{"id":15929,"date":"2020-02-05T07:58:52","date_gmt":"2020-02-05T06:58:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=15929"},"modified":"2020-02-05T07:58:53","modified_gmt":"2020-02-05T06:58:53","slug":"sazvakano-djetinjstvo-zeleni-caj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=15929","title":{"rendered":"Sa\u017evakano djetinjstvo \/ Zeleni \u010daj"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Sa\u017evakano\ndjetinjstvo<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Da ju pokupim? Da. Ne. Da, naravno. Ne, ne budi sluga\nvlastite prestroge savjesti.<\/p>\n\n\n\n<p>Apsurdno je uop\u0107e o tome i govoriti, ali mu\u010dio me odavno\nneki osje\u0107aj pretjerane odgovornosti kad se radilo o \u010disto\u0107i plo\u010dnika. Kao i\nsvakoga, roditelji su me u\u010dili da skupljam sve \u0161to mi ispadne \u2013 bilo to ne\u0161to\n\u0161to je moje i \u0161to \u0107e mi trebati, kao recimo paket maramica, bilo to neko sme\u0107e,\nkao recimo ra\u010dun iz trgovine. \u010cuvamo zeleni grad, nek&#8217; nam je sve \u010disto. I toga\nsam se pridr\u017eavala. Ponekad bih ulaze\u0107i u tramvaj ispustila kakvu glupost na\nplo\u010dnik te je u krajnjoj \u017eurbi ostavila da tamo le\u017ei. Zvuk zatvaranja vrata\nostavljao je krajnje \u010dudan osje\u0107aj u mojoj nutrini. Za\u0161to sam mislila da je\ntoliki grijeh baciti (slu\u010dajno) ne\u0161to na pod? <\/p>\n\n\n\n<p>Kako do\u0161lo, tako i oti\u0161lo. Morat \u0107e jednom to sme\u0107e\nnapustiti plo\u010dnik. Cijelo svoje rano djetinjstvo provela sam promatraju\u0107i\npromjene u prirodi. Li\u0161\u0107e na granama. Kupine u grmu. Dlaku ma\u010daka. Led u\nlokvama. Znala sam sjediti satima i promatrati ne\u0161to pitaju\u0107i se promatra li ta\nstvar tako\u0111er nas. Stol iza ku\u0107e gledalo je i moju baku kad je bila kao ja\nsada. Stari, hrastov stol. Taj obrat cjelokupne ideje i misao da su stvari ono\n\u0161to je trajno i donekle stalno, a da smo mi ljudi ono \u0161to prolazi bila mi je\ntoliko bizarna, a opet se \u010dinila toliko istinitom. <\/p>\n\n\n\n<p>Kad sam saznala da se selimo u grad, znala sam \u0161to \u0107e mi\nnajvi\u0161e nedostajati. Ipak, gotovo se ni\u0161ta nije promijenilo. Tu je svoje prste\nimala ona ista misao koja je djelovala utje\u0161no na moje tinjaju\u0107e tjeskobe koje\nsu se pojavljivale cijelo djetinjstvo: \u201cDok pristupam stvarima isto i dok \u017eelim\nbiti ista, nema razloga za strah od promjene\u201c. Drve\u0107e i kupine uskoro je\nzamijenilo otpalo li\u0161\u0107e u parku, uli\u010dna lampa i odba\u010deni papiri\u0107i uz rub ceste.\nSvaki sam se dan na putu do \u0161kole pitala \u0161to su sve pro\u017eivjeli od zadnjeg\nsusreta. Koji im je vjetar dirigirao? Je li ih ki\u0161a jako smo\u010dila? Je li ih neki\nposlovan \u010dovjek natjerao da svjedo\u010de njegovoj sva\u0111i s kolegom? Imalo je to\ndakako i svoju mra\u010dnu stranu: ponekad bih se osje\u0107ala kao da sam okru\u017eena s\nbeskona\u010dno mnogo malih kamera koje bri\u017eno snimaju sve \u0161to se doga\u0111a oko njih iz\nsvih kutova.<\/p>\n\n\n\n<p>Vratimo se, na sam po\u010detak pri\u010de. Dakle, slu\u010dajno mi je\nispala iz usta kad sam smiju\u0107i se u\u0161la u vlak za Toulouse. Ravno na tra\u010dnicu. Kasnila\nsam u \u0161kolu i ulagala veliku energiju tek probu\u0111enog mozga u organizaciju svih\nstvari koje sam imala po rukama: torbe, \u0161alice kave za van i maramice. Za\nkoordinaciju \u017evakanja na\u017ealost nije bilo ostalo mjesta. Bila sam upravo srela\nstarog po\u0161tara Frederica koji je dao pozdraviti tatu i natjerao me da se\nprisjetim jedne zgode iz davnih dana. Taj osmijeh s vremenskim odmakom koji\nizazivaju stara sje\u0107anja ne mo\u017ee se usporediti ni s \u010dim sada\u0161njim, stvarnim. A\njo\u0161 je bolje to \u0161to ga uvijek imamo negdje tu, kod sebe. I prizovemo ga upomo\u0107\nkad god nam zatreba.<\/p>\n\n\n\n<p>\u017dvaka od borovnice, zapravo dosta odvratna okusa.\nVjerojatno sam ju \u017evakala samo iz nervoze. I bolje je da sam je se rije\u0161ila. <\/p>\n\n\n\n<p>Imam svoje mjesto u vlaku. Uvijek se osje\u0107am izgubljeno i\npomalo iziritirano kad vidim da mi ga je netko drugi zauzeo, \u010dak osjetim i\nsvojevrstan bijes. Tada radije stojim pored svoga mjesta, ostanem na nogama\ncijelu vo\u017enju, umjesto da priznam poraz ugnjezdiv\u0161i se na nekom drugom mjestu.\nMjesto pod suncem je jedno. Pored protupo\u017earnog aparata, stakla s uputama za\nevakuaciju i ogrebanim naslonom. Prati me i dio je mene. Svatko tko sjedne na\nnju na neki na\u010din ulazi u moj \u017eivot, prekida njen do\u017eivljaj i tjera me da se\nsvaki put pitam \u0161to se dogodilo dok nisam bila ovdje. \u0160to se vidi s prozora\nmoje sobe dok nisam tamo sa \u0161alicom \u010daja? Zasvijetli li lapma koji put eto\nonako, iz obijesti? \u0160to je list u parku vidio sat prije nego \u0161to sam ga\nnerazmi\u0161ljaju\u0107i ugazila?<\/p>\n\n\n\n<p>Mjesto me \u010dekalo. Vlak je krenuo. Za\u010dula sam jeziv zvuk.\n\u017dvaka. Da se vratim? <\/p>\n\n\n\n<p>Bila je ve\u0107 prega\u017eena. <\/p>\n\n\n\n<p>Sjetila sam se ljeta u tre\u0107em razredu kad je Marianne\ndo\u0161la prespavati kod mene. Vru\u0107ina, miris sijena i komarci. Pekle smo\npala\u010dinke, a onda se odlu\u010dile natjecati u puhanju balona od \u017evaki. Mislim da ih\nje ugurala u sebe dvadeset i tri. Ne sje\u0107am se, ali znam da je vodila dnevnik u\nto vrijeme, pa ju mogu pitati. Tad mi je iznijela svoju teoriju o kemijskim i\nfizikalnim svojstvima \u017evake. \u201eZna\u0161, Elo\u00efse, \u017evake su tako fora jer uvijek\nostaju iste. Izvadi\u0161 je iz usta, razvla\u010di\u0161 po prstima, ostaje, vra\u0107a se. Od\nvode otvrdne, a od hrane se razmek\u0161a. To mi je zanimljivo. \u201c Tko bi rekao da \u0107e\nse Marianne doista pokazati kao <em>Marie\nCurie junior. <\/em>Krenula je odlu\u010dno i s jasnim ciljem. \u017delim joj svu sre\u0107u. A\ngdje sam ja? \u0160to je u nama toliko razli\u010dito da neki misle o fizici, a neki o\n\u017evakama? Evolucijo, gdje smo prekinuli spone, za\u0161to smo se tako razdvojili?<\/p>\n\n\n\n<p>Dr. Marianne bi joj vjerojatno dala dobru prognozu. Jo\u0161\n\u0107e \u017eivjeti, na tra\u010dnicama. Prije\u0107i \u0107e jo\u0161 vlakovi i vlakovi preko nje, dr\u017eat \u0107e\nse, te\u017eit \u0107e prvotnoj ravnote\u017ei. Neutralizitat \u0107e vanjsko. Lijepiti. Povezivati\ni sve podrediti sebi, prona\u0107i svoju korist. No, bit \u0107e ipak prilagodljiva. Ki\u0161a\n\u0107e ju oja\u010dati. A ja znam da je uvijek ispod mene, da \u0107e biti tu sve dok budem\nsjedala na ovaj vlak. TER 238. Promatrati sve. Moje sjedalo i moja \u017evaka.\nUvijek spremna na bijeg. Uvijek spremna na bolje. Uvijek budna promatrati sve\noko sebe. S vremenom \u0107e pocrnjeti, no tada ni mene ne\u0107e vi\u0161e biti. Bit \u0107u\ndaleko od Montberona, daleko, negdje tamo&#8230; Ako se dovoljno ohrabrim&#8230; <\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;\nZeleni \u010caj, 4. r.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sa\u017evakano djetinjstvo Da ju pokupim? Da. Ne. Da, naravno. Ne, ne budi sluga vlastite prestroge savjesti. Apsurdno je uop\u0107e o tome i govoriti, ali mu\u010dio me odavno neki osje\u0107aj pretjerane odgovornosti kad se radilo o \u010disto\u0107i plo\u010dnika. Kao i svakoga, roditelji su me u\u010dili da skupljam sve \u0161to mi ispadne \u2013 bilo to ne\u0161to \u0161to [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15929"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15929"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15929\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15930,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15929\/revisions\/15930"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15929"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15929"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15929"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}