{"id":12538,"date":"2018-10-18T08:58:58","date_gmt":"2018-10-18T06:58:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=12538"},"modified":"2018-10-18T09:14:01","modified_gmt":"2018-10-18T07:14:01","slug":"stablo-iz-moje-ulice-helena-kisic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=12538","title":{"rendered":"Stablo iz moje ulice \/ Helena Kisi\u0107"},"content":{"rendered":"<p><strong>Stablo iz moje ulice<\/strong><\/p>\n<p>Sjedim na prozoru. U no\u017enim prstima osje\u0107am li\u0161\u0107e. Li\u0161\u0107e stabla na sredini moje ulice. Sti\u0161\u0107em \u0161ake najja\u010de \u0161to mogu dok u zglobovima prstiju ne osjetim probadanje. Moji su prsti sada umorni. Raste\u017eem ih \u0161to vi\u0161e mogu i jasno \u010dujem kako mi \u0161apu\u0107u: \u201eHvala\u201c. Kada bi prsti\u0107i korijenja stabla ispred mojeg prozora tako lako umakli boli sna\u017enog stiska, stablo bi odletjelo. Stabla vi\u0161e ne bi bilo. Ni u mojoj ulici, ni u ulici moje susjede, ni u ulici mojeg psa. Stablo bi letjelo i vjetar bi ga nosio u neke druge ulice i netko bi drugi osje\u0107ao njegovo li\u0161\u0107e u svojim no\u017enim prstima. Netko bi drugi umarao o\u010di gone\u0107i svaki treptaj lista. Netko bi drugi vidio neka druga lica u pospanoj kro\u0161nji i nekog bi drugog budile pjesme stabla iz moje ulice. Ali prsti\u0107i ne pu\u0161taju i gr\u010devi ne prestaju.<\/p>\n<p>\u0160u\u0161tanje kro\u0161nje miluje mi u\u0161i nekoliko uvodnih sekundi. \u0160to du\u017ee slu\u0161am, sudaranje u kro\u0161nji postaje ja\u010de i granama me mlati po bubnji\u0107ima. U\u0161i pokrivam rukama i jastukom i \u010dekam da bubnjanje prestane. Kada bi prsti\u0107i korijenja stabla ispred mojeg prozora tako lako odmakli boli sna\u017enog stiska, stablo bi izgorjelo. Polako bi mu koru zapalila bijesna vru\u0107ina, a iskre bi se u trenu pro\u0161irile oceanom. Stablo bi gorjelo i bilo bi svjetlije no ikad. Vatra bi ga razdirala i smije\u0161ila se svakom pogledu koji bi privukla. Vatra bi buktala, a glave bi se okretale da vide veli\u010danstvene boje plamena, da vide crni pepeo raspadnutog li\u0161\u0107a, gole ruke njegove kro\u0161nje i kako vatra pro\u017edire o\u0161tre vrhove kore stabla iz moje ulice. Kada bi izgorjelo, stablo bi dalo \u017eivot da ne\u010dije oko vidi rasko\u0161i crvene i \u017eute i sve\u010dano uni\u0161tenje. Ali prsti\u0107i ne pu\u0161taju, i dalje se dr\u017ee.<\/p>\n<p>Miris stabla protr\u010di mi nosnicama. Stablo iz moje ulice uvijek miri\u0161e isto, ali svaki dan na druk\u010diji na\u010din. Ponekad miri\u0161e kao zelena i krovovi ku\u0107a. Nekim danima miri\u0161e kao svjetlo, gotovo \u017euto. Nekim danima miri\u0161e kao ljubi\u010dasta hladno\u0107a, a nekima smaragdno, kao dubina. Nekim danima ulicom lebdi miris rose na travkama, a nekim se danima vu\u010de smrad naran\u010dastog cvije\u0107a. Ponekad miri\u0161e bistro poput vode u potoku. Nekim danima grane se zanji\u0161u i stablo miri\u0161e kao vjetar, a kad padne ki\u0161a stablo miri\u0161e kao sre\u0107a. Ponekad su mirisi toliko te\u0161ki da se i stablo zanji\u0161e od mu\u010dnine i po\u017eeli da sve miri\u0161e ni po \u010demu, ali kada bi prsti\u0107i korijenja stabla ispred mojeg prozora tako lako odmakli boli sna\u017enog stiska, stablo bi se utopilo. Tonulo bi i te\u017eina bi ga vukla sve dublje i dublje. Stablo bi izgubilo miris i sve boje, listovi bi se sme\u017eurali i vi\u0161e ne bi bilo \u0161u\u0161tanja. Ne bi vi\u0161e bilo ni pjevanja. Ni bubnjanja. Ni boje. Stablo bi postajalo sve manje, a voda bi prodirala me\u0111u godove. Gnjile bi boje izbile na povr\u0161inu stabla, a vlaga bi mu se uvukla u glas. Stablo bi nastavilo tonuti sve dublje i ne bi vidjelo kraja utapanju. Stablo bi plakalo, ali njegove bi suze postajale kapi. Kapi bi postajale ocean i ocean ne bi znao da su njegove kapi bile suze stabla koje je plakalo. I ribe bi plivale u suzama stabla, morske bi trave rasle u suzama stabla, rakovi bi hodali po dnu suza stabla i \u0161koljke bi se mno\u017eile u suzama stabla, a stablo bi samo htjelo dotaknuti dno. Mo\u017eda ni stablo ne bi znalo da \u017eeli dotaknuti dno suza stabla. Ali prsti\u0107i ne pu\u0161taju i probadanje se nastavlja.<\/p>\n<p>Stablo i ja gledamo se zatvorenih o\u010diju. Stablo je uvijek u mojoj ulici i znam da ga mogu gledati kad god po\u017eelim. Stablo se ne mi\u010de. Stablo je moje. Stablo je uvijek ovdje iako ga bole prsti\u0107i. Nadam se da i stablo voli gledati mene. Voli li stablo ptice ili bi htjelo imati ruke da ih mo\u017ee potjerati? Koliko ljudi gleda stablo u mojoj ulici? Zanima me razgovara li moja susjeda sa stablom i udi\u0161u li prolaznici boje kada prolaze pokraj stabla iz moje ulice. Gleda li stablo prolaznike i kakvu glazbu voli stablo? Boli li stablo kada mu djeca trgaju gran\u010dice? Kada bi prsti\u0107i korijenja stabla ispred mojeg prozora tako lako odmakli boli sna\u017enog stiska, stablo bi padalo. Stablo bi se sunovratilo stotinama i tisu\u0107ama metara iznad tla. U po\u010detku bi se prenerazilo i vri\u0161talo bi iz sveg glasa. Sve bi ptice odletjele i li\u0161\u0107e bi se treslo. Kora bi se za\u017earila od brzine, a hladan bi ga vjetar propuhivao prema gore. Stablo bi plakalo jer bi mu teror pro\u017eimao kro\u0161nju, nikad prije nije letjelo. Zatim bi stablo vidjelo ptice oko sebe i sjetilo bi se kako je oduvijek htjelo letjeti poput ptice. Stablo bi se okrenulo i uhvatio bi ga histeri\u010dan smijeh kada bi vidjelo kako mu odozgo izgleda zatiljak. Stablo bi po\u017eeljelo sletjeti na drugo stablo poput ptice. Stablo bi padalo i smijalo bi se i shvatilo bi da je nebo predivno i da mu miri\u0161e na maline. Stablo ne bi htjelo pasti, stablo bi htjelo padati jer je to najbli\u017ee letenju \u0161to bi ono ikad do\u0161lo. Ta bi ga pomisao na\u010das rastu\u017eila. Nasmijalo se svojoj tuzi.<\/p>\n<p>I \u0161to bi bilo kada bi stablo pustilo svoje prsti\u0107e, da ih rastegne i da mu \u0161apnu: \u201eHvala\u201c. I da stablo odleti i izgori, da se utopi i da pada. Koliko bi ljepote jedno stablo tada stvorilo umjesto da mu se gr\u010de prsti\u0107i kako bi ga gledala ja, i moja susjeda i moj pas. Je li vrijedno toliko boli da sprije\u010di takvu ljepotu. Netko bi plamen puno vi\u0161e cijenio nego moji prsti listi\u0107e. Netko bi suze puno radije gledao nego moja susjeda sme\u0111u koru. Netko bi u padu puno vi\u0161e u\u017eivao sa stablom, a ja psa i nemam. A stablo se boji probadanja i\u00a0 samo je \u017eeljelo gledati.<\/p>\n<p>I stablo je odlu\u010dilo da \u0107e letjeti i gorjeti, tonuti i padati, zar bi se itko protivio i za\u0161to?<\/p>\n<p>Prsti\u0107i su pustili.<\/p>\n<p>Helena Kisi\u0107, 2.g<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Stablo iz moje ulice Sjedim na prozoru. U no\u017enim prstima osje\u0107am li\u0161\u0107e. Li\u0161\u0107e stabla na sredini moje ulice. Sti\u0161\u0107em \u0161ake najja\u010de \u0161to mogu dok u zglobovima prstiju ne osjetim probadanje. Moji su prsti sada umorni. Raste\u017eem ih \u0161to vi\u0161e mogu i jasno \u010dujem kako mi \u0161apu\u0107u: \u201eHvala\u201c. Kada bi prsti\u0107i korijenja stabla ispred mojeg prozora [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[300,166,262,301],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12538"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12538"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12538\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12539,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12538\/revisions\/12539"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12538"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12538"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12538"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}