni, oteti, nestali i ubijeni, a stotine tisu\u0107e ljudi oti\u0161lo je iz zemlje. Prema nekim izvorima, \u010cile je tijekom diktature navodno napustilo gotovo milijun ljudi. Sli\u010dnu sudbinu pro\u0161le su mnoge ju\u017enoameri\u010dke zemlje koje su tijekom svoje povijesti na \u010delu imale takozvane vojne hunte. Dok su neki zbog svog mi\u0161ljenja i politi\u010dkih uvjerenja prolazili nezamislive patnje, zemlja je uz pomo\u0107 SAD-a ostvarila velik gospodarski napredak. Vladavina Augusta Pinocheta, \u010diji je za\u0161titni znak bio brk, a metoda rje\u0161avanja politi\u010dkih protivnika bacanje nepo\u0107udnih iz helikoptera, okon\u010dana je 1989. kada su odr\u017eani prvi slobodni izbori.<\/p>\n\n\n\n

Isabel Allende, koja je po struci novinarka, napisala je svoj prvi roman u izgnanstvu u Venezueli. Objavljen je 1982., a nakon \u0161to su djelo odbile mnoge izdava\u010dka ku\u0107e u Latinskoj Americi, objavila ga je izdava\u010dka ku\u0107a Plaza y Jan\u00e9s<\/em> iz Barcelone. Roman prati sagu \u010detiri generacije obitelji Trueba, ali i povijest \u010cilea tematiziraju\u0107i dru\u0161tvene nepravde, zlo\u010dine, tiraniju, kazne, ma\u010dizam, traumati\u010dne doga\u0111aje tijekom diktature. Kao svi veliki romani to je pri\u010da o ljubavi, mr\u017enji, odanosti, hrabrosti, izdaji te svakodnevnoj borbi za \u017eivot. Za\u010detak nastanka je pismo koje je Isabel Allende u venezuelanskom izbjegli\u0161tvu primila od svog umiru\u0107eg 99-godi\u0161njeg djeda iz \u010cilea.<\/p>\n\n\n\n

Ku\u0107a<\/em> duhova<\/em> sigurno je osim obiteljske sage i tipi\u010dan \u017eenski roman jer su upravo \u017eenski likovi  sna\u017ene \u017eene koje se hrabro suprotstavljaju svim \u017eivotnim neda\u0107ama i bore za ono \u0161to smatraju va\u017enim; svoju djecu, obitelj, ljubav, domovinu, uvjerenja. Glavne junakinje imaju razli\u010dita imena kako ne bi do\u0161lo do pomutnje u obiteljskoj kronici zabilje\u017eenoj u Clarinim bilje\u017enicama, no sva \u017eenska imena simboli\u010dna su i vezana za svjetlost kao simbol za prosvje\u0107enost, ali i senzibilnost, duhovnost i empatiju: N\u00edvea (Snje\u017ena), Clara (Svijetla), Blanca (Bijela) i Alba (Zora).<\/p>\n\n\n\n

Alba \u0107e torture u zatvoru za vrijeme diktature pre\u017eivjeti zahvaljuju\u0107i Clarinom ne\u010dujnom \u0161apatu ohrabrenja i nade; ona \u0107e biti i ta koje \u0107e, osje\u0107aju\u0107i nov \u017eivot u sebi, prekinuti niz nedjela i osvete iz pro\u0161losti, oprostiti svima i okrenuti se budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n

Bila sam o\u010darana slikovitim i detaljnim opisima likova, doga\u0111aja i krajolika koje je Allende prenijela \u010ditateljima; kao da sam kroz stranice knjige mogla vidjeti pejza\u017ee dalekog \u010cilea, osjetiti ljubavi i patnje likova, iz daljine \u010duti jedva \u010dujne \u0161apate duhova, prepoznati znakove opasnosti i zle slutnje, strahovati kako \u0107e se hrabre male \u017eene suprotstaviti nasilju i omalova\u017eavanju, omirisati arome jela koja nikad nisam ku\u0161ala,<\/p>\n\n\n\n

Roman Isabel Allende ubraja se u djela takozvanog Magi\u010dnog realizma<\/em>, \u010diji je najzna\u010dajniji predstavnik u kontekstu Latinske Amerike nobelovac Gabriel Garc\u00eda M\u00e1rquez i njegovo epohalno djelo Sto godina samo\u0107e<\/em> koja kroz generacije prati obitelj Buend\u00eda u mikrokozmosu sela Macondo, a stvarnost osim doga\u0111aja \u010dine i mitovi, legende autohtonog stanovni\u0161tva, vjerovanja i praznovjerja, sve ono \u0161to tu kulturu \u010dini posebnom i razlikuje je od one europske. Neki kriti\u010dari Isabel Allende smatraju da je Ku\u0107a<\/em> duhova<\/em> djelo koje sadr\u017ei sna\u017ene elemente ki\u010da, ali o ukusima se, kao \u0161to znamo, ne raspravlja, jer je ljepota uvijek subjektivna i u oku promatra\u010da. Zanimljivo je da mi neka druga djela iste autorice koja sam poslije pro\u010ditala ni izdaleka nisu bila toliko zanimljiva i inspirativna.<\/p>\n\n\n\n

U meni je polako rasla, a onda i sazrela ideja da otputujem u \u010cile. Sveu\u010dili\u0161te u M\u00fcnchenu ima jaku mre\u017eu studentske razmjene i studenti odlaze na razmjene diljem svijeta, hospitiraju i samostalno dr\u017ee nastavu, izme\u0111u ostalog i zahvaljuju\u0107i i stipendiji institucije DAAD. Kao studentica iz dr\u017eave ne\u010dlanice Europske unije nisam imala pravo prijaviti se za stipendiju u okviru razmjene. No, ipak sam prihvatila izazov; trebalo mi je nekoliko mjeseci da organiziram sve detalje, a financijsku konstrukciju zatvorila sam pomo\u0107u honorara koje sam zaradila tijekom dugih ljetnih mjeseci, izme\u0111u ostalog i konobarenju u jednom restoranu te zahvaljuju\u0107i svojim roditeljima. Sada, kada sam i sama majka, ne mogu ni zamisliti kroz koje su dvojbe i strahove prolazili moji roditelji.<\/p>\n\n\n\n

U Santiagu, gradu punom visokih staklenih nebodera, okru\u017eenom Andama, hospitirala sam na Universidad Metropolitana de Ciencias de la Educaci\u00f3n<\/em>, a stanovala kod obitelji \u010dija k\u0107i je samo nekoliko dana starija od mene. S tom djevojkom, Carolinom \u00c1lvarez L\u00f3pez sam i dalje u kontaktu. I tako sam se zbog jedne knjige na\u0161la na drugom kraju svijetu, iz ljeta sam stigla u zimu te upoznala zemlju Pabla Nerude i Gabriele Mistral, \u010dudila se dru\u0161tvenim razlikama, upoznala razli\u010dite ljude, druga\u010dije obi\u010daje, neobi\u010dna jela, nau\u010dila \u0161panjolski te spoznala i neke istine o sebi. U \u010cile je u nekoliko valova emigriralo dosta Hrvata, o \u010demu svjedo\u010di i Estadio Croata u Santiagu gdje \u010cileanci \u010diji su pradjedovi i prabake stigli iz Hrvatske ple\u0161u folklor i u\u010de hrvatski, a \u017eivo se sje\u0107am da sam zajedno s cijelom obitelji \u00c1lvarez to ljeto 1995. gledala i izbor za miss \u010cilea. Pobijedila je Tonka Tomicic Petric, naravno, hrvatskog podrijetla.<\/p>\n\n\n\n

\u010cileanci su otvoreni i simpati\u010dni ljudi i zaista su me srda\u010dno prihvatili, no bila sam svjesna da sam posjetila duboko podijeljenu zemlju jer su primjerice neki profesori odani re\u017eimu napredovali tijekom diktature dok su se neki tek nedavno vratili iz emigracije. Puno je anegdota i lijepih pri\u010da te sam u \u010detiri mjeseca koje sam provela u Ju\u017enoj Americi bila \u010dak i na dvije svadbe; na jednoj \u2013 u lu\u010dkom gradu Valpara\u00edsu, bend na pozornici \u010dak me je i pozdravio kao go\u0161\u0107u iz daleke, ali prijateljske Hrvatske. U \u010cileu se ne propu\u0161ta prilika da se zaple\u0161e  salsa<\/em> ili merengue<\/em>, primjerice povodom dje\u010djeg ro\u0111endana, hot-dog se jede s nadjevom od avokada, mu\u0161karci su kavaliri, Luis Miguel je tada bio zvijezda latino-glazbe, a na radiju su se \u010desto pu\u0161tale \u0161panjolske ina\u010dice poznatih rock hitova, primjerice od grupe Gun’s’Roses. Bilo je lijepo biti me\u0111u vi\u0161im \u017eenama gdje god se pojavi\u0161, a dobivala sam i mnogo komplimenata za svoj egzoti\u010dan (?) izgled.<\/p>\n\n\n\n

Roman Ku\u0107a<\/em> duhova <\/em> ekraniziran je 1993., a re\u017eirao ga je Bille August. Film nikada nisam pogledala, bojala sam se da ne uni\u0161ti moju romanti\u010dnu viziju romana. Claru je glumila Meryl Streep, uz koju je vezana jedna druga anegdota, a cijela gluma\u010dka postava bila je gluma\u010dki izuzetno jaka, tada\u0161nja A klasa Hollywooda.<\/p>\n\n\n\n

Oduvijek sam voljela \u010ditati. Smatram da su knjige, kao i putovanja, prozori u druge svjetove, vremena i iskustva. \u010citaj i ti!<\/p>\n\n\n\n