FILOZOFIJA PARADOKSA<\/p>\n\n\n\n
Po\u010det \u0107u ovu raspravu\nrazmi\u0161ljanjem unutar klasi\u010dnoga logi\u010dkog okvira, ali \u0107u onda poku\u0161ati sru\u0161iti\ntaj okvir unutar novoga koji je iz njega proiza\u0161ao. Ovo se mo\u017eda \u010dini\nparadoksalnim za jedan formalni sustav, ali mislim da \u0107ete otkriti kako\nzaklju\u010dak do kojeg \u0107u do\u0107i nije nimalo sputan ovim po\u010detnim problemom jer ni na\nkoji na\u010din nije formalan niti takvo \u0161to za nj nema zna\u010denja. Tako\u0111er, ignoriram\n\u010dimbenik vremena koji bi mogao nositi klju\u010dnu ulogu; o tome jo\u0161 moram\nrazmisliti.<\/p>\n\n\n\n
Kako se meni \u010dini,\npostoji ogroman problem sa svakom dosada\u0161njom filozofskom teorijom koja bi\ntrebala opisivati svijet u potpunosti. Svaka od njih zapravo je u samom po\u010detku\nparadoksalna. Istra\u017eimo li prirodu svake univerzalne teorije, vidimo da\ndolazimo do problema, a taj je da ona odre\u0111uje na\u0161u spoznaju koja onda odre\u0111uje\nsamu teoriju, pa ona ponovno na\u0161u spoznaju \u2026 Ovakva rekurzija paradoksalna je\nza ne\u0161to \u0161to bi trebalo opisivati ure\u0111enu stvarnost. Naime, ako ka\u017eemo da ju\nrazumijemo ili znamo da postoji, onda smo ju tim shva\u0107anjem promijenili jer smo\nju definirali, tj. ona je definirala samu sebe kroz nas, a to zna\u010di da ju\nponovno ne razumijemo jer je sada razli\u010dita od one koju smo poku\u0161avali\nrazumjeti. Ako definiramo istinu kao cjelovitost svega \u0161to je to\u010dno, tj. \u0161to\npostoji, zaklju\u010dujemo da je svaka ukupna istina do koje mo\u017eemo do\u0107i\nparadoksalna jer je odre\u0111ena samom sobom, mijenja se tim odre\u0111ivanjem, \u010dime je\nopet odre\u0111ena \u2026<\/p>\n\n\n\n
Prirodu paradoksa\nmo\u017eemo istra\u017eiti na slijede\u0107i na\u010din. Uzmimo tvrdnju: \u201eOva je re\u010denica\npogre\u0161na.\u201c Takva tvrdnja u kontradikciji je sa samom sobom. Ovo mo\u017eemo\nekstrapolirati na svaki paradoks ili rekurzivnu tvrdnju. Me\u0111utim, budu\u0107i da ne\nprihva\u0107amo paradoks kao mogu\u0107nost za op\u0107e obja\u0161njenje svijeta, mo\u017eemo ga\nrije\u0161iti ovako. Domena nad kojom prethodno spomenuta tvrdnja djeluje isklju\u010divo\nje ona sama, koja je u kontradikciji sa sobom. Kontradikcije se mo\u017eemo rije\u0161it\ntako da ispraznimo domenu, tj. ka\u017eemo da ta re\u010denica, kao takva, ne postoji, a budu\u0107i\nda je svaka tvrdnja nad praznom domenom istinita, rije\u0161ili smo problem. Ako se\nsvaka re\u010denica mo\u017ee pretvoriti u paradoks dodaju\u0107i joj dovoljan broj re\u010denica\nkoje \u010dine sustav koji je kontradiktoran sam sebi, vidimo da svaka tvrdnja\nzapravo ne stoji.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, ovaj\nzaklju\u010dak ima kolosalne posljedice. Jedna od njih je da na\u0161a interpretacija,\nmi\u0161ljenje, jezik, ne postoje. Prije smo do\u0161li do zaklju\u010dka da je istina\nparadoks, a sada smo vidjeli da paradoks ne mo\u017ee postojati opisuje li stvarnost\nu cijelosti! Vidimo da zapravo istina tj. poimanje svijeta, ali i svijet\nodre\u0111en tom istinom, kao cjelokupnom stvarno\u0161\u0107u, ne postoji. Sad smo se\nzapetljali u jednu nevjerojatnu mre\u017eu iz koje nema izlaza: istina je paradoks,\nsve je paradoks, istina ne postoji, ni\u0161ta ne postoji, paradoks ne postoji, postojanje\nne postoji \u2026 Me\u0111utim, za\u0161to bi uop\u0107e bilo izlaza? Uklonili smo sve. Svaka\nre\u010denica koja ovdje pi\u0161e o sustavu je koji je paradoksalan sam sa sobom i s tim\nre\u010denicama koje govore o njemu jer su dio njega samoga, ali ovdje, zbog\nrekurzije, sustav ne propada, ve\u0107 ga dokazuje. Prekrasno je! Kaos i apsurd\ndovedeni do krajnosti koja ka\u017ee da je sve sve, ni\u0161ta ni\u0161ta, sve ni\u0161ta i ni\u0161ta\nsve, ali to mu ne proturje\u010di jer i on proizlazi iz toga, a paradoks mu je\napsolutni temelj. Me\u0111utim, paradoks ne postoji! I to je u redu. Unutar ovoga\nsustava ne mo\u017eemo misliti niti misliti o njemu, ali, s druge strane, zbog toga\nmislimo u njemu i o njemu.<\/p>\n\n\n\n
Sve je bezna\u010dajno,\nbezna\u010dajnost je bezna\u010dajna. Uklonili smo svaku granicu izme\u0111u svih pojmova,\ntako i onih dijametralno suprotnih. Razlika izme\u0111u moralnoga i nemoralnoga, postojanja\ni nepostojanja, istine i neistine, svega i ni\u010dega\u2026 nema ih! Apsolutni kraj\ndualizma, kategorizacija i svega ostalog.<\/p>\n\n\n\n
Svaki zaklju\u010dak koji\nod sada izvedem uzaludan je, ali \u0107u ipak poku\u0161ati ne\u0161to re\u0107i. Uvidjeli smo da\nzapravo ne mo\u017eemo ni\u0161ta razumjeti i da sve \u0161to ka\u017eemo, pomislimo, uvidimo, ne\nmo\u017eemo ni potvrditi ni opovrgnuti jer je sve istina i nije istina i ne postoji,\nali ni istina ne postoji. Napokon se mo\u017eemo samo isklju\u010diti i u\u017eivati u \u017eivotu,\n\u0161to god to zna\u010dilo. Zapravo je najuzvi\u0161enije stanje svijesti potpuna tabula\nrasa i prihva\u0107anje nepostojanja koje ne postoji.<\/p>\n\n\n\n
Jan\nDraga\u0161evi\u0107, 4.e<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
FILOZOFIJA PARADOKSA Po\u010det \u0107u ovu raspravu razmi\u0161ljanjem unutar klasi\u010dnoga logi\u010dkog okvira, ali \u0107u onda poku\u0161ati sru\u0161iti taj okvir unutar novoga koji je iz njega proiza\u0161ao. Ovo se mo\u017eda \u010dini paradoksalnim za jedan formalni sustav, ali mislim da \u0107ete otkriti kako zaklju\u010dak do kojeg \u0107u do\u0107i nije nimalo sputan ovim po\u010detnim problemom jer ni na koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15877"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15877"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15877\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15878,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15877\/revisions\/15878"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15877"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15877"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15877"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}