Mali mjehuri\u0107 odrazio se\ns ticala tamnomodrog \u0161kampa. Nije to znao jer je bilo jako mra\u010dno. Bio je na\ndnu oceana. Zapo\u010deo je svoje dugo putovanje, no nije mu bilo te\u0161ko jer je volio\nputovati. Volio je onaj osje\u0107aj brzine i vjetra u kosi i zato je htio sti\u0107i na\npovr\u0161inu. No, bio je strpljiv jer, znao je da nikako ne mo\u017ee utjecati na svoje\nputovanje. Poskliznuo se na gladak list alge i malo zatim bio za\u017earen\nmeduzinim kilometarskim kracima, kojima se okitila poput svilene haljine.\nZavrtio se u vrlogu koji je smije\u0161na riba s velikim o\u010dima napravila ma\u0161u\u0107i\ndesnom perajom. Zateturao je u more ra\u010di\u0107a i gotovo se zapetljao me\u0111u njihovim\nbrzoma\u0161u\u0107im no\u017eicama. Nije ni primijetio ne\u0161to veliko, \u0161to zaklanja pogled na\nostatak oceana i postaje sve ve\u0107e i ve\u0107e, sve dok nije zavr\u0161io u tamnoj utrobi\nkita gdje su ra\u010di\u0107i odr\u017eavali svoju zadnju i najbolju zabavu na plesnom podiju.\nTamo su bili glavni, upravo zato \u0161to nitko nije mogao pratiti njihov tempo\nkoraka. Malo kasnije, osjetio je ponesenost bujicom vode, kao da je netko\nmaknuo \u010dep s dna kade. Jedina je razlika bila u tome \u0161to je bujica i\u0161la prema\ngore. Za\u010du\u0111en, pitao se \u0161to slijedi. Neka sna\u017ena sila vukla je vodu i njega u\nzrak, kao da ga \u017eeli odvojiti od Zemlje. Nije se niti stigao pozdraviti s\nkapljicama vode kada je zavr\u0161io slobodan i, kao balon punjen helijem, vinuo se\nu zrak. Kona\u010dno! Preplavio ga je adrenalin dok je jurio iznad kitovski velikih\nvalova. Udisao je slani zrak punim plu\u0107ima i do\u017eivljavao zra\u010dne turbulencije.\nZaustavila ga je \u0161uma kose. \u010cini se da se zapetljao u frizuru neke \u017eene. Sva\nsre\u0107a da su mu neki prsti, provla\u010de\u0107i se kroz kosu, omogu\u0107ili bijeg. Malo\nse odmaknuo, dovoljno da vidi \u0161to se doga\u0111a. \u017dena i mu\u0161karac su se, iz\nnepoznatog razloga, dodirivali ustima. \u010cinilo se da u\u017eivaju u tome. Odjednom je\nshvatio i da svira polagana glazba. Oko njih, ljudi se smiju, pri\u010daju i piju\nrubin crveno vino. Ba\u0161 mu se svidjelo. No, blag vjetri\u0107 odnio ga je dalje.\nVinuo se u visine i ponovno je susreo kapljice vode, no ovog su puta bile manje\ni obasjane crvenkasto-zla\u0107anom svjetlo\u0161\u0107u. Na\u0161ao se usred oblaka i vidio je\nSunce koje se poku\u0161ava sakriti iza Zemlje. Kapljice su odijevale svoje najbolje\ntamnoplave, naran\u010daste i ru\u017ei\u010daste haljine za ve\u010dernji bal. Skupljale su se u\nvelikim kapljicama, gdje su nestrpljivo i\u0161\u010dekivale po\u010detak. Bile su toliko\nuzbu\u0111ene da su se me\u0111usobno sudarale stvaraju\u0107i bijelu svjetlost. Bilo je\no\u010daravaju\u0107e. Polako su po\u010dele padati u svojim velikim kaplji\u010dnim ko\u010dijama i\npovezle i mjehuri\u0107 sa sobom. Mjehuri\u0107 im je zahvalio na vo\u017enji, sletiv\u0161i na\nmeki \u0161areni ki\u0161obran. Pogledao je ispod sebe i vidio prolaznika kako nepoznatom\n\u010dovjeku pru\u017ea mjesto pod svojim ki\u0161obranom. Odmarao se u naborima tkanine,\ndovoljno da vidi kako jedan ljubazan voza\u010d staje kako bi ta dva \u010dovjeka mogli\nprije\u0107i cestu. Izgubio je ravnote\u017eu, pao s ki\u0161obrana i kroz klimatizacijski\nsustav dospio upravo u auto mu\u0161karca koji se zaustavio. On je razgovarao s\nmalom djevoj\u010dicom, svojom k\u0107eri, o \u017eivahnoj melodiji koja je dolazila iz\nradija. Sjeo je na stra\u017enje sjedalo, i, usput nasmijavaju\u0107i djevoj\u010dicu\nakrobatskim skakanjem s dr\u017ea\u010da za ruke u njeno krilo, dovezao se sve do kraja\nnjihova puta, velikog polja makova, koji joj je otac obe\u0107ao pokazati. Mahnuo je\ndjevoj\u010dici i ve\u0107 je sljede\u0107eg trenutka skakao po \u017earkim laticama i lovio leptire.\n\u0160uljao se travom i skupio nje\u017ean svijetli pelud s cvije\u0107a. Zaustavio se pred\nvratima drvene ku\u0107ice. Pokucao je. Nitko nije otvarao, pa se u\u0161uljao kroz\nklju\u010danicu. Zatekao je pucketanje vatre u kaminu i starca u naslonja\u010du. Vrludao\nje i zavr\u0161io u zraku kojeg je starac udisao. \u201eDobrodo\u0161ao\u201c, po\u017eelio mu je\nstarac. Mjehuri\u0107 se za\u010dudio. Nikad mu se nitko nije tako obratio. \u201eB-b-b-bok\u201c,\nzamucao je. Starac se nasmije\u0161i i nastavi: \u201eVidim da si se umorio od dugog\nputa. Odmori se ovdje ispod dlake u lijevoj nosnici, a onda \u0107e\u0161 mi ispri\u010dati\nsvoju pri\u010du.\u201c \u201eM-m-mo\u017ee, hvala.\u201c Mjehuri\u0107 se osje\u0107ao dobrodo\u0161lim i sigurnim.\nZnao je da mu nitko ne mo\u017ee nauditi i radovao se \u0161to \u0107e kona\u010dno s nekime mo\u0107i\npodijeliti svoja iskustva. Nakon okrepljuju\u0107eg sna, mjehuri\u0107 je starcu ispri\u010dao\nsvoju pri\u010du. Atom vodika odva\u017eio se \u010dak i opisati miris galakti\u010dke izmaglice\njer je bio najstariji od svih. Srame\u017eljiv atom kisika opisao mu je svoje\nsudjelovanje u procesu fotosinteze. Sve je to starac pa\u017eljivo slu\u0161ao. Rekao je\nda je on najhrabriji mjehuri\u0107 kojeg je imao prilike upoznati i po\u017eelio mu\nsretan put. Ponudio mu je i da posjeti unutra\u0161njost njegovih plu\u0107a, kako bi\nmogao nekome opisati topografiju plu\u0107nih mjehuri\u0107a znati\u017eeljnog starca duge\nbrade. Mjehuri\u0107 je to radosno prihvatio. Dok je izlazio i po posljednji put\npozdravljao starca, zapazio je pismo koje je le\u017ealo u star\u010devu krilu. Pisalo\nje:<\/p>\n\n\n\n
Uskoro odlazim. O,\nsplete nesretnih i sretnih okolnosti, \u010duvaj mi one koji ostaju poslije mene.\nHvala ti, o velika Ruko Prirode \u0161to me stvori. Ovo pismo pi\u0161em tebi, \u017divote.\nVolim te. Volim te, Svijete. Volim i vas, ljude. Divni ste. Ostanite krasni i\npredivni, jo\u0161 dugo. Moj \u017eivot preto\u010dit \u0107e se u mjehuri\u0107e, kapljice i pra\u0161inu,\nkoji \u0107e dalje prenositi poruke \u010diste Radosti, i zato mi nije \u017eao. \u017delim svima\nda uspiju prona\u0107i svoj unutarnji glas dobrote i poru\u010dujem im da je ona sadr\u017eana\nu tako malim pojavama da treba biti pa\u017eljiv kako im ne bi promaknula. Zato\nvam ostavljam, dragi ljudi, ovo pove\u0107alo. Radoznalo i veselo ga koristite.\nZbogom i vama, \u017dohari Iz Kuhinje. Nedostajat \u0107ete mi. <\/em><\/p>\n\n\n\n Starac Duge Brade I Jo\u0161\nDu\u017eih Misli Koje Stalno Rade Nepodop\u0161tine<\/em><\/p>\n\n\n\n Mjehuri\u0107u se pojavila\nsuza u oku. Zadnji je put pogledao starca u o\u010di. Primijetio je iskru mudrosti\nkoja je bljesnula. Izgledala je ba\u0161 kao da je i starac pre\u0161ao put od stotinu\ngodina. No, to je bilo nemogu\u0107e, zar ne? Malo zbunjen, osmjehnuo se starcu,\nkoji je polako presavijao pismo i lijegao u krevet. Odrazio se i otisnuo u\nnastavak svog putovanja. <\/p>\n\n\n\n Lucija \u0160egon, 2. a<\/p>\n\n\n\n