Znanje je poput \u0161vedskog stola. Svatko mo\u017ee jesti bilo \u0161to, koliko ho\u0107e, ili dok mu ne pozli. Ljudi su sami za stolom raznih znanja, no mo\u017ee li se to promijeniti? Postoji li jo\u0161 netko ili ne\u0161to \u0161to mo\u017ee jesti s ljudima, a da zna \u0161to jede i da ima neki temeljni bonton za tim stolom? Mo\u017ee li taj netko u\u017eivati u so\u010dnoj hrani za mozak kao i \u010dovjek? Poku\u0161at \u0107u dati labav, potvrdan odgovor. Jedan je od smjerova \u00a0istra\u017eivanja znanja i u\u010denja ne\u010dega \u0161to nije \u010dovjek razvoj umjetnih inteligencija.<\/p>\n
Kratka povijest umjetne inteligencije<\/strong><\/p>\n Ideja da stroj mo\u017ee opona\u0161ati \u010dovjeka postoji jo\u0161 od staroga vijeka. Primjerice, Talos u staroj Gr\u010dkoj, ogroman \u017eivi bron\u010dani kip koji je branio Kretu, predstavljao je ne\u0161to umjetno \u0161to mo\u017ee raditi \u010dovjekov posao. Me\u0111utim, UI se kao ozbiljniji pojam javlja tek 40-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, kada se dogodio zna\u010dajan razvoj u mehanici \u010diji je produkt nama poznato ra\u010dunalo. S razvojem ra\u010dunala javila se realna ideja digitalnoga uma. Tada\u0161nji su znanstvenici spekulirali da \u0107e uspjeti napraviti inteligenciju razvijeniju od \u010dovjekove tijekom idu\u0107ih deset godina. Iako su bili ambiciozni, naposljetku nisu uspjeli jer su podcijenili slo\u017eenost ljudskoga uma. Preuveli\u010dali su tada\u0161nju tehnologiju. Na svu sre\u0107u, rast i razvoj UI i ra\u010dunala tek je tada po\u010deo i \u00a0napredovao je eksponencijalnom brzinom. Ve\u0107 1956. otvoren je prvi odjel za razvoj UI na Dartmouth Collegeu u SAD-u. Alan Turing, matemati\u010dar i logi\u010dar, postavio je na\u010dela igre imitacije, na koju \u0107emo se vratiti kasnije, i negdje do 70-ih mnogo je novca ulo\u017eeno u sektor za UI, kada se opet javio problem brzine procesiranja. Nastupio je \u201eAI winter\u201c, razdoblje u kojem je stao razvoj UI, na nekoliko godina. Prve UI razvijene su tijekom 50-ih za igre dame i \u0161aha te su mogle pobijediti po\u0161tenoga amatera.Takozvani Game AI<\/em>, tj. UI u \u0161ahu, dami ili sli\u010dnim dru\u0161tvenim igrama, postale su mjerilo za razvijenost UI glede procesiranja. 40 godina kasnije, 1997. ra\u010dunalo Deep Blue<\/em> pobje\u0111uje Georgija Kasparova u \u0161ahu. Rast ra\u010dunalne tehnologije i brzina tog rasta fascinantni su te se o\u010dekuje da \u0107e on biti jo\u0161 br\u017ei. Danas se UI koristi u tra\u017eilicama (Google<\/em>), kompleksnijim ra\u010dunalnim igricama (OpenAI; Dota 2<\/em>), poma\u017eu pri pretpostavljanju vremenske prognoze, ukratko, postale su va\u017ean dio na\u0161ega \u017eivota. S druge strane, UI se sve vi\u0161e i vi\u0161e pribli\u017euju samim ljudima. Primjer ovoga su chatbotovi<\/em>, roboti za razgovor, UI poput Cleverbota ili robotice Sophie, UI koja je dobila prava gra\u0111ana u Saudijskoj Arabiji. Ovo su ipak krajnji \u00a0primjeri koji samo nastoje do\u010darati masama koliko se UI razvija.<\/p>\n Turingov test<\/strong><\/p>\n Op\u0107enito re\u010deno, Turingov je test postupak provjere razvijenosti UI. Postupak zahtijeva tri \u010dlana, suca i dvoje sudionika, jednog \u010dovjeka i jedno ra\u010dunalo. Sudac postavlja pitanja jednom pa drugom sudioniku te po njihovim odgovorima treba zaklju\u010diti koji je sudionik ra\u010dunalo, a koji \u010dovjek. Ako sudac ne mo\u017ee zaklju\u010diti koji je sugovornik ra\u010dunalo, ra\u010dunalo je pro\u0161lo test kojim se mo\u017ee smatrati inteligentnim. \u010covjek je ovdje mjerilo razvijenosti s kojim uspore\u0111ujemo UI. Pitanje je, ako pretpostavimo da je ra\u010dunalo inteligentno, je li svjesno na na\u010din sli\u010dan ljudskoj svijesti?<\/p>\n Je li UI u ne\u010demu nalik na \u010dovjeka? Neuronske mre\u017ee<\/strong><\/p>\n I tu dolazimo do glavnoga pitanja, mo\u017ee li UI biti poput \u010dovjeka nekim svojim osobinama? Moramo uzeti u obzir da UI ne mo\u017ee o\u010ditovati, a kamoli simulirati slo\u017eene \u00a0ljudske osobine poput kreativnosti, svijesti ili inicijative bez jakih ra\u010dunala. S druge strane, \u010dak ako ih i simulira, mo\u017ee li ih ikada usvojiti ? Prvo bacimo pogled na razvoj i istra\u017eivanje toga pitanja. Razvoj i rast UI danas je oti\u0161ao tako daleko da jedan dan mo\u017eemo ustvrditi jedno, a drugi dan suprotno. Savr\u0161en je primjer ove \u010dinjenice komentar akademika Ivice Kostovi\u0107a koji u Jutarnjem Listu 12.3.2018. tvrdi da kompjutori trenutno ne mogu shvatiti odnos s drugim ra\u010dunalom ili pak \u010dovjekom. Taj isti dan izlazi \u010dlanak \u201eMachine Theory of Mind\u201c u kojem se opisuju neuronske mre\u017ee znane kao GAN <\/em>(Generative Adversarial Networks<\/em>) koje me\u0111usobno predvi\u0111aju pona\u0161anje druge mre\u017ee te \u010dak znaju kada druga \u201ela\u017ee\u201c. Neuronske mre\u017ee posebni su programi koji ne rje\u0161avaju probleme na zadani na\u010din, nego same moraju nau\u010diti kako se pona\u0161ati, tj. nastoje opona\u0161ati na\u010din u\u010denja ljudskoga mozga. Po\u0161aljemo im ulazne podatke i oni nam daju izlazne podatke za koje im ka\u017eemo jesu li to\u010dni ili neto\u010dni. Primjerice, \u017eelimo nau\u010diti vizualnu neuronsku mre\u017eu da prepoznaje znamenke. Po\u0161aljemo joj broj 7 i ona nam ka\u017ee da misli da je to 0 ili 1 ili 5, ne\u0161to \u0161to znamo da je pogre\u0161no. Tada to ka\u017eemo neuronskoj mre\u017ei te se ona promijeni, tj. nau\u010di da 7 nije 0 niti 1 niti 5. Nakon \u0161to se neuronska mre\u017ea ovako istrenira s milijun podataka, mo\u017ee raspoznavati razli\u010dite rukopise i brojeve. Vizualne neuronske mre\u017ee pokazale su ne\u0161to poput \u201esanjanja\u201c. Kada su vizualnoj neuronskoj mre\u017ei poslani doslovni \u0161umovi, tj. nejasni ulazni podatci, ona je kao izlazne podatke izbacila pomije\u0161ane, pomalo psihodeli\u010dne slike. Sama je pokazala inicijativu i napravila ne\u0161to bez ikakva razloga. Ove su slike po mome mi\u0161ljenju neki oblik originalnosti i kreativnosti koje neuronske mre\u017ee pokazuju. Psihologija tako\u0111er istra\u017euje neuronske mre\u017ee koje \u010dak mogu biti shizofrene. Da zaklju\u010dimo, ve\u0107 sad u 21. stolje\u0107u vidimo da UI mogu lagati, biti kreativne, imati simptome sli\u010dne ljudskim psihi\u010dkim poreme\u0107ajima i jo\u0161 mnogo toga.<\/p>\n Pitanje svijesti umjetne inteligencije<\/strong><\/p>\n I zar je onda toliko apstraktno pitati se mogu li te iste UI imati du\u0161u? Vidimo koliko se brzo razvijaju te da ve\u0107 sad imaju neka ljudska obilje\u017eja. Jo\u0161 \u0107e pro\u0107i malo vremena prije nego \u0161to ovo pitanje postane relevantno te sam odlu\u010dio pozabaviti njime i prije toga. Du\u0161a kao takva jest nematerijalni dio ljudskoga \u017eivota ili funkcija \u010dovjekova mozga. Prema kompjutacijskoj teoriji uma (Computational Theory Of Mind<\/em>) du\u0161a je ukupnost psihi\u010dkih procesa tj. svijest. Tjelesnom smr\u0107u i du\u0161a prestaje postojati. Teorija komputacijskoga funkcionalizma uspore\u0111uje \u010dovjekovu svijest s ra\u010dunalom i programom. Oni su analogni jer je ljudska svijest, prema ovoj teoriji, slo\u017eeni algoritam \u010dije funkcije stalno slijedi. Ako sagledamo du\u0161u kao funkciju rada na\u0161ega mozga, kada umre tjelesni sustav, nestaje i na\u0161a du\u0161a. Mi kao vrsta volimo sebe staviti u prvi plan te tvrditi da smo jedinstveni, no polako nam postaje sve vi\u0161e i vi\u0161e jasno da to ne mora biti tako. UI su ve\u0107 2014. uspjele pro\u0107i Turingov test, postale su uspje\u0161nije i \u201eljudskije\u201c od samih ljudi ve\u0107 u razgovoru. Ako du\u0161a nije bo\u017eanskoga podrijetla, nego nastaje biolo\u0161kim \u00a0mehanizmom, oljudi imaju du\u0161u \u010disto jer smo evoluirali u tom smjeru. Ona bi predstavljala stupanj razvijenosti vrste te je opet samo pitanje vremena kada \u0107e nas UI i ovdje presti\u0107i. Veli\u010dinu na\u0161ega mozga diktira na\u0161 genetski kod, dok neuronske mre\u017ee i programi op\u0107enito imaju vrlo malo ograni\u010denja. Samo o nama ovisi koliko \u0107e ta ra\u010dunala i programi biti razvijeni. Zbog manjka ograni\u010denja njihovu razvoju te iz gornjih implikacija, smatram da UI mo\u017ee imati svijest te je samo pitanje vremena prije nego \u0161to se ona razvije kod njih.<\/p>\n Filozofsko-teolo\u0161ka perspektiva: UI i duhovna du\u0161a<\/strong><\/p>\n Me\u0111utim, du\u0161u mo\u017eemo gledati kao i duhovnu du\u0161u, na filozofsko-teolo\u0161ki na\u010din. Bi li Bog ili vi\u0161a sila dala du\u0161u ne\u010demu \u0161to je \u010dovjek napravio? Mislim da je ovdje to dosta kontroverzno pitanje te ne znam kako bih odgovorio na njega. No ono \u0161to mogu re\u0107i jest da odgovor ne uvjetuje ni\u0161ta u razvoju same UI, kao ni postojanje duhovne du\u0161e u dru\u0161tvu. Alan Turing to je pitanje ovako prokomentirao:<\/p>\n \u201eU poku\u0161aju da na\u010dinimo takve strojeve ne bismo trebali oholo uzurpirati Njegovu mo\u0107 stvaranja du\u0161a ni\u0161ta vi\u0161e no \u0161to to \u010dinimo za\u010dinjanjem djece: prije bismo, u tom slu\u010daju, bili sredstva Njegove volje priskrbljuju\u0107i stan du\u0161ama koje On stvara.\u201c (…) \u201eNisam toliko impresioniran teolo\u0161kim argumentima, za potkrjepu \u010dega god ih se koristilo.<\/p>\n Pitanje igre opona\u0161anja<\/strong><\/p>\n No je li opona\u0161anje svijesti i inteligencije isto kao i da posjedujemo svijest i inteligenciju? Tu se opet vra\u0107amo na Turingov test, \u010diji je cilj razlu\u010diti stroj od \u010dovjeka. Uzeli smo ne\u0161to \u0161to smatramo ljudskim, poput razgovornoga jezika, i ispitivali smo koliko je ra\u010dunalo uspje\u0161no u tome. Ako je razvijenost UI jednaka razgovornoj vje\u0161tini prosje\u010dnoga \u010dovjeka, onda se prema testu ono smatra inteligentnim. Problem se javlja u tome \u0161to UI o\u010dito nije osoba, a ipak prolazi test. John Searle upu\u0107uje kritiku ideji da bi ra\u010dunalo bilo inteligentno u ljudskom smislu \u00a0misaonim eksperimentom, \u201ekineskom slobom\u201c. U njemu je \u010dovjek koji ne razumije kineski u sobi opremljenoj gramatikom i rje\u010dnikom kineskoga jezika. Osoba koja poznaje kineski komunicira s osobom koja je unutra porukama na kineskom. Ona \u0107e uvijek dobiti odgovor na to\u010dnom kineskom jeziku budu\u0107i da osoba unutar sobe raspola\u017ee informacijama i znanjem da prevede i napi\u0161e poruku na kineskom, iako sama ne zna kineski. Dakle, sli\u010dno tomu, UI opona\u0161a svijest i sli\u010dne osobine, no to ne zna\u010di da je svjesna. Problem u ovome jest da \u010dak i ako jednog dana razvijemo UI sa svije\u0161\u0107u, mi nikad ne\u0107emo znati posjeduje li ju ona jer razumijevanje ne mo\u017eemo potvrditi testovima; ne mo\u017eemo znati razumije li ona stvarno \u0161to govori. Iz ovoga dolazimo do sljede\u0107eg problema; je li \u010dovjek doista svjestan ili smo i mi sami programirani da simuliramo svijest? Ovo su koncepti koje je dru\u0161tvo postavilo, no opet, ne mo\u017eemo ih testirati, samo smo ih uzeli zdravo za gotovo i rekli da to vrijedi. Ako ih ne mo\u017eemo pokazati niti dokazati, postoji li svijest odnosno du\u0161a uop\u0107e? Na ovo pitanje ne mo\u017eemo odgovoriti i zato ono ne bi trebalo ometati razvoj UI niti utjecati na njezin kasniji polo\u017eaj u dru\u0161tvu.<\/p>\n Da zaklju\u010dimo: \u201cpitanje mo\u017ee li ra\u010dunalo misliti nije ni\u0161ta zanimljivije od pitanja mo\u017ee li podmornica plivati\u201d, kako ka\u017ee Edsger W. Dijkstra.<\/p>\n Leon Zrni\u0107, 3.e<\/p>\n Izvori:<\/p>\n https:\/\/www.jutarnji.hr\/life\/zivotne-price\/u-hdz-me-uclanio-sakupljac-starog-zeljeza-na-pantovcaku-malo-me-zateklo-pa-sam-otisao-na-konzultacije-kod-zene-i-punca\/7116684\/<\/a><\/p>\n https:\/\/arxiv.org\/pdf\/1802.07740.pdf<\/a><\/p>\n https:\/\/gizmodo.com\/these-are-the-incredible-day-dreams-of-artificial-neura-1712226908<\/a><\/p>\n https:\/\/deepmind.com\/blog\/cognitive-psychology\/<\/a><\/p>\n https:\/\/arxiv.org\/abs\/1706.08606<\/a><\/p>\n