{"id":18106,"date":"2021-03-05T17:10:29","date_gmt":"2021-03-05T16:10:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=18106"},"modified":"2021-03-05T17:10:30","modified_gmt":"2021-03-05T16:10:30","slug":"jos-jedna-pjesma-patrik-modric","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=18106","title":{"rendered":"Jo\u0161 jedna pjesma\/Patrik Modri\u0107"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Jo\u0161\njedna pjesma<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Pao je \u017eut list. Na\nklupicu, tik kraj njega. \u010covjek u be\u017e kaputu. Gledao je park. Naravno, nije\nbesposli\u010dario. To je njegov posao, njegova strast. On je pisac. Poeta. Od\nmalena je obo\u017eavao promatrati prirodu: travu i drve\u0107e, jezera i oblake, rosnu\nlivadu pod svjetlom svitanja&#8230; Od tih slika krojio je pjesme. Zato je sjedio\npijuckaju\u0107i le\u017eerno svoju kavu iz obli\u017enje kavane.<\/p>\n\n\n\n<p>Za svoju se narednu\nzbirku pejza\u017ea odlu\u010dio za druk\u010diju tematiku. Htio je pisati o prirodi s\n\u010dovjekom, kako se me\u0111usobno uklapaju. Park je bio malen s poplo\u010danim\nputeljcima, okru\u017een bukom automobila i staklastim tornjevima. Isticao se u\nsivilu kao crvena kuglica na boru. Bila je to savr\u0161ena slika za odabranu temu.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111utim, koliko god\nvolio gledati zelenilo, njegov je pogled pao na ne\u0161to drugo, zanimljivije.\nNasuprot njega sjedio je prosjak. Sjedio je na travi i li\u0161\u0107u. Imao je\nvjetrovku, zaprljanu trenirku, neobrijanu bradu te masnu kosu koju je skrivao\npod tamnoplavom \u0161iltericom. Pred njim se nalazio rubac s kojom kovanicom.\nGledao je noge prolaznika i po\u010deo se miriti s jo\u0161 jednim danom po\u0161\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Kao venula ljubica zimi,\nbez topline njezina sunca \u2013 <\/em>pomislio je poeta. <em>Nije\nli ba\u0161 okrutno to sunce ponekad? Sve trav\u010dice i svi listi\u0107i vide ga nad sobom,\nali se i dalje smrzavaju. Toliko je visoko da zaboravi na svoje najstarije i\nnajmilije prijatelje zbog kojekakvih drugih, golih planeta, planeta koji mu\nne\u0107e uzvratiti pozornost. Tada se biljke prekriju mrazom a zatim snijegom.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Svratio je pogled u\nstranu kako bi se mogao usredoto\u010diti na \u0161umicu koja ga okru\u017euje, ali je zapazio\nne\u0161to ru\u017ei\u010dasto na betonskom puti\u0107u. Djevoj\u010dica u ru\u017ei\u010dastom kaputi\u0107u i\n\u010dizmicama stajala je objeru\u010dke dr\u017ee\u0107i listi\u0107. Stajala je sekundu-dvije te\nhrabro krenula po sivim plo\u010dama. Kada je stigla do prosjaka, \u010du\u010dnula je i\nlagano polo\u017eila nov\u010danicu na njegov rubac.<\/p>\n\n\n\n<ul><li>Hvala ti &#8211; rekao je prosjak ozarena\nlica.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p>Djevoj\u010dica se\nnasmije\u0161ila te brzo otr\u010dala natrag, do svoje mame. Gledaju\u0107i je na povratku,\ndobio je nadu\u2026 a pjesnik ideju.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Mo\u017eda je sunce samo\nplaho. Mo\u017eda treba mali poticaj. Mo\u017eda samo dovoljno malen da otkrije bijelu\ndekicu s prve ljubice te od nje dobije poticaj da jo\u0161 toplije sije te tako\notkrije jo\u0161 jednu pa granu pa stablo pa, na kraju, sve travke gradske livadice.\nMo\u017eda je samo dovoljna jedna ljubica da krene prolje\u0107e.<\/em><\/p>\n\n\n\n<p>Jo\u0161 je neko vrijeme\npromi\u0161ljao o toj ideji. Nasmije\u0161io se, ustao, darovao nov\u010danicu prosjaku te\noti\u0161ao svojim putem, ispisati pjesmu koju je osmislio.<\/p>\n\n\n\n<p>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jo\u0161 jedna pjesma Pao je \u017eut list. Na klupicu, tik kraj njega. \u010covjek u be\u017e kaputu. Gledao je park. Naravno, nije besposli\u010dario. To je njegov posao, njegova strast. On je pisac. Poeta. Od malena je obo\u017eavao promatrati prirodu: travu i drve\u0107e, jezera i oblake, rosnu livadu pod svjetlom svitanja&#8230; Od tih slika krojio je pjesme. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18106"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18106"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18106\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18107,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18106\/revisions\/18107"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18106"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18106"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18106"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}