{"id":14667,"date":"2019-06-04T09:10:27","date_gmt":"2019-06-04T07:10:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=14667"},"modified":"2019-06-04T09:14:48","modified_gmt":"2019-06-04T07:14:48","slug":"sektor-1-fran-kusan-munjin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=14667","title":{"rendered":"Sektor 1 \/ Fran Ku\u0161an Munjin"},"content":{"rendered":"\n

S<\/strong><\/p>\n\n\n\n

1.dio: Putnik<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Bilo je to ledeno jutro , a ljudi su hodali kao mravi po Sektoru 3. Barem je to Aleksej vidio kroz mutan prozor svoje sobe.<\/p>\n\n\n\n

Uspravio se u krevetu, udahnuo je. Zrak je bio te\u017eak i gorak, ulazio je u njega\nkao nepozvan gost. Oko njega tri crne mrlje i sivilo. Protrljav\u0161i o\u010di, mrlje su\npostale stol, stolica i sat na zidu. Sivilo nije nestalo. <\/p>\n\n\n\n

6:00. U redu je, ima\njo\u0161 vremena. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Na zidu ispred njega prije je bilo stajalo ogledalo, no davno\nga je bacio. Postalo je nepotrebno, kao portret nepoznate osobe. Toliki sati u\nrudniku promijenili su ga \u2013 o\u010di su mu se\nudubile i izbljedjele, vrat mu se izdu\u017eio i uko\u010dio, le\u0111a savinula, ruke umrtvjele\ni istanjile. <\/p>\n\n\n\n

Njegov um je potonuo, odra\u017eavaju\u0107i vanj\u0161tinu. Svaki dan bi\niza\u0161ao, spreman za borbu…no sve manje. <\/p>\n\n\n\n

Vrijeme, nema vi\u0161e\nsmisla. Jedino Toranj.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zora je vjerojatno bila na obzoru, tanka linija svjetla iznad\nmrtve zemlje. Nije ju vidio, naravno. Ve\u0107 dugo nitko nije vidio zoru. <\/p>\n\n\n\n

Nebo je bilo sivo otkako pamti, a zemlja, ispunjena\nstrojevima…<\/p>\n\n\n\n

golema \u010dudovista \u0161to\nvje\u010dito ka\u0161lju ostatke propalog doba. Stupovi dima uzdi\u017eu se toliko visoko da\nizgleda kao da dr\u017ee nebo na sebi. Kao u nekoj pala\u010di…<\/em><\/p>\n\n\n\n

pala\u010di boli i muke \u2013\npomislio je.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Tlo se blago treslo… od srama ili ljutnje, tko \u0107e ga znati?\nMo\u017eda obojeg.<\/p>\n\n\n\n

Ustao je iz kreveta. <\/p>\n\n\n\n

“Ne sje\u0107am se \u0161to se dogodilo posljednji tjedan.”\npromrmljao je.<\/p>\n\n\n\n

Ne sje\u0107am se \u0161to se\ndogodilo ju\u010der.<\/em><\/p>\n\n\n\n

“Ne\u0161to je u ovom zraku, uvijek\nzaboravljam…”promrmljao je.<\/p>\n\n\n\n

Smiri se, Aleksej,\ndanas je taj dan. Moras razmi\u0161ljati \u010disto. <\/em><\/p>\n\n\n\n

“Prestajem razlikovati sate od sekunda. Vrijeme, ponekad\nbje\u017ei, curi. Sati pro\u0111u u trenutku, a trenutci ponekad ostaju zale\u0111eni cijelu\nvje\u010dnost.”<\/p>\n\n\n\n

Moram uzeti lijekove.\nBolestan sam. <\/em><\/p>\n\n\n\n

“Jesi li?”upitao se Aleksej. Ponekad nije vjerovao\nvlastitim mislima. <\/p>\n\n\n\n

Naravno da jesam,\ndoktor je tako rekao. <\/em><\/p>\n\n\n\n

“\u0160to je onda s vibracijama? Prije nego \u0161to se to dogodi,\nsoba se blago zatrese. Zami\u0161ljam li to?”<\/p>\n\n\n\n

“Hej, pazi, kamo hoda\u0161, \u017eoharu!” \u010covjek ga je\nudario ramenom, skoro je pao na blatnjavu ulicu. <\/p>\n\n\n\n

Kada sam do\u0161ao ovdje?<\/em><\/p>\n\n\n\n

Pogledao je oko sebe. Bio je potpuno obu\u010den.<\/p>\n\n\n\n

Kada sam se obukao?<\/em><\/p>\n\n\n\n

Bio je nasred ulice, stajao je parailiziran. Nije osje\u0107ao\nnoge. Ljudi su prolazili pokraj njega sa svih strana. <\/p>\n\n\n\n

Nitko se nije nikamo \u017eurio. Mirno su mar\u0161irali, nevidljivi\nlanci na nogama. Njihove staklaste o\u010di \nuperene prema naprijed, a njihov izraz – zako\u010den izme\u0111u boli i ekstaze.<\/p>\n\n\n\n

Mravi.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kako se ovo dogodilo? Kako smo do\u0161li do ovoga? Kada smo im\ndopustili da nam ovo naprave \u2013 da nam\nuzmu du\u0161e i od njih iskuju \u010davle i \u010deki\u0107e? Zaista, kada?<\/p>\n\n\n\n

Pogledao je sat. 12:00.<\/p>\n\n\n\n

Ne, ne, ne, ne.\nZakasnit \u0107u na vlak. Alekseju, opet ti se to dogodilo.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ulica je bila jedina koju je poznavao, bila je samo par\nkoraka \u0161iroka, no milje i milje duga\u010dka.<\/p>\n\n\n\n

Pogledao je na sat.\n13:00<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zar ovdje stojim ve\u0107\nsat vremena? Sad \u0107u stvarno zakasniti. Moram sti\u0107i do Prvog sektora.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Alekseju, imas jo\u0161 samo\njedan sat. Hodaj. Hodaj.<\/em><\/p>\n\n\n\n

“Svi smo mi slomljeni. Neki zaboravljaju, prepu\u0161taju se\nhladno\u0107i \u017eeljeza, mraku rudnika. Ne krivim ih. Neki uzimaju pilule \u2013 samo da pre\u017eive dan. Iza\u0111u iz rudnika i odmah\npotro\u0161e dnevnicu na njih.”<\/p>\n\n\n\n

Ali ne ja.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u0160to ja radim? \u0160to sebi govorim u ovom paklu?”<\/p>\n\n\n\n

“25.12. 14:00\nsati, Prvi sektor, Toivoa kolodvor, Peron 8.”<\/em><\/p>\n\n\n\n

Jedina misao u mom \u017eivotu koja ima smisla.<\/p>\n\n\n\n

Alekseju, ne\u0107es sti\u0107i,\nkreni hodati.<\/em><\/p>\n\n\n\n

“25.12. 14:00\nsati, Prvi sektor, Toivoa kolodvor, Peron 8”, pomisli ponovo. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Napravio je jedan korak. Pa jo\u0161 jedan. Kao da ponovno u\u010di\nhodati. Kao da ima noge od papira.<\/p>\n\n\n\n

“25.12. 14:00\nsati, Prvi sektor, Toivoa kolodvor, Peron 8.”<\/em><\/p>\n\n\n\n

Dan kada \u0107u oti\u0107i odavde.<\/p>\n\n\n\n

“Sretan Bo\u017ei\u0107,\nAlekseju”, promrmljao je sebi i zaputio se prema kolodvoru.<\/em><\/p>\n\n\n\n

2. dio: Konstantin i\ntri \u010da\u0161e<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Aleksej je mnogo puta pro\u0161ao ovom ulicom, zapravo svaki dan.\nNo sada ga je obuzimala jeza \u2013 kao da je\nprvi put ovdje. Prolaznik. Uljez.<\/p>\n\n\n\n

I nije, nije ti mjesto\novdje <\/em>\u2013 rekao \nsi je.<\/p>\n\n\n\n

Svaki dan ju je vidio, no zapravo je nije promotrio. Rupe na\nzidovima, tamne pukotine – posvuda – premale da ih se vidi ako ih ne tra\u017ei\u0161.<\/p>\n\n\n\n

Pitam se znaju li ovi\nljudi da je bijeg tako blizu. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Provukao se kroz mno\u0161tvo \u2013 do\u0161ao do zida \u2013 i provukao se kroz\njednu pukotinu. I po prvi put \u2013 bio je izvan 3. sektora.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej je bio proveo\ncijeli \u017eivot u 3. sektoru. Sektor Mjese\u010dara \u2013 tako su ga zvali. Njega je \u010dinila\nsamo jedna, ali duga\u010dka ulica, stambene zgrade i mno\u0161tvo rudnika na periferiji\ngrada. <\/em><\/p>\n\n\n\n

2. sektor bio je sektor\nUli\u010dara. Izba\u010deni iz Prvog, izbjegli osudu na Tre\u0107i. Nacija kockara i\nzabavlja\u010da, zarobljeni da lutaju izme\u0111u ovih dvaju svjetova.<\/em><\/p>\n\n\n\n

1. sektor \u2013 centar\ngrada, centar svega. Dom Krunolikih \u2013 osniva\u010da , gospodara \u2013 ili barem tako\nsebe nazivaju. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Toranj.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zvuk beskrajnog\nkora\u010danja zamro je iza njega i na kratko vrijeme \u2013 nastupila je ti\u0161ina…<\/p>\n\n\n\n

Ti\u0161ina neprekinuta\ni\u010dime osim povremenog zavijanja ma\u010daka.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Miris koji ga je do tada bio gu\u0161io, ispario je. Svako malo\nosje\u0107ao je miris hrane, popra\u0107en zvukom pucketanja vatre. <\/p>\n\n\n\n

Tek je sada shvatio\nkoliko je gladan.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ubrzo su se po\u010deli pojavljivati novi ljudi – Uli\u010dari. Bilo ih\nje malo, kao da se skrivaju, a ponekad bi Aleksej pro\u0161ao pokraj njih a da ih ne\nprimijeti.<\/p>\n\n\n\n

Kao da su stopljeni s\nulicom.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Vidio je ljude koji\nrazgovaraju s ma\u010dkama, koji sviraju bizarne intrumente, koji \u010ditaju u kanti za\nsme\u0107e.Vidio je mnoge \u010dudnovatosti. “\u010cudni ljudi”pomislio je Aleksej<\/em><\/p>\n\n\n\n

Nastavio je hodati. \u0160to je dalje hodao, njegov d\u017eep postajao\nje sve te\u017ei. <\/p>\n\n\n\n

U njemu \u2013 450 kartica \u2013\ncijena vlaka.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Isprva je svako malo provjeravao jesu li ondje \u2013 no \u0161to je zalazio dublje u sektor, vi\u0161e nije\nskidao ruku s njih. <\/p>\n\n\n\n

Pro\u0161ao je pokraj kanala, isprva nije ni\u0161ta vidio. Me\u0111utim,\nkada je uperio o\u010di, vidio je desetke Uli\u010dara okupljenih oko radija iz kojeg je\n\u0161umio tanak, isprekidan zvuk. “\u010cudni\nljudi”, pomislio je Aleksej.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Govore zaboravljenim\njezikom, odbiv\u0161i prijestolje i izbjegav\u0161i lance, vje\u010dno \u017eeljni da promjene\ndefiniciju besku\u0107nika. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Hodao je dalje, cijelo vrijeme \u2013 samo naprijed, bez skretanja…<\/p>\n\n\n\n

Ako se izgubi\u0161 u\n2.sektoru \u2013 nikada ne\u0107e\u0161 iza\u0107i.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Rekao si, bez\nskretanja.<\/em><\/p>\n\n\n\n

2. sektor nije bio ugodno mjesto. \u0160to je i\u0161ao dalje, ulice su\npostajale kra\u0107e, a zavoji i uglovi sve \u010de\u0161\u0107i. Oznake i putokazi bili su davno\nizbrisani. Labirint.<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e nije hodao ravno.\nPomislio je slijediti svjetiljke koje su \u017earile maslinastom svijetlo\u0161\u0107u, no one\nsu prestajale i nastavljale se kako bi se sjetile. U trenutku potpunog o\u010daja,\nAleksej se prona\u0161ao slijede\u0107i jednog \u0161takora, no kad je on \u0161mugnuo u neki\notvor, ostao je potpuno bez nade, izgubljen.<\/p>\n\n\n\n

Ako se izgubi\u0161 u Drugom\nsektoru, nikada neces iza\u0107i \u2013 ponavljao \nsi je.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Lutao je okolo naokolo, bez ikakve nade da \u0107e ikada sti\u0107i na\nvlak. \u010cak se prona\u0161ao u misli da mu nedostaje 3. sektor, gdje su ulice ravne i\ngdje zaboravlja na ju\u010der. <\/p>\n\n\n\n

I onda, u tom trenutku bezna\u0111a, \u010duo je ne\u0161to. Mno\u0161tvo glasova\nnedaleko od sebe. Otr\u010dao je do ugla i vidio skupinu Uli\u010dara na rubu ulice. Bili\nsu mu okrenuti le\u0111ima, pognutih glava, uperenih prema ne\u010demu na plo\u010dniku. <\/p>\n\n\n\n

Aleksej se probio kroz njih…<\/p>\n\n\n\n

Aleksej, budalo, nema\u0161\nvremena za ovo, mora\u0161 i\u0107i.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ispred njega, na tlu \nsjedila su dva \u010dovjeka, izme\u0111u njih je bila kutija, a na kutiji tri case\n\u2013s otvorima prema dolje \u2013 i 100 kartica. <\/p>\n\n\n\n

“Jesi li spreman?” rekao je jedan \u010dovjek drugome.<\/p>\n\n\n\n

Drugi je \u010dovjek je mrko kimnuo i podigao ruku.\n“Mije\u0161aj.”<\/p>\n\n\n\n

Kockar je podigao jednu \u010da\u0161u i u nju ispustio kamen\u010di\u0107. Tada\nje uzeo sve tri \u010da\u0161e u ruke i krenuo ih mije\u0161ati. Ostali ljudi su uzdahnuli u\n\u010dudu, \u010da\u0161e se vi\u0161e nisu vidjele, koliko ih je brzo mije\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej nikada nije bio\nvidio ne\u0161to takvo. <\/em><\/p>\n\n\n\n

“Bila je to zvijer\ns tisu\u0107u o\u010diju i jo\u0161 vi\u0161e prstiju” – prva Aleksejeva pomisao. No zapravo,\nto je bio dje\u010dak \u2013 nije mogao imati vi\u0161e\nod 30 godina. Izgledao je starije zbog odje\u0107e i prljav\u0161tine. Toliko\nkoncentriran svojom to\u010dkom da je izgubio bahati smje\u0161ak koji je prije imao, kao\nda je svu kontrolu dao prstima. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Nosio je duga\u010dki kaput,\nneko\u0107 sigurno ugledan, no sada poderan i prljav. Bio je ugljenasto crne kose i\no\u010diju sme\u0111ih poput cimeta.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kockar je prestao mije\u0161ati, odlo\u017eio tri \u010da\u0161e i pogledao\ndrugog \u010dovjeka s vra\u017ejim smje\u0161kom. Drugi \u010dovjek se prakti\u010dki tresao \u2013 gledao je\ntri \u010da\u0161e, pa kockara, pa opet \u010da\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

“Prva \u010da\u0161a?” rekao je grbavim glasom.<\/p>\n\n\n\n

Kockarov smje\u0161ak ra\u0161irio se kada je podigao \u010da\u0161u; nema\nkamen\u010di\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Drugi je \u010dovjek udario \u0161akom o stol \u2013 izgledao je kao da ga \u017eeli zadaviti \u2013 i oti\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n

“Tko je sljede\u0107i?” rekao je kockar, grabe\u0107i 100\nkartica.<\/p>\n\n\n\n

Tada je Alekseju\nsinulo. Bila je to najlu\u0111a ideja koja mu je ikada pro\u0161la izme\u0111u u\u0161iju.<\/em><\/p>\n\n\n\n

“Nitko? Bojite se?” rekao je kockar publici. Svi su\nhtjeli gledati, nitko igrati. <\/p>\n\n\n\n

Alekseju, to ti je\njedina nada \u2013 pomislio je.<\/em><\/p>\n\n\n\n

“Ja sam sljede\u0107i”, rekao je. Ve\u0107 dugo nije bio\nrekao ni\u0161ta tako glasno.<\/p>\n\n\n\n

“Ti?” rekao je kockar. “Izgleda\u0161 kao somnus. <\/em>100 kartica je najmanja svota,\nMjese\u010dari nemaju toliko.”<\/p>\n\n\n\n

Aleksej je sjeo ispred njega. Posegnuo je rukom u d\u017eep i\nstavio 450 kartica na stol.<\/p>\n\n\n\n

Publika je uzdahnula, kockar se ugu\u0161io vlastitim rije\u010dima.\nPjevanje i vri\u0161tanje uokolo je zamrlo; svi su do\u0161li do kutije.<\/p>\n\n\n\n

Kockar ga je blijedo gledao.<\/p>\n\n\n\n

“Ovako \u0107emo”, re\u010de Aleksej. “Ako pobijedi\u0161,\nmo\u017ee\u0161 zadr\u017eati sve. Ali ako ja pobijedim, mora\u0161 me odvesti do 1.sektora.”<\/p>\n\n\n\n

Kockar se iznenadio. Aleksej je poku\u0161ao ostati\nsamozadovoljan, ali iznutra je pucao po svim slojevima. Kockar je to vidio.<\/p>\n\n\n\n

Vratio mu se vra\u017eji smje\u0161ak.<\/p>\n\n\n\n

“U redu, prijatelju, igrat \u0107emo. Zovem se Konstantin.”<\/p>\n\n\n\n

“Aleksej”, rekao je. <\/p>\n\n\n\n

Konstantin je ponovo uzeo kamen\u010di\u0107 s tla i stavio ga pod\njednu \u010da\u0161u. Po\u010deo ih je mije\u0161ati. <\/p>\n\n\n\n

Ljudi oko njega zadr\u017eali su dah, cijeli je svijet stao. \u010cak\nsu i psi prestali lajati. <\/p>\n\n\n\n

Aleksej je poku\u0161ao gledati \u010da\u0161e, ali nije bio bolji od\nprija\u0161njeg \u010dovjeka. Bio je gladan i umoran, a tolike godine u rudniku iskvarile\nsu mu vid. <\/p>\n\n\n\n

Konstantin je prestao mije\u0161ati, a publika je u treptaj oka\nokrenula glave prema Alekseju.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej nije znao kakav izraz ima na licu, nije \u010dak ni znao\nima li vi\u0161e lice koje mo\u017ee imati izraz.<\/p>\n\n\n\n

“Biraj”, re\u010de Konstantin<\/p>\n\n\n\n

Kako da izaberem? Ovo\nje nemogu\u0107e, pomisli.<\/em><\/p>\n\n\n\n

“Za tren”, ka\u017ee Konstantin. <\/p>\n\n\n\n

I onda, u tom trenutku, jo\u0161 mu jedna misao pro\u0111e kroz glavu.<\/p>\n\n\n\n

Je li mogu\u0107e? Nije. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda. <\/em><\/p>\n\n\n\n

To ti je jedina nada. <\/em><\/p>\n\n\n\n

“<\/em>Hajde,\nbiraj”, re\u010de Konstantin, sada o\u010dito nestrpljiv. <\/p>\n\n\n\n

Aleksej se uspravi, izdahne i ka\u017ee: “Nijedna.”<\/p>\n\n\n\n

Muk. Pa onda ne. Me\u0161koljenje, koje je postajalo sve bu\u010dnije i\n\u017eustrije. Piskanje, \u017eamor.<\/p>\n\n\n\n

Konstantin se nasmije\u0161i, pobjedonosno. Stavlja svoj dug i\ntanak prst na prvu \u010da\u0161u.<\/p>\n\n\n\n

Podi\u017ee je. <\/p>\n\n\n\n

Nema kamena. <\/p>\n\n\n\n

“Hajde, Somnus, idemo u Prvi sektor…”<\/p>\n\n\n\n

3. dio: Toivoa<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kora\u010daju\u0107i s Konstantinom, Alekseja je preplavio neobi\u010dan\nosje\u0107aj: bojao ga se, bio je visok i sna\u017ean; mogao bi ga svladati bez truda,\nuzeti 450 zloti, a njega ostaviti na ulici.<\/p>\n\n\n\n

No, bilo je u njemu ne\u0161to od \u010dega se osje\u0107ao sigurno. Njegov\nhod bio je miran i ujedna\u010den, za razliku od Aleksejeva, koji je \u0161epao par\nkoraka iza njega.<\/p>\n\n\n\n

U po\u010detku su \u0161utjeli.<\/p>\n\n\n\n

Konstantin je zapalio cigaretu, pribli\u017eio je usnama, uvukao\ndim i izdahnuo. Siva izmaglica kovitlala je pred njegovim o\u010dima lede\u0107i se na\nhladno\u0107i, a zatim isparila. Miris je bio slatkast, Aleksej gotovo prekine\nti\u0161inu da zamoli jednu, no njegova plu\u0107a bila su preslaba; jedva je disao na\nhladnom zraku.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju Konstantin prekine ti\u0161inu: <\/p>\n\n\n\n

“Somnus, za\u0161to \u017eeli\u0161 i\u0107i u Prvi sektor?” upitao ga\nje usporiv\u0161i korak.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej stane; to si je pitanje bio postavljao mjesecima, ali\nsada, kada ga je netko izrekao, osje\u0107ao se zbunjeno.<\/p>\n\n\n\n

“Toivoa kolodvor – moram ondje sti\u0107i na vlak, u 14 sati.\n\u017delim oti\u0107i daleko, negdje gdje nema sektora, gdje nema Uli\u010dara i\nMjese\u010dara”, pomislio je.<\/p>\n\n\n\n

“Ne znam, samo moram”, bilo je sve \u0161to je rekao.<\/p>\n\n\n\n

“Prvi sektor nije ono \u0161to misli\u0161, zna\u0161?” prekine ga\nKonstantin, potpuno zaboraviv\u0161i da mu cigareta gori u ruci.<\/p>\n\n\n\n

“Kako to misli\u0161?”<\/p>\n\n\n\n

“O\u010dekuje\u0161 blistava svjetla grada, Somnus, o\u010dekuje\u0161 da \u0107e\nse svijet promijeniti zbog nekoliko ulica i nekoliko ograda. Me\u0111utim, ljudi su\nljudi i nikakvi sektori to ne mijenjaju. Krunoliki misle da su sveti zbog\nsvojih kaputa, nakita i pudera, no ispod sve te svile, krzna i ko\u017ee vrebaju\n\u010dudovi\u0161ta. Vrag je dobro obu\u010den, ne zaboravi to, Somnus.”<\/p>\n\n\n\n

“Kako zna\u0161 toliko o Krunolikima?” upitao Aleksej. <\/p>\n\n\n\n

Konstantin se okrenuo i pogledao ga istim pogledom koji mu je\ndao za vrijeme igre, ali nije odgovorio.<\/p>\n\n\n\n

“Hajde, vidjet \u0107e\u0161 sam, ubrzo smo ondje.”<\/p>\n\n\n\n

I zaista, dvije ulice dalje ponovno su se zaustavili, ovaj\nput iznad velike metalne plo\u010de na ulici. Konstantin je kleknuo i po\u010deo podizati\nplo\u010du. <\/p>\n\n\n\n

Aleksej se povu\u010de unazad kad je plo\u010da u potpunosti otkrila\nmra\u010dnu rupu ispod nje.<\/p>\n\n\n\n

Konstantin je ustao pomalo crven od napora i rekao: \u201eEvo\nSomnus, dobrodo\u0161ao u Prvi sektor.”<\/p>\n\n\n\n

Aleksej je isprva bio zbunjen: “Molim? To je ulaz?”<\/p>\n\n\n\n

“Jedini ulaz, jedini izlaz”, rekao je Konstantin,\nnasmije\u0161iv\u0161i se. Zatim je izvadio upalja\u010d iz d\u017eepa, upalio ga i po\u010deo se\nspu\u0161tati ljestvama koje Aleksej dotada nije ni primjetio. <\/p>\n\n\n\n

“Hajde, ide\u0161 li?” doviknuo je Konstantin. <\/p>\n\n\n\n

Aleksej je polako do\u0161ao do ruba, nogom prona\u0161ao ljestve i\npo\u010deo se spu\u0161tati. Posljednji put omirisao je hladni zrak Drugog sektora i\nuronio glavom u mrak.<\/p>\n\n\n\n

–<\/p>\n\n\n\n

Si\u0161av\u0161i s ljestava, zatekao se s pola noge uronjene u ne\u0161to\nza \u0161to se samo mogao nadati da je voda.<\/p>\n\n\n\n

Prvi sektor ve\u0107 je ispunjavao njegova o\u010dekivanja.<\/p>\n\n\n\n

Slijede\u0107i svjetlo Konstantinova upalja\u010da prehodao je uski tunel.\nNije stigao naviknuti se na mrak kada je ugledao jo\u0161 jedne ljestve pred njima.\nKonstantin se popeo i le\u0111ima po\u010deo gurati plo\u010du. Tanka linija svjetla pojavila\nse na njegovu licu.<\/p>\n\n\n\n

“Blistava svjetlost grada”, sjetio se Aleksej.<\/p>\n\n\n\n

Cijeli trg bija\u0161e prekriven snijegom \u2013 zgrade pune blago osvijetljenih prozora, ulice na\nprvu puste, fontane zale\u0111ene na mjestu, a u centru svega stajala je gigantska\nizobli\u010dena jelka, ukra\u0161ena stotinom lampica. <\/p>\n\n\n\n

Aleksej i Konstantin na trenutak stajahu u ti\u0161ini iznad rupe,\npu\u0161taju\u0107i da snijeg pada po njima; jedini zvuk bilo je brujanje tihe bo\u017ei\u0107ne\npjesme koja je dopirala s druge strane trga.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej u\u010dini prvi korak prema fontani. <\/p>\n\n\n\n

Izme\u0111u zale\u0111enih slapova, gotovo skriven od pogleda, stajao\nje zlatni an\u0111eo. Aleksej ga promotri na trenutak: kle\u010dao je na podu s glavom u\nrukama i ra\u0161irenih krila. Nije mogao dobro vidjeti lice, no u\u010dinio mu se\npoznatim.<\/p>\n\n\n\n

“Zna\u0161 li otkud Krunoliki dobivaju zlato za ovakve\nstvari?” upitao je Konstantin, stavljaju\u0107i mu ruku na rame.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej zavrti glavom. Naravno da je znao, kopao ga je cijeli\n\u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

“Ironi\u010dno je, Alekseju, zar ne” nastavio je\nKonstantin,”…an\u0111eo iz pakla” <\/p>\n\n\n\n

Aleksej osjetio njegovu ruku kako napu\u0161ta rame… htio se\nokrenuti, ali nije mogao odvratiti pogled od an\u0111ela. U idu\u0107em trenutku \u010dulo se\nzatvaranje plo\u010de i tako je ostao sam u Prvom sektoru. <\/p>\n\n\n\n

Nije ni primjetio da ga je Konstantin po prvi put oslovio\nimenom. <\/p>\n\n\n\n

Napokon se prisili skrenuti pogled. Zatvorio je o\u010di i jedna\nsuza spustila se niz obraz. Znao je da napu\u0161ta ovo mjesto, ali sjetio se svih\nostalih koji nikada ne\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Svih ostalih an\u0111ela.<\/p>\n\n\n\n

Obrisao je suzu i po\u010deo hodati prema jelki oko koje se\nkretalo mno\u0161tvo ljudi u dugim tamnim kaputima i visokim \u0161e\u0161irima. Krunoliki. <\/p>\n\n\n\n

Opazio je jednu klupu i spodobu koja je sjedila na njoj.\nPolako je pri\u0161ao i sjeo pokraj Krunolikog. Bio je to starac iznimno duga\u010dke,\nali uredne sive brade. Sjedio je prekri\u017eenih nogu i tanke prste omotao oko\nsrebrne dr\u0161ke mahagonijskog \u0161tapa. Promatrao je osvijetljeno stablo s neobi\u010dnom\npa\u017enjom.<\/p>\n\n\n\n

“Oprostite?” upita Aleksej.<\/p>\n\n\n\n

Starac polako okrene glavu i pogleda ga mirnim sme\u0111im o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

“Da?” re\u010de starac, samo napola obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju.<\/p>\n\n\n\n

“Mo\u017eete li mi re\u0107i gdje je Toivoa kolodvor?”<\/p>\n\n\n\n

Starac se namr\u0161tio pogledav\u0161i na stranu, pa ponovo u\nAlekseja.<\/p>\n\n\n\n

“Molim?” rekao je napokon.<\/p>\n\n\n\n

“Trebam na vlak, na Toivoa kolodvoru”, rekao je\nAleksej, gube\u0107i strpljenje.<\/p>\n\n\n\n

“Tko ste vi? Za\u0161to poku\u0161avate zbijati sa strancem takve\nneukusne \u0161ale?\u201c<\/p>\n\n\n\n

Alekseju je krv prestala te\u0107i, dah mu se zaustavio u grlu.\nPonovo osjeti vibracije; nije osje\u0107ao ni ruke ni noge. <\/p>\n\n\n\n

“\u017delite re\u0107i da ne znate gdje je Toivoa kolodvor?”\njedva izgovori.<\/p>\n\n\n\n

“Ne, \u017eelim re\u0107i da ne postoji kolodvor ovdje u Prvom\nsektoru. Nikada nije ni postojao.”rekao je starac najzad mirno, nesvjesan\nsvega onoga \u0161to se u Alekseju doga\u0111alo.<\/p>\n\n\n\n

Nije se trudio vi\u0161e i\u0161ta re\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Aleksej ustane osje\u0107aju\u0107i svaku kost u tijelu, osje\u0107aju\u0107i\nsvaku pahulju kao no\u017e u svojim le\u0111ima. Po\u010deo je hodati, no nije mario za smjer.<\/p>\n\n\n\n

“Hej vi, \u0161to vam je?!!” \u010duo je kako starac vi\u010de iz\ndaljine, ali se ne okrene.<\/p>\n\n\n\n

Hodao je; hodao dok mu noge nisu popustile,a onda je puzao;\npuzao koliko su ruke mogle izdr\u017eati.<\/p>\n\n\n\n

Sru\u0161io se na ledenu zemlju i progutao snijeg. Nije mogao\ndisati, no vi\u0161e nije ni htio.<\/p>\n\n\n\n

Zadnjim snagama podigao je glavu i pogledao zlatnog an\u0111ela\njo\u0161 jedanput.<\/p>\n\n\n\n

“Ja sam Mjese\u010dar”, izusti.<\/p>\n\n\n\n

Zaklopiv\u0161i o\u010di, jo\u0161 je \u010duo kako satovi odzvanjaju 14.<\/p>\n\n\n\n

Fran Ku\u0161an Munjin, 2.e<\/p>\n\n\n\n

04.06.2019.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

S 1.dio: Putnik Bilo je to ledeno jutro , a ljudi su hodali kao mravi po Sektoru 3. Barem je to Aleksej vidio kroz mutan prozor svoje sobe. Uspravio se u krevetu, udahnuo je. Zrak je bio te\u017eak i gorak, ulazio je u njega kao nepozvan gost. Oko njega tri crne mrlje i sivilo. Protrljav\u0161i […]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[390,166,262,368],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14667"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14667"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14667\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14670,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14667\/revisions\/14670"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14667"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14667"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14667"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}