{"id":12542,"date":"2018-10-18T09:12:52","date_gmt":"2018-10-18T07:12:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=12542"},"modified":"2018-10-22T13:27:05","modified_gmt":"2018-10-22T11:27:05","slug":"toma-akvinski-5-razumskih-putova-do-spoznaje-boga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=12542","title":{"rendered":"Toma Akvinski: 5 razumskih putova do spoznaje Boga"},"content":{"rendered":"<p><strong>Toma Akvinski: 5 razumskih putova do spoznaje Boga<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Toma Akvinski bio je talijanski filozof i teolog, a 1323. godine progla\u0161en je i svetcem. Ro\u0111en je sije\u010dnja 1225. godine u ju\u017enoj Italiji blizu Napulja. Nakon studija u Napulju stupa u dominikanski red te posti\u017ee doktorat teologije kao u\u010denik Alberta Velikog. Od tada radi kao u\u010ditelj teologije i predaju u Rimu, Parizu i Napulju. Napisao je mnoga teolo\u0161ka djela a najpoznatije je djelo Teolo\u0161ka suma. Unutar nje nalazi se i tekst o 5 razumskih putova do spoznaje Boga. No stoje li njegove teze i danas, uz sva dostignu\u0107a moderne znanosti? Jesu li ih pak drugi filozofi izazvali ili \u010dak opovrgnuli?<\/p>\n<p>Prvi put do spoznaje boga je dokaz iz kretanja. Sve u svijetu se kre\u0107e, i jedini na\u010din da se ne\u0161to po\u010dne kretati je da ga ne\u0161to drugo pogurne. I s tim da ne se ne smije dogoditi regressus ad infinitum, mora postojati prvi pokreta\u010d, nepokrenuti pokreta\u010d, to jest Bog. U pogledu logike i filozofije, ako pretpostavimo da su premise to\u010dne, ovaj dokaz je to\u010dan osim samog kraja. To\u010dan je do zaklju\u010dka da je taj prvi pokreta\u010d kr\u0161\u0107anski Bog. Mogu\u0107e je da je to kr\u0161\u0107anski Bog, ali nema nikakvog razloga da to bude ba\u0161 on. On zapravo uzima Aristotelovu teoriju o nepokrenutom pokreta\u010du te ju koristi da doka\u017ee kr\u0161\u0107anstvo bez ikakvog pro\u0161irenja teorije. Aristotel je imam sasvim druga\u010dije zami\u0161ljao tog nepokrenutog pokreta\u010da. Pa ako su teorije iste, a zaklju\u010dci druk\u010diji vidimo da iz te teorije ne mo\u017eemo zaklju\u010diti ni\u0161ta o tom nepokrenutom pokreta\u010du osim da je pokrenuo sve. Stoga zaklju\u010dak da je to kr\u0161\u0107anski bog je non sequitur.<\/p>\n<p>Neki filozofi osporili su ovaj dokaz. \u0160tovi\u0161e, osporili su prva 3 dokaza. Prva tri dokaza svode se na to da je ne\u0161to moralo izazvati po\u010detak svemira, ne\u0161to je moralo stvoriti prvu materiju, pokrenuti prvo kretanje itd. Ovo se naziva kozmolo\u0161kim argumentom. Immanuel Kant i David Hume osporavaju taj kozmolo\u0161ki argument. Immanuel Kant tvrdi da postoji noumenalni svijet, stvarni svijet koji nam nije poznat i fenomenalni svijet, koji je zapravo na\u0161a interpretacija noumenalnog svijeta. Kada bi iskustvu unutar fenomenalnog svijeta htjeli dodijeliti uzrok, morali bi ga tra\u017eiti u noumenalnom svijetu. No ne mo\u017eemo shvatiti noumenalni svijet, zato i postoji fenomenalni svijet. Ako ne mo\u017eemo shvatiti \u0161to je uzrok, on bi mogao biti bilo \u0161to, pogotovo ne\u0161to \u0161to ne treba vlastiti uzrok, te iako nam nema smisla da to ne\u0161to nema uzrok, to je samo zato \u0161to ne mo\u017eemo shvatiti noumenalni svijet. Uz to, Kant tvrdi da kozmolo\u0161ki argument pretpostavlja samog sebe kako bi imao smisla, te stoga nema smisla.<\/p>\n<p>Ako se okrenemo znanosti, mo\u017eemo tako\u0111er vidjeti da premise tog dokaza nisu to\u010dne. Imamo pregr\u0161t primjera gdje kretanje ne dolazi iz kolizije, ve\u0107 iz neke druge pretvorbe energije. No trebali bi tu premisu prebaciti u okvir dana\u0161njeg vremena. Umjesto da se pitamo tko je bio prvi pokreta\u010d, pitanje glasi: od kud je do\u0161la sva energija? Znanost prati postanak energije do Velikog praska. Prema Einsteinovoj teoriji o relativnosti, vrijeme je sporije uz velike mase. Prije Velikog praska, sva masa nalazila se u jednoj to\u010dki, te je stoga ona imala neograni\u010denu gusto\u0107u. Zbog ovoga, vrijeme nije teklo te se ni\u0161ta nije doga\u0111alo do Velikog praska. Postoje mnoge teorije kako je nastao taj singularitet mase, ali niti jedna nije dokazana do sada. Ipak, nije logi\u010dno zaklju\u010diti da ba\u0161 zato je to sve stvorio kr\u0161\u0107anski Bog, ili bog bilo koje vjere. Mnogo toga ljudski\u00a0rod nije mogao rije\u0161iti znano\u0161\u0107u pa se okretao vjeri, no danas je ve\u0107ina toga rije\u0161ena. Ovo je pretpostavka, no jednog dana \u0107emo vjerojatno rije\u0161iti i problem nastanka singulariteta iz kojeg je nastao svemir. Zato nema smisla okretati se teologiji i re\u0107i da je problem rije\u0161en iako nije, to je zapravo samo ignoriranje problema koji se \u010dini nerje\u0161iv. Mnogi problemi koji su se \u010dini nerje\u0161ivim prije danas su uistinu rije\u0161eni. Zato ima mnogo vi\u0161e smisla okrenuti se filozofiji i znanosti umjesto teologiji.<\/p>\n<p>Drugi dokaz je dokaz iz uzro\u010dnosti. On tvrdi da ni\u0161ta nije moglo stvoriti to jest uzrokovati samog sebe, te je stoga moralo postojati ne\u0161to \u0161to je pokrenulo lanac uzro\u010dnosti. Ovaj argument je vrlo sli\u010dan prvom te ga ne treba zasebno osporavati. Unutar filozofije svodi se do kozmolo\u0161kog argumenta kao i prvi dokaz. Tako\u0111er ako gledamo njegov logi\u010dki slijed opet vidimo da je non sequitur kod zaklju\u010dka da je taj prvi uzrok kr\u0161\u0107anski Bog. Unutar znanosti svodi se na energiju kao i prvi dokaz.<\/p>\n<p>Tre\u0107i dokaz je dokaz kontingentnosti svijeta. Tvrdi da sve mo\u017ee postojati i ne postojati te stoga uz beskona\u010dno mnogo vremena dogodilo bi se da ni\u0161ta ne postoji. A s tim da danas stvari postoje, moralo je postojati nu\u017eno bi\u0107e koje nikad ne prestaje postojati, a to bi\u0107e je kr\u0161\u0107anski Bog. Kao u pro\u0161la dva dokaza, imamo nelogi\u010dni skok do kr\u0161\u0107anskog Boga, ali uz to postoje drugi problemi s ovim dokazom. Prvi je da \u010dak i kad bi sva bi\u0107a mogla postojati i ne postojati, mogu\u0107e je da jo\u0161 naprosto nismo do\u0161li do trenutka kad ni\u0161ta ne postoji. Prema njegovom vi\u0111enju postanka svemira, on nije beskona\u010dno dugo postojao, te stoga nije pro\u0161la beskona\u010dna koli\u010dina vremena od postanka svemira do sad. Ovaj dokaz nevaljanosti ima smisla samo ako pretpostavimo da je Bog stvorio svemira, ili da svemir postoji kona\u010dno dugo, no on uistinu pretpostavlja da ga je stvorio bog. Zato cijeli dokaz nema smisla.<\/p>\n<p>Jo\u0161 jedan problem s dokazom je to \u0161to ni\u0161ta zapravo ne nestaje i ne nastaje, ve\u0107 se samo pretvara u ne\u0161to drugo. Ovo je sasvim dokazano unutar fizike danas. Prije se mislilo da materija ne mo\u017ee nastati ni nestati, no ispostavilo se da materija i antimaterija nastaju raspadanjem bozona i kada se sastanu ponovno se pretvore u bozone. Tijekom Velikog praska dogodilo se da je nastalo vi\u0161e materije nego antimaterije. Ima mnogo teorija za\u0161to i vrlo su komplicirane te nema smisla zalaziti u njih. Jedno je i dalje sigurno, materija i energija mogu postajati jedna drugo, ali ne mogu nestati. Time je dokazano da stvarno ni\u0161ta nikada ne nestaje, samo se pretvara u ne\u0161to drugo. Ovo nije bilo poznato u vrijeme Tome Akvinskog pa ne mo\u017eemo re\u0107i da je njegova gre\u0161ka, ali i dalje opovrgava dokaz.<\/p>\n<p>\u010cetvrti dokaz je dokaz iz stupnjeva savr\u0161enstva. On tvrdi da sve u svijetu ima odre\u0111enu razinu savr\u0161enosti, to jest kvalitete. Ako mo\u017eemo mjeriti da ne\u0161to ima vi\u0161e ili manje savr\u0161enosti, to zna\u010di da mora postojati ne\u0161to \u0161to je potpuno savr\u0161eno i udjeljuje savr\u0161enost drugim stvarima. To ne\u0161to je Bog. Ovo je vrlo apstraktna teza i najbolje je promatrati ju iz perspektive filozofije, a ne znanosti. Savr\u0161enost je subjektivna. Na primjer, ljudi mogu imati razli\u010dita mi\u0161ljenja o nekom filmu. Nekome je skoro savr\u0161en, dok je drugoj osobi grozan. Kvalitetu ve\u0107ine stvari ne mo\u017eemo objektivno procijeniti. Zbog ovoga savr\u0161enost nije ni\u0161ta stvarno ve\u0107 samo plod ljudskog uma. Zato nije mogu\u0107e da je ta savr\u0161enost potekla od nekog vi\u0161eg bi\u0107a, to jest boga.<\/p>\n<p>Posljednji dokaz je dokaz iz svrhovitosti svijeta. Toma je u\u010dio da stvari u svijetu djeluju svrhovito iako nemaju mo\u0107 spoznaje. Stoga im je tu svrhu moralo podati neko bi\u0107e, to jest Bog. Ako svrhovitost shvatimo kao neku stvarnu svrhu koju objekti imaju, ne\u0161to \u0161to \u017eele posti\u0107i, onda mo\u017eemo re\u0107i da pretpostavka nije istinita. Svemira se pona\u0161a prili\u010dno nasumi\u010dno, jedino prati odre\u0111ene zakone, zakone fizike. Ako te zakone shvatimo kao svrhu objekta, onda uistinu sve ima svoju svrhu. Ali za\u0161to bi tu svrhu morao podariti Bog? Ne mo\u017eemo objasniti za\u0161to je na\u0161a stvarnost kakva je, mo\u017eemo je samo modelirati. Sve \u0161to mi vidimo je samo nekakva na\u0161a interpretacija, na\u010din na koji na\u0161e o\u010di primaju i na\u0161 mozak obra\u0111uje svjetlosni podra\u017eaj. Sve \u0161to \u010dujemo je zapravo na\u010din na koji na\u0161 mozak prevodi mehani\u010dke valove u zraku. Kada dotaknemo zid, zapravo samo milijarde atoma u zidu odbijaju milijarde atoma u na\u0161oj ruci. Ni ti atomi nisu ne\u0161to stvarno, ve\u0107 samo na\u010din na koji mi obja\u0161njavamo interakcija izme\u0111u stvari koje percipiramo kao zid i ruku. Kao \u0161to Kant ka\u017ee, ni\u0161ta ne mo\u017eemo znati o stvarnoj stvarnosti, niti bi nas trebala zanimati jer nemamo nikakve veze s njome. Mi i dalje mo\u017eemo djelovati samo u fenomenalnom svijetu i percipirati samo fenomenalni svijet. Zato nema smisla tra\u017eiti svrhu zakona koje uo\u010dujemo u fenomenalnom svijetu, jer se oni nalaze u noumenalnom svijetu. Ovaj dokaz je \u010dak najte\u017ei za opovrgnuti. No \u010dak i da je to\u010dan, da postoji neko inteligentno bi\u0107e koje daje svrhu svijetu, ono ne mora biti kr\u0161\u0107anski Bog.<\/p>\n<p>Zaklju\u010dno, neki dokazi su vi\u0161e, a neki manje uvjerljivi. Prva tri izri\u010du kozmi\u010dki argument koji je \u010desto osporavan u filozofiji. U znanosti prva tri dokaza su podru\u010dja velike istrage i nema smisla odustati od istrage te re\u0107i da je izvor svega Bog. \u010cetvrti argument nema smisla od samog po\u010detka, ni u filozofiji ni u znanosti. Zadnji argument je najuvjerljiviji ali ima isti problem kao prva \u010detiri. Taj problem je da svi logi\u010dki sljedovi do\u0111u do kraja te onda najednom zaklju\u010de bez ikakvog slijeda da kr\u0161\u0107anski Bog postoji. Tisu\u0107e drugih obja\u0161njenja mo\u017ee se umetnuti umjesto postojanja Boga i imala bi jednako smisla. Ovo ne dokazuje da Bog ne postoji, ali niti iz jednog od ovih dokaza izravno ne slijedi da postoji.<\/p>\n<p>Literatura:<\/p>\n<p>http:\/\/www.hawking.org.uk\/the-origin-of-the-universe.html, 7.10.2018.<\/p>\n<p>https:\/\/hr.wikipedia.org\/wiki\/Toma_Akvinski, 7.10.2018.<\/p>\n<p>Tomislav Re\u0161kovac, Filozofija, Profil, 2. izdanje 2012.<\/p>\n<p>http:\/\/www.einstein-online.info, 7.10.2018.<\/p>\n<p>http:\/\/www.hawking.org.uk\/the-beginning-of-time.html, 7.10.2018.<\/p>\n<p>https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Five_Ways_(Aquinas), 7.10.2018.<\/p>\n<p>https:\/\/plato.stanford.edu\/archives\/spr2013\/entries\/cosmological-argument\/, 7.10.2018.<\/p>\n<p>http:\/\/www.oswego.edu\/~delancey\/220_DIR\/220_LECTURES\/17_Kant3.html, 7.10.2018.<\/p>\n<p>http:\/\/mrhoyestokwebsite.com\/WOKs\/Reason\/Useful%20Information\/Noumenal%20&amp;%20Phenomenal.ht m, 7.10.2018.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Max Carin Bali\u0107 i Lovro Kalinov\u010di\u0107, 4.g<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Toma Akvinski: 5 razumskih putova do spoznaje Boga &nbsp; Toma Akvinski bio je talijanski filozof i teolog, a 1323. godine progla\u0161en je i svetcem. Ro\u0111en je sije\u010dnja 1225. godine u ju\u017enoj Italiji blizu Napulja. Nakon studija u Napulju stupa u dominikanski red te posti\u017ee doktorat teologije kao u\u010denik Alberta Velikog. Od tada radi kao u\u010ditelj [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[310,308,166,304,303,262,309],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12542"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12542"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12542\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12563,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12542\/revisions\/12563"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12542"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12542"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12542"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}