{"id":15879,"date":"2020-01-24T13:36:21","date_gmt":"2020-01-24T12:36:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=15879"},"modified":"2020-01-24T13:36:22","modified_gmt":"2020-01-24T12:36:22","slug":"plima-pseud-zeleni-caj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=15879","title":{"rendered":"Plima \/ pseud. Zeleni \u010daj"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Plima<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ostajala bih sjediti uz obalu i tako bi mi prolazila cijela poslijepodneva.\n\u010cim bismo zavr\u0161ili s obredom i \u010dim bi mi otac rekao da se odem odmoriti,\nspustila bih se niz strmu liticu do dobro skrivene morske obale. Ta se obala\nzapravo mogla nazvati i nekom vrstom pla\u017ee, no ipak, tamo se nitko osim mene i\njo\u0161 nekoliko ptica nije kupao. Pla\u017ea je mjesto gdje se kupa\u0161, tako su me barem\nu\u010dili. \u0160to je more uz nju hladnije, i \u0161to se vi\u0161e stvorenja tamo kupa, to je\nprikladnije to mjesto nazivati pla\u017eom. Ova je obala s vremenom postala moje\ntajno mjesto \u2013 mjesto istra\u017eivanja, razmi\u0161ljanja, filtriranja pijeska i\nzami\u0161ljanja pro\u0161losti&#8230; <\/p>\n\n\n\n<p><em>\u201eMore ga je rodilo\u201c<\/em>,re\u010denica je koju ponavljamo svaki put\nkad nam stigne prinova. U sumrak nosimo dijete na obalu, stavljamo glavom\nokrenuto prema valovima koji napadaju i \u010dekamo da ga blagoslove. Tad doista\npostaje <em>dijete plime<\/em>. \u010cim mu naraste\nkosa, morske mu se travke i alge po\u010dinju same zaplitati u nju, \u0161to je drugi\nznak blagoslova. Na njemu je samo da ih sprije\u010di da ispadnu. Kad alga jednom\npadne na tlo, gotovo je. <\/p>\n\n\n\n<p>Ujutro je oseka, a popodne dolazi plima. To su mi govorili otkad smo po\u010deli\nzajedno preskakati klifove i odlaziti na more. Pitala sam ih za\u0161to je tomu\ntako, zanimalo me za\u0161to se more povla\u010di, zanimalo me kakvog to smisla ima.\n\u201eZato da bi moglo opet do\u0107i, da bi moglo postati veliko i sna\u017eno\u201c, rekli bi mi.\n\u201eNadire li more u jednom dahu, onako, iznenada?\u201c upitala bih tada. \u201eDa, upravo\ntako. Popodne, dok se mi skrivamo u ku\u0107icama od naleta zapadnih vjetrova, more\nodjednom doleti i zabije se u obalu. Kad bismo mogli gledati dolje s klifa,\nvidjeli bismo ogromne planine mora pokrivene snije\u017enobijelom pjenom\u201c, rekla mi\nje majka, \u201eTo zovemo <em>Ponovni dolazak mora<\/em>.\u201c\nZanimalo me mogu li ga ipak nekako vidjeti; smijem li iza\u0107i i krenuti u borbu\nsa zapadnim vjetrom kako bih svjedo\u010dila <em>Ponovnom\ndolasku mora<\/em>. \u201eMo\u017ee\u0161 i\u0107i dolje i \u010dekati more, no ono ne\u0107e do\u0107i kad ga\ngleda\u0161. Koliko god je silno, boji te se\u201c, rekao je otac. <\/p>\n\n\n\n<p>Od toga sam se dana svakog popodneva iskradala i odlazila promatrati more.\nSjela bih na najni\u017ei klif koji je bio skroz dolje na pla\u017ei. Morska je razina\njo\u0161 uvijek bila niska. Alge su lelujale mirno, plivaju\u0107i u nasumi\u010dnim\nsmjerovima. Neke su le\u017eale jadne i osu\u0161ene na obali, \u010dekaju\u0107i da ih more\nponovno o\u017eivi u svom silovitom naletu. Sjedila sam i promatrala prazninu iza\nhorizonta. U jednom bih trenutku obi\u010dno trepnula. Jesam li spavala? More je\nbilo tu. Plima. Bilo je zapjenjeno kao da je ovoga trenutka udarilo o granit.\nPropustila sam njegov dolazak. Ne! Neka posve sporedna razmi\u0161ljanja i\nzaokupljenost pejza\u017eem su me zarobili poput morske trave i sprije\u010dili da vidim\nrazbijanje valova. More je o\u010dito znalo iskoristiti trenutak.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon vi\u0161e neuspjelih poku\u0161aja, odlu\u010dila sam tome druk\u010dije pristupiti.\nOvoga sam puta ostavila klif. Stala sam umjesto toga tik uz rub mora i \u010dekala.\n\u010cekala da me udari, odnese i zabije u stijenu. Ne\u0107u sve ostaviti o\u010dima, kad su\nme ve\u0107 toliko puta uvjerile u razne iluzije. Osjetit \u0107u sol i vodu, na\nvlastitoj ko\u017ei.<\/p>\n\n\n\n<p>Stopala su mi nakon nekog vremena postala hladna, a zatim i mokra. Mora da\nsam se slu\u010dajno pomakla prema naprijed ili utonula u pijesak. Vratila sam se na\nmjesto na kojem sam prije stajala. Shvatila sam da opet buljim negdje, u\ndaljinu. Noge su mi se opet smo\u010dile. Napravila sam korak natrag. Jo\u0161 malo. I\nopet. I opet. Za\u0161to nisam sposobna stajati na jednom mjestu?!<\/p>\n\n\n\n<p>Glava mi je odjednom udarila o ne\u0161to tvrdo. Instinktivno sam po\u010dela tra\u017eiti\nrukama iza sebe. Bila sam zabijena uz klif. Gotovo prignje\u010dena. Pla\u017ee nije bilo\n\u2013 more se skroz podiglo. Nije bilo ni pjene, ni vala, ni snage. More je bilo\nmirno i lagano se sjajilo na kasnopopodnevnom suncu. Noge su mi bile uronjene\ndo koljena. Nije mi bilo hladno. <\/p>\n\n\n\n<p>Nave\u010der, kad sam se osu\u0161ila i sjela uz svije\u0107u, zapisala sam: \u201e<em>Polako i svjesno, kao \u0161to rastu biljke i kao\n\u0161to se oblikuju stijene, nadire i plima. Bez sile, bez \u017eurbe, bez naleta \u2013\nprate\u0107i mjesec i krug \u017eivota.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n<p><em>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;\n<\/em><strong>Zeleni \u010caj<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Plima Ostajala bih sjediti uz obalu i tako bi mi prolazila cijela poslijepodneva. \u010cim bismo zavr\u0161ili s obredom i \u010dim bi mi otac rekao da se odem odmoriti, spustila bih se niz strmu liticu do dobro skrivene morske obale. Ta se obala zapravo mogla nazvati i nekom vrstom pla\u017ee, no ipak, tamo se nitko osim [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15879"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15879"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15879\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15880,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15879\/revisions\/15880"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15879"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15879"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15879"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}