{"id":13236,"date":"2019-01-24T09:10:12","date_gmt":"2019-01-24T08:10:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=13236"},"modified":"2019-01-24T09:10:12","modified_gmt":"2019-01-24T08:10:12","slug":"najveca-je-moc-ona-koje-nismo-u-potpunosti-svjesni-ana-vajic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=13236","title":{"rendered":"Najve\u0107a je mo\u0107 ona koje nismo u potpunosti svjesni \/ Ana Vaji\u0107"},"content":{"rendered":"<p><strong>Najve\u0107a je mo\u0107 ona koje nismo u potpunosti svjesni<\/strong><\/p>\n<p>Mo\u0107 je jedan od \u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih pojmova u eti\u010dkim raspravama. Dolazi u razli\u010ditim oblicima i veli\u010dinama te, iako postoje situacije u kojima je o\u010dito da netko ima mo\u0107 nad nama, ima slu\u010dajeva u kojima ne prepoznajemo mo\u0107 koja svejedno, neo\u010dita, upravlja na\u0161im postupcima. Mo\u0107 kao takva, naravno, ne mora biti ne\u0161to lo\u0161e, no u situacijama u kojima se osoba koja ju ima njome ne koristi moralno, opasna je. Jo\u0161 je opasnija kada osoba na koju se utje\u010de nije svjesna utjecaja i ne razmi\u0161lja o njemu.<\/p>\n<p>Prem Galbrightu, mo\u0107 se dijeli na tri vrste. Najo\u010ditija je kondigna \u2013 mo\u0107 kojoj se pojedinac podvrgava iz straha od kazne. To se odnosi na nebrojeno mnogo svakodnevnih situacija \u2013 odnosa s roditeljima, profesorima, \u0161efovima, zakonima i sli\u010dno. Ta je mo\u0107 vrlo izravna \u2013 nepo\u017eeljni postupci reguliraju se prijetnjom kaznom i svije\u0161\u0107u da je mo\u0107na osoba ne\u0107e oklijevati izvr\u0161iti. Takva je mo\u0107 u ve\u0107ini slu\u010dajeva o\u010dita i na nju se naslovna teza ne odnosi. Logi\u010dno, ako si svjestan mogu\u0107nosti kazne zbog koje prilago\u0111ava\u0161 svoje pona\u0161anje, svjestan si i mo\u0107i. Druga je vrsta kompenzacijska mo\u0107 koja se temelji na tome da svojevoljno ponavlja\u0161 neke postupke koje mo\u017eda ina\u010de ne bi, kada ne bi bilo odgovaraju\u0107e nagrade. Problem je ovakve mo\u0107i \u0161to su \u0161anse neizmjerno male, \u010dega osoba nije uvijek svjesna; ova vrsta mo\u0107i na djelu je u kladionicama, igrama na sre\u0107u itd. Kompenzacijska mo\u0107 djeluje suptilnije od kondigne jer osoba gaji iluziju da svojevoljno sudjeluje u procesu. Problem je \u0161to je na nju utjecalo umjetno ozra\u010dje koje su stvorile skupine kojima to ide u korist. Takvo suptilnije stvaranje mo\u0107i dovodi me do najdjelotvornijeg i najtrajnijeg oblik mo\u0107i \u2013 kondicioniraju\u0107e. To je cjelo\u017eivotni proces kojiem je pojedinac podvrgnut sa svih strana od najranijeg djetinjstva; utiskivanje ideja, stavova i pogleda, \u010desto i na podsvjesnoj razini. Ti procesi ne dolaze od jedne konkretne dru\u0161tvene skupine kojoj se svi ostali podvrgavaju; kondicioniranu mo\u0107 razumijem kao pojam koji obuhva\u0107a sve procese \u010dije su tehnike dovoljno neprimjetne, ali uporne, da nametnute ideje budu toliko duboko ukorijenjene u tebi da ih vi\u0161e uop\u0107e ne prepoznaje\u0161 kao ne\u0161to strano, ve\u0107 ih smatra\u0161 integralnim dijelom sebe. To naravno dovodi do toga da \u0107e ljudi, kad budu suo\u010deni s eventualnim protivnikom tih ideja, biti uvrije\u0111eni i \u017eestoko \u0107e ih braniti. Tu\u0111e protuargumente smatrat \u0107e napadom na svoju osobu. To se, na primjer, doga\u0111a s osobama koje su religiozne, ali nisu do svojih uvjerenja do\u0161le promi\u0161lajnjem, nego su im uvjerenja nametnuta u djetinjstvu. Taj proces oni nisu ni do\u017eivjeli kao o\u010ditovanje mo\u0107i nad njima jer je mnogo suptilniji, nametanjem ne ideja, ve\u0107 odre\u0111enih mikroperspektiva prema \u017eivotu. To se lijepo vidi i u mo\u0107i reklamiranja gdje se obvezno prikazuju vedri, veseli prozori sa zgodnim, bogatim ljuidima s mnogo prijatelja, \u0161to dovodi do toga da osoba koja gleda reklamu automatski povezuje taj i taj proizvodi s arhetipskim slikama sre\u0107e. Tim putovima, pogotovo na suptilnoj jezi\u010dnoj razini, mogu se prenositi i pdre\u0111eni \u00a0negativni stereotipi, zamaskirani u \u0161alu i u\u010dinjeni predmetom smijeha i zabave, iako su \u0161tetni i ne toliko bezazleni kako ih se prikazuje. Takve ideje, stavovi, stereotipi i stajali\u0161ta \u0161ire se neprimjetno i ne potje\u010du nu\u017eno samo od jedne skupine; kada ne\u0161to izvr\u0161i utjecaj na nekoga, ta \u0107e osoba svojim pona\u0161anjem \u201edavati \u017eivot\u201c toj ideji i prenosit \u0107e ju i na svjesnoj i podsvjesnoj razini. Te su ideje zapravo memi koje spominje Dawkins \u2013 simboli, motivi, ideje, koncepti, socijalne norme i\u00a0 standardi pona\u0161anja, uzorci i pravilnosti u mislima koji kao da, jednom ro\u0111eni, dobiju \u017eivot za sebe i sami rade na svojem pre\u017eivljavanju djeluju\u0107i na podsvjesne procese, a time i na pona\u0161anje svojih \u201edoma\u0107ina\u201c.<\/p>\n<p>Rje\u0161enje za ovu vrstu problema te\u0161ko je i mukotrpno te zahtijeva mnogo mentalnog napora. Vjerujem da le\u017ei u neprestanoj introspekciji i analiziranju samoga sebe i svojih stavova. Bitno je stalno se pitati o razlozima nekog stajali\u0161ta i jesu li oni unutarnji ili vanjski te poku\u0161avati podi\u0107i svoju svijest o razli\u010ditim mehanizmima manipulacije koji se tako lako urezuju u podsvijest pojedinca. Naravno, poma\u017ee i samoobrazovanje, pogotovo oko tema o kojima ima\u0161 sna\u017ena uvjerenja, i to po mogu\u0107nosti iz \u0161to vi\u0161e razli\u010ditih izvora. Kako je ve\u0107 re\u010deno, daleko je najva\u017eije stalno promi\u0161ljati o sebi i svijetu oko sebe.<\/p>\n<p>Ana Vaji\u0107, 3. f<\/p>\n<p>01\/24\/2019<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Najve\u0107a je mo\u0107 ona koje nismo u potpunosti svjesni Mo\u0107 je jedan od \u010de\u0161\u0107e kori\u0161tenih pojmova u eti\u010dkim raspravama. Dolazi u razli\u010ditim oblicima i veli\u010dinama te, iako postoje situacije u kojima je o\u010dito da netko ima mo\u0107 nad nama, ima slu\u010dajeva u kojima ne prepoznajemo mo\u0107 koja svejedno, neo\u010dita, upravlja na\u0161im postupcima. Mo\u0107 kao takva, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[372,166,262,368],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13236"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13236"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13236\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13237,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13236\/revisions\/13237"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13236"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13236"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13236"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}