{"id":12041,"date":"2018-06-20T20:47:57","date_gmt":"2018-06-20T18:47:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=12041"},"modified":"2018-10-18T09:19:20","modified_gmt":"2018-10-18T07:19:20","slug":"kako-je-racunalna-tehnologija-utjecala-na-stvarnu-interakciju-izmedu-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=12041","title":{"rendered":"Kako je ra\u010dunalna tehnologija utjecala na stvarnu interakciju izme\u0111u ljudi?"},"content":{"rendered":"

Pod pojmom stvarna<\/em> interakcija mislim na komunikaciju ljudi dok su fizi\u010dki prisutni na istome mjestu. Tehnologija nam omogu\u0107uje da digitaliziramo, virtualiziramo i sintetiziramo \u017eeljene informacije. Omogu\u0107uje nam da se pove\u017eemo s ljudima sa svih strana svijeta putem socijalnih mre\u017ea. Iako \u201esocijalan\u201c svoju etimologiju vu\u010de iz latinske rije\u010di \u201esocii\u201c (autonomna plemena i gradovi talijanskih poluotoka) te se na engleskom jeziku rije\u010d \u201esocial\u201c izvorno odnosi na upoznavanje nekoga u stvarnom<\/em>\u00a0 \u017eivotu, danas se odnosi na sve vrste komunikacije (virtualne i fizi\u010dke). Prou\u010davaju\u0107i tehnologiju i njezin utjecaj na suvremenog \u010dovjeka, raspoznajemo njezine dobre i lo\u0161e strane. Ve\u0107 spomenuta mogu\u0107nost komunikacije, bez obzira na udaljenost, te tako olak\u0161avanje osobnoga, dru\u0161tvenog i poslovnog \u017eivota pojedinca, prednost je koju mo\u017eemo itekako iskoristiti. Me\u0111utim, Mario Radovan, doktor informacijskih i komunikacijskih znanosti, naziva tehnologiju instrumentom mo\u0107i[1]<\/a>. Isti\u010de kako sama po sebi ne odre\u0111uje kvalitetu \u017eivljenja osobe, ve\u0107 nam otvara nove do sada nezamislive mogu\u0107nosti, \u010dini dostupnim informacije i opcije koje sami trebamo prihvatiti, prou\u010diti i razumjeti. Pru\u017ea nam veliku koli\u010dinu informacija u vrlo kratkom vremenu. Me\u0111utim, \u010dovjek \u010desto ne analizira i ne poku\u0161ava shvatiti pru\u017eene informacije nego ih samo \u201ena\u0161treba\u201c. Izre\u010dene informacije na prvu su vrlo atraktivne, ali kako ne zahtijevaju vi\u0161u misao, zaglupljuju. Istovremeno, tehnolo\u0161ki \u00a0trendovi i oni koji se prenose putem tehnolo\u0161kih fenomena (poput interneta) konstantno nas tjeraju na pobolj\u0161anja samih ure\u0111aja, ne nu\u017eno potrebna. To ima svojih prednosti, ali i mana. \u017delimo pobolj\u0161ati svoj svijet, \u0161to je dakako dobro, no razlog je pobolj\u0161anja nejasan. Radi li se o pobolj\u0161anju radi ekonomskog napretka, a ne na\u0161e \u017eelje da izgradimo i patentiramo ne\u0161to bolje i revolucionarno? \u017delimo li pobolj\u0161anu tehnologiju radi drugih, a ne sebe samih? Eksplozija tehnolo\u0161kog uspjeha, iako je\u00a0 potvrda samog \u201eautora\u201c odnosno \u201emozga\u201c ideje i kona\u010dnoga proizvoda, ne donosi nu\u017eno sre\u0107u korisnicima. Suprotno tome, ako je iz pravih razloga, pobolj\u0161anje tehnologije daje nam osje\u0107aj da smo stvaratelji i \u017eivotni smisao.<\/p>\n

Ponosimo se svojim ostvarenjima, izgledom, \u017eivotima te sve to stavljamo na profile na dru\u0161tvenim mre\u017eama, \u0161to je dobro, no gubimo privatnost jer ve\u0107ina stvari koje objavljujemo postaju javne. Imamo mogu\u0107nost svoj \u017eivot portretirati druga\u010dijim nego \u0161to u stvarnosti jest te smo zahvalni strojevima koji nam to omogu\u0107uju. Istovremeno, nismo svjesni da je sve to\u00a0 napravio jedan od nas, uklju\u010duju\u0107i i taj \u201esvemogu\u0107i stroj\u201c. Polako dolazimo do stupnja da zanemarujemo stvarne<\/em> prijatelje i jedini oblik komunikacije ostvarujemo preko dru\u0161tvenih mre\u017ea. Nezadovoljni \u017eivotom, presko\u010dimo stepenicu i napravimo ‘account’ na web-platformi nazvanoj \u201eSecond Life\u201c, koja spaja virtualni i stvarni \u017eivot, isprobavaju\u0107i i \u010dinjenicu da se preko izmi\u0161ljenog svijeta mo\u017eemo obogatiti u stvarnom. I to ne samo nov\u010danim prihodima. Preko avatara koji predstavlja na\u0161u malenkost, koji smo kreirali iz vlastite sobe,u nekom nama<\/em> virtualnom svijetu vodimo \u017eivot u kojem su zadovoljeni svi vidovi na\u0161ih potreba, o \u010demu smo do sada samo \u201esanjali\u201c. Ne razmi\u0161ljamo o posljedicama, odajemo previ\u0161e informacija kojima ne naru\u0161avamo samo privatnost nego i osobnu sigurnost. Internet i tehnologija vi\u0161e nisu dostupni samo odraslima ve\u0107 i djeci i adolescentima koji su \u2013 stereotipno \u2013 mnogo nepromi\u0161ljeniji. Imaju mogu\u0107nost dogovoriti spoj s nepoznatom osobom koja se mo\u017ee predstavljati poput nekog lika kojeg je sama stvorila ili je ukrala ne\u010diji identitet. Istra\u017eivanjima je utvr\u0111eno da su se u pribli\u017eno 100% slu\u010dajeva tinejd\u017eerske \u017ertve internetskih seksualnih predatora s njima odlu\u010dile dobrovoljno sastati u stvarnosti<\/em>. \u00a0Osim toga, negativna posljedica (zlo)uporabe dru\u0161tvenih mre\u017ea mo\u017ee biti i ovisnost. Dokazano je da je ovisnost o tehnologiji kod djece jednaka ovisnosti o kokainu. Ovisnost se o\u010dituje i kod odraslih koji nemaju kontrolu nad sobom. U Tajvanu je 2015. godine 32-ogodi\u0161nji mu\u0161karac Hsieh umro zbog igranja videoigre tri puna dana. Bio je nezaposlen te su mu igrice bile bijeg iz stvarnosti<\/em>. Dosegne li na\u0161a potreba za tehnologijom razinu ovisnosti, umjesto da nam poma\u017ee, njezinim kori\u0161tenjem mo\u017eemo uo\u010diti samo nuspojave, a ne istinski u\u017eitak i razlog za\u0161to smo ju po\u010deli koristiti \u2013 da nas unaprijedi. \u00a0Pojavljuje se i \u201eonline bullying\u201c koji vrlo lo\u0161e utje\u010de na \u017ertvu te mo\u017ee rezultirati i suicidom. Unato\u010d ve\u0107oj namjeni i dostupnosti tehnologije i njezinih mogu\u0107nosti, u Hrvatskoj se broj suicida prema \u201eregistru izvr\u0161enih samoubojstava Hrvatske\u201c\u00a0 od 2000. do 2015. smanjio, na temelju \u010dega mo\u017eemo pretpostaviti da Internet nije glavni pokreta\u010d samoubojstva i da su poduzete odre\u0111ene preventivne mjere. Dok neki mre\u017enu tehnologiju rabe za provokaciju i maltretiranje, postoje organizacije i pojedinci koji \u010dine upravo suprotno te podi\u017eu samopouzdanje korisnika koji, iz raznih razloga, nemaju nekoga da to radi za njih u stvarnom<\/em> \u017eivotu. (Ako poznajete neku osobu kod koje ste uo\u010dili odmak od uobi\u010dajenog pona\u0161anja te prenagla\u0161enu tugu, povu\u010denost, emocionalnu osjetljivost, hiperaktivnost ili bezvoljnost, velika je vjerojatnost da bi mogla razviti sudicidalne misli te joj svakako poku\u0161ajte pomo\u0107i).<\/p>\n

Smatram da je potrebno postaviti granice u kori\u0161tenju tehnologije kako bismo izvukli <\/em>ono najbolje iz nje po pitanju osobnog razvoja, komuniciranja i drugih mogu\u0107nosti. Iako nam pobolj\u0161ava \u017eivote, ima i ve\u0107 spomenute negativne utjecaje. Sigurno je da nam omogu\u0107uje komunikaciju s ljudima koji \u017eive daleko od nas, a iz nekih razloga ne razgovaraju \u010desto s nama, ili za uobi\u010dajene kratke razgovore kako bi samo toj osobi dokazali da nam je stalo do nje. Zato zaklju\u010dujem da tehnologija ima vi\u0161e prednosti nego mana.<\/p>\n

Smatram da je potrebno postaviti neke granice i prona\u0107i zlatnu sredinu kako bismo uistinu mogli re\u0107i da je tehnologija dobra stvar<\/em>. Me\u0111utim, ako postavimo granice te ju umjereno i pa\u017eljivo koristimo, tehnologija je dobar na\u010din osobnoga razvoja, sredstvo komunikacije i otkrivanja novih mogu\u0107nosti.<\/p>\n

<\/p>\n

Sara Ana Mili\u010di\u0107, 2.h<\/p>\n

[1]<\/a> Radovan, Mario, On Technology and Evolution<\/em>, Synthesis philosophica, Vol.22, No.1, 2007.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"