{"id":10667,"date":"2018-01-22T08:29:53","date_gmt":"2018-01-22T07:29:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=10667"},"modified":"2018-10-18T09:39:24","modified_gmt":"2018-10-18T07:39:24","slug":"reprodukcijsko-kloniranje-covjeka-i-problem-duhovne-duse","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=10667","title":{"rendered":"Reprodukcijsko kloniranje \u010dovjeka i problem duhovne du\u0161e"},"content":{"rendered":"<p><strong>Reprodukcijsko kloniranje \u010dovjeka i problem duhovne du\u0161e<a href=\"#_ftn1\" name=\"_ftnref1\">[1]<\/a><\/strong><\/p>\n<p><strong>Uvod<\/strong><\/p>\n<p>Dobar dan i po\u0161tovanje. Ja sam Martin i danas \u0107u postaviti jedno zanimljivo pitanje; mo\u017eemo li ustinu klonirati \u010dovjeka u potpunosti? Poku\u0161at \u0107u prona\u0107i rje\u0161enje kao \u00a0jednu te\u0161ko odlu\u010divi odluku.<\/p>\n<p><strong>Biblijska i starogr\u010dka perspektiva (Aristotel)<\/strong><\/p>\n<p>S obzirom na dru\u0161tvo u kojem \u017eivim, judeokr\u0161\u0107anski elementi odgoja i razmi\u0161ljanja bili su me\u0111u prvima s kojima sam se susreo, stoga \u0107u se prvo time pozabaviti. Rije\u010d <em>du\u0161a<\/em> u Bibliji dolazi od stare hebrejske rije\u010di <em>nephesh<\/em>, \u0161to se u Bibliji odnosi na \u017eivu\u0107e, di\u0161u\u0107e samosvjesno tijelo umjesto na ne\u0161to besmrtno<a href=\"#_ftn2\" name=\"_ftnref2\">[2]<\/a>. U Novom zavjetu ta se rije\u010d znala prevoditi kao \u201edu\u0161a\u201c odnosno gr\u010dki \u00a0\u201epsiha\u201c. U Knjizi Postanka 2:7 Bog prvo stvori tijelo, te mu zatim udahne du\u0161u (\u201e<em>Tada na\u010dini Gospod Bog \u010dovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh \u017eivota. Tako postade \u010dovjek \u017eivo bi\u0107e.<\/em>\u201c)<a href=\"#_ftn3\" name=\"_ftnref3\">[3]<\/a>. To zapravo kazuje da tijelo ne bi moglo postojati bez toga \u0161to zovemo du\u0161a. S Aristotelovog gledi\u0161ta, du\u0161a je forma tijela i njegova svrha. To je ono \u0161to pokre\u0107e tijelo i bez \u010dega tijelo ne mo\u017ee funkcionirati u skladu sa svojom konstitucijom. Ljudska je du\u0161a konstituirana od triju dijelova: vegetativnog, apetitivnog i racionalnog, kako to obja\u0161njava u djelu \u201eO du\u0161i\u201c.<a href=\"#_ftn4\" name=\"_ftnref4\">[4]<\/a> Za dio gr\u010dkih filozofa, du\u0161a propada s tijelom. A za neke je besmrtna, jer sadr\u017ei racionalni dio koji je bo\u017eanski, nebeski.<a href=\"#_ftn5\" name=\"_ftnref5\">[5]<\/a> Suvremena psihologija i ostale prirodne znanosti promatraju du\u0161u kao skup psihi\u010dkih procesa, ne\u0161to \u0161to je svojstveno tijelu od razvitka \u017eiv\u010danoga sustava do smrti. U znanosti je teoriju bitno potrkijepiti eksperimentom kako bi se dokazala. Eksperimentalno je nemogu\u0107e odrediti postoji li duhovna du\u0161a, to jest \u010dovjekova svijest koja pre\u017eivljava tjelesnu smrt<a href=\"#_ftn6\" name=\"_ftnref6\">[6]<\/a>. Problem koji sukobljava suvremenu prirodnu znanost i filozofske teorije je taj \u0161to se prirodna znanost ne bavi pitanjem duhovne du\u0161e, jer ju ne mo\u017ee dokazati. Pod pojmom duhovne du\u0161e mislim na onu du\u0161u koja nas \u010dini jedinstvenim i koja pre\u017eivljava tjelesnu smrt.<strong>Kloniranje i du\u0161a<\/strong><\/p>\n<p>Mogu\u0107nost reprodukcijskoga kloniranja ljudi<a href=\"#_ftn7\" name=\"_ftnref7\">[7]<\/a> izaziva velik filozofski problem, problem du\u0161e. Bi li klonovi imali du\u0161u? Ako da, kakvu? Mogu\u0107e ga je promatrati kroz dvije perspektive. Kratko \u0107u ih izlo\u017eiti i objasniti probleme na koje nailazimo u njima<\/p>\n<p>Prvo \u0107emo razmotriti problem kroz fizikalisti\u010dko poimanje du\u0161e. Fizikalizam podrazumijeva da su psihi\u010dki fenomeni, pa i ljudska svijest kauzalno ovisni o tijelu. To zna\u010di da je besmrtna du\u0161a ne postoji. Stoga je problem kloniranja vrlo lako rje\u0161iv. Naime, uzmimo primjer osobe B koju smo uspje\u0161no klonirali iz osobe A. Po fizikalisti\u010dkom poimanju, mi smo kloniranjem tijela osobe A stvorili u osobi B pretpostavke za svijest jednakih mogu\u0107nosti kao one osobe A. Dakle, ontolo\u0161ki, dva \u0107e bi\u0107a biti jednako ljudska. Imat \u0107e tijelo i psihu. Ho\u0107e li te du\u0161e biti jednake? Mi smo stvorili razli\u010dito bi\u0107e jer, usprkos genetskoj jednakosti, ono ima razli\u010ditu psihu zbog razli\u010dite interakcije tijela i njegove svIjesti s okolinom<a href=\"#_ftn8\" name=\"_ftnref8\">[8]<\/a>. S druge strane, ono ima jednak moralni status i jednaka moralna prava kao neklonirana ljudska bi\u0107a. Samim time, mi smo uspje\u0161no klonirali \u010dovjeka na na\u010din da smo iz jednoga stvorili dvoje; ekvivalentna, ali ne i jednaka.<\/p>\n<p>Velik problem nailazimo u rje\u0161avanju problema kroz duhovno-religijsku kr\u0161\u0107ansku teoriju. Duhovno-religijska kr\u0161\u0107anska perspektiva pretpostavlja \u010dovjeka kao trodimenzionalnoga; tijelo, du\u0161a i duh (duhovna du\u0161a o kojoj je rije\u010d). Tu je perspektivu iznio Sveti Pavao; pretpostavka je da Bog ni iz \u010dega stvara du\u0161u i da ju \u010dovjeku u trenutku za\u010de\u0107a udahnjuje<a href=\"#_ftn9\" name=\"_ftnref9\">[9]<\/a> . Zato \u010dovjek ima dostojanstvo koje nadvisuje ostala stvorenja, budu\u0107i da je stvoren na sliku Bo\u017eju. Ta je duhovna du\u0161a besmrtna<a href=\"#_ftn10\" name=\"_ftnref10\">[10]<\/a>. Ponovimo pretpostavljeni eksperiment iz prve perspektive; uzmimo osobu A iz koje smo klonirali osobu B. Samim time \u0161to smo klonirali \u010dovjeka, osoba B ima tijelo i du\u0161u (psihu). Me\u0111utim, tu nastaje problem. <strong>Tko tom \u010dovjeku udahnjuje onu besmrtnu, duhovnu du\u0161u? <\/strong>To bi, po kr\u0161\u0107anskoj perspektivi, mogao jedino Bog. Zna\u010di li to da mi Boga navodimo da stvara du\u0161u umjetno \u201euzgojenog\u201c \u010dovjeka? Pretpostavimo da Bog udahnjuje du\u0161u jer je u Bo\u017ejoj naravi, po kr\u0161\u0107anskom u\u010denju, da dobrohotno ljubi, daruje \u017eivot i da stvara. Ako je tako, onda \u010dovjek indirektno stavlja Boga u podre\u0111en polo\u017eaj odnosno dokida njegovu svemo\u0107 i stvarateljsku nadmo\u0107. To nije jedini problem. Postoji jo\u0161 jedno pitanje koje treba postaviti. Uzmimo slu\u010daj da osobi B Bog <strong>NE<\/strong> podari duhovnu du\u0161u! \u0160to onda? Dobili smo \u010dovjeka koji ne u\u017eiva trojedinstvo ostalih ljudi, to jest nema ono \u0161to po definiciji perspektive iz koje ovo izvodimo \u010dini njegovo dostojanstvo i \u0161to ga \u010dini ravnopravnim ostalim ljudima. Kako se moralno postaviti prema tom \u010dovjeku? U to ne\u0107u ulaziti jer smatram da bi se oko toga mogla povesti jedna zasebna rasprava. Me\u0111utim, osoba B manifestacija je ljudskosti. On pokazuje <strong>SVE<\/strong> zna\u010dajke \u010dovjeka. Kako bi ostali ljudi mogli razlikovati klona od ostatka \u010dovje\u010danstva? Naravno, iz toga slijedi, kako bi \u010dovjek uop\u0107e bio sposoban razaznati je li klonu Bog uistinu podario duhovnu du\u0161u ili nije? Kr\u0161\u0107ani u na\u010delu vjeruju da bi On to u\u010dinio. Bez obzira na to, mi samo pretpostavljamo ili vjerujemo. Ne postoji na\u010din da znamo \u0161to se to\u010dno dogodilo. Dolazimo do famoznoga problema Schr\u00f6dingerove ma\u010dke, to jest ma\u010dke koja u isto vrijeme jest i nije.<\/p>\n<p><strong>Nude li hinduizam ili budizam rje\u0161enje? <\/strong><\/p>\n<p>Hinduizam i budizam dvije su najra\u0161irenije religije u Isto\u010dnom svijetu. Koliko god polo\u017eajno bliske, fundamentalno se razlikuju u nekim klju\u010dnim pitanjima; jedno je od njih postojanje <em>atmana<\/em>, \u0161to na jeziku Veda, sanskrtu, zna\u010di <em>unutarnje ja<\/em> ili <em>du\u0161a<\/em>. Prema budistima, ono \u0161to mi percipiramo kao ne\u0161to <em>beskona\u010dno <\/em>\u00a0i <em>vje\u010dno<\/em> unutar nas zapravo je kombinacija fizi\u010dkih i mentalnih sila (<em>pancakkhandha<\/em>) koje su sastavljene od tijela ili materije (<em>rupakkhandha<\/em>), senzacije (<em>vedanakkhandha<\/em>), percepcije (<em>sannakkhandha<\/em>), mentalnih formacija (<em>samkharakkhandha<\/em>) i svijesti (<em>vinnanakkhandha<\/em>)<a href=\"#_ftn11\" name=\"_ftnref11\">[11]<\/a>. Stoga bi kloniranjem \u010dovjeka stvorili jo\u0161 jednu osobu s razli\u010ditom kombinacijom navedenih sila. Budizam, dakle, ima sli\u010dno poimanje du\u0161e kao fizikalisti\u010dki pristup. Samim time ne ograni\u010dava kloniranje u filozofskom smislu. Hinduizam definira du\u0161u sli\u010dno kao kr\u0161\u0107anstvo, to jest da je <em>atman <\/em>neovisan o \u010dovjekovim karakteristikama (njegovim ambicijama, strahu i sl.). To ponovo priziva problem duhovne du\u0161e, to jest neovisne komponente \u010dovjeka koju nije mogu\u0107e klonirati.<\/p>\n<p><strong>Geneza problema<\/strong><\/p>\n<p>Kako u ovome radu poku\u0161avam rije\u0161iti problem duhovne du\u0161e, s obzirom na kulturolo\u0161ku bliskost, problem \u0107u poku\u0161ati rje\u0161iti iz kr\u0161\u0107anske perspektive. Uzimaju\u0107i u obzir kr\u0161\u0107anski nauk i svete tekstove (Biblija), Bogu \u00a0se pripisuje nadmo\u0107 na svime \u0161to je stvorio. To zna\u010di da ni u kojem trenutku nije mogu\u0107e da se netko nalazi iznad Njega. Prema religijsko-kr\u0161\u0107anskoj perspektivi, kloniranjem bi se \u010dovjek svjesno ili nesvjesno postavio u poziciju nadmo\u0107i, tjeraju\u0107i Boga da prilikom svakog kloniranja \u010dovjeka, koje nije prirodan na\u010din prokreacije, podari du\u0161u pri stvaranju \u010dovjeka, dok prilikom prirodne prokreacije na neki na\u010din ovisimo o Stvoritelju. Najbolja je potkrjepa toga negativna ocjena kontracepcije u o\u010dima moralnog nauka kr\u0161\u0107anstva. Samim time \u0161to mi mo\u017eemo birati kada ho\u0107emo, to jest kada ne \u017eelimo dati \u017eivotu \u0161ansu da se stvori, zamjera se jer zanemaruje Bo\u017eji plan stvaranja. To zna\u010di da se Boga ne bi moglo natjerati da podari du\u0161u u slu\u010daju da to Nije njegov plan. Na stranicama Papinske akademije za \u017eivot postoji slu\u017eeben tekst pod naslovom \u201eRefleksije o kloniranj u\u201cobjavljen 24.6.1997.,\u00a0 u kojem se kloniranje navodi kao \u201enemoralno\u201c jer riskira biti \u201etragi\u010dna parodija Bo\u017eje svemogu\u0107nosti\u201c i kao takvo bi se trebalo zaustaviti u <em>\u201ekulturnim, socijalnim i zakonskim okvirima\u201c<\/em>.<a href=\"#_ftn12\" name=\"_ftnref12\">[12]<\/a> \u010clanak objavljen u talijanskome \u010dasopisu \u201eRepubblica\u201c dan nakon objave Refleksije interpretira tekst u smislu da bi \u201eklon ipak imao &#8220;duhovnu du\u0161u&#8221; razli\u010ditu od donorove i to isklju\u010duje savr\u0161enu umno\u017eivost osobe &#8220;uzete u svojoj bilo ontolo\u0161koj bilo psiholo\u0161koj stvarnosti&#8221;<a href=\"#_ftn13\" name=\"_ftnref13\">[13]<\/a>. To potvr\u0111uje primjedba Papinske akademije za \u017eivot u &#8220;Promi\u0161ljanjima o kloniranju&#8221; objavljena ju\u010der.\u201c<a href=\"#_ftn14\" name=\"_ftnref14\">[14]<\/a> Tako\u0111er, svi privatni katoli\u010dki izvori dostupni na mre\u017ei, kao i Wikipedia<a href=\"#_ftn15\" name=\"_ftnref15\">[15]<\/a>, tuma\u010de slu\u017ebeno katoli\u010dko u\u010denje o ljudskome klonu u tom smislu, pozivaju\u0107i se ponekad na Tomu Akvinskoga koji svoje postavke temelji na Bibliji i Aristotelu, tvrde\u0107i da osoba mora imati du\u0161u kako bi uop\u0107e bila \u017eiva.<a href=\"#_ftn16\" name=\"_ftnref16\">[16]<\/a> Postavlja se pitanje je li to jedino mogu\u0107e i ispravno tuma\u010denje.<\/p>\n<p><strong>Klon-\u010dovjek bez du\u0161e ?<\/strong><\/p>\n<p>Primje\u0107ujem dva problema. U Bibliji je Bog prikazan kao \u201esvemogu\u0107\u201c i kao \u201evrhovno dobro\u201c<a href=\"#_ftn17\" name=\"_ftnref17\">[17]<\/a>. Dakle, iz tih premisa slijede dva problema. Prvi je da reprodukcijsko kloniranje predstavlja svojevrsno izla\u017eenje iz paradigmatske situacije stvaranja koje je Bog autor. Time se Bog stavlja u nepovoljnu poziciju, to jest onu u kojoj On vi\u0161e nije vrhovnik. Situacija je to u kojoj, u slu\u010daju da Bog klonu d\u0101 duhovnu du\u0161u,\u00a0 Bog biva \u201enatjeran\u201c da \u010dini ne\u0161to \u0161to nije bilo u Njegovu naumu. Samim time to dovodi u pitanje njegovu autonomiju i vrhovnost. Drugi je problem Njegova dobrota. Naime, ako Bog odlu\u010di ne \u201epokloniti se\u201c \u010dovjekim naumima, i ne udahne klonu duhovnu du\u0161u, onda bi On prestao biti vrhovno dobro u smislu bi\u0107a koje je dobro po naravi, \u010dista ljubav. Dakle, dolazimo do paradoksa u kojem Bog ne mo\u017ee biti i \u010dista ljubav i vrhovnik u isto vrijeme. Postoji li rje\u0161enje problema? Kako bismo mogli do\u0107i do uniformnog i univerzalnog rje\u0161enja, trebali bismo dodatno uokviriti pojmove \u201e\u010dista ljubav\u201c i \u201evrhovnik\u201c jer bez toga problem ostaje nerje\u0161iv.<\/p>\n<p><strong>Poku\u0161aj rje\u0161enja<\/strong><\/p>\n<p>Po mojem shva\u0107anju, klonovi (to jest osobe B) ne bi imali duhovnu du\u0161u.Taj zaklju\u010dak izvodim iz \u010dinjenice da reprodukcijsko kloniranje jest postupak kojim nije mogu\u0107e na \u201eprirodan\u201c na\u010din dobiti ljudsko bi\u0107e. Pod <em>prirodnim<\/em> mislim na onaj koji je predvi\u0111en biologijom sisavaca (spajanjem genetskoga materijala roditelja). Reprodukcijsko kloniranje u tom je smislu radikalno nova situacija. Mi postojanje klona ne izvodimo iz prirodno predisponiranih mogu\u0107nosti, ve\u0107 prirodu \u201epokoravamo\u201c svojoj volji. Samim time, \u010dovjek uzima vrhovnu ulogu postavljanja pravila i uvjeta ra\u0111anja \u010dovjeka. Zaklju\u010dujem stoga da takvo \u0161to ne bi bilo odr\u017eivo u duhovno-religijskoj kr\u0161\u0107anskoj perspektivi, a da Bog ne izgubi svoju ulogu. To dovodi do zaklju\u010dka da Bog ne bi mogao dati duhovno du\u0161u klonu, a da ostane Bog onakav kakvimgga biblijska perspektiva shva\u0107a. Klonovi bi, dakle, bili \u201eljudi bez du\u0161e\u201c, ali budu\u0107i da ih se nikako ne bi moglo razlikovati od ostalih, pitanje njihove duhovne du\u0161evnosti ostaje u sferi spekulacije. Situacija je nalik misaonom pokusu Schr\u00f6dingove ma\u010dke; mo\u017eemo teorijski pretpostaviti ima li klon duhovnu du\u0161u ili ne, ali to ne mo\u017eemo provjeriti. Kako se odnositi prema ljudskim klonovima (njihov moralno-dru\u0161tveni status) pitanje je koje tek treba istra\u017eiti.<\/p>\n<p><strong>Martin Ili\u0107, 4.g<\/strong><\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref1\" name=\"_ftn1\">[1]<\/a> U\u010denik Martin Ili\u0107, tada 3. g razred, odr\u017eao je ovo izlaganje na 16. lo\u0161injskim danima bioetike u Malome Lo\u0161inju u svibnju 2017. godine.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref2\" name=\"_ftn2\">[2]<\/a> Post 2,7<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref3\" name=\"_ftn3\">[3]<\/a> Ibidem.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref4\" name=\"_ftn4\">[4]<\/a> Aristotel: <em>Nagovor na Filozofiju, O du\u0161i,<\/em> Naprijed, Zagreb, 1999.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref5\" name=\"_ftn5\">[5]<\/a> Usp. H. Diels: <em>Predsokratovci; fragmenti<\/em>, Naprijed, Zagreb, 1983.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref6\" name=\"_ftn6\">[6]<\/a> V. Tomislav Ivan\u010di\u0107: <em>Hagioterapija \u2013 model terapijske antropologije<\/em>, Nova prisutnost, Vol. V. No. 1, travanj 2007.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref7\" name=\"_ftn7\">[7]<\/a> Koje, \u010dini se, jo\u0161 nije izvedivo, ali uspjesi kloniranja sisavaca opravdavaju promi\u0161ljanje o toj mogu\u0107nosti. Usp. Ton\u010di Matuli\u0107: <em>Problem kloniranja \u010dovjeka<\/em>, Bogoslovska smotra, Vol. 73 No. 1, srpanj, 2003.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref8\" name=\"_ftn8\">[8]<\/a> Na to upu\u0107uje iskustvo s jednojaj\u010danim blizancima \u010diji fenotipi nisu potpuno isti, kao i otkri\u0107a epigenetike.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref9\" name=\"_ftn9\">[9]<\/a> V. Sol 5, 23<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref10\" name=\"_ftn10\">[10]<\/a> Katekizam Katoli\u010dke crkve, 363-367.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref11\" name=\"_ftn11\">[11]<\/a> <a href=\"http:\/\/www.budsas.org\/ebud\/whatbudbeliev\/115.htm\">http:\/\/www.budsas.org\/ebud\/whatbudbeliev\/115.htm<\/a>. Pristupljeno 7. svibnja 2017.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref12\" name=\"_ftn12\">[12]<\/a><a href=\"http:\/\/www.vatican.va\/roman_curia\/pontifical_academies\/acdlife\/documents\/rc_pa_acdlife_doc_30091997_clon_en.html\">http:\/\/www.vatican.va\/roman_curia\/pontifical_academies\/acdlife\/documents\/rc_pa_acdlife_doc_30091997_clon_en.html<\/a>. Pristupljeno 8. svibnja 2017.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref13\" name=\"_ftn13\">[13]<\/a> <a href=\"http:\/\/ricerca.repubblica.it\/repubblica\/archivio\/repubblica\/1997\/06\/25\/il-clone-ha-un-anima.html\">http:\/\/ricerca.repubblica.it\/repubblica\/archivio\/repubblica\/1997\/06\/25\/il-clone-ha-un-anima.html<\/a>. Pristupljeno 8. svibnja 2017.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref14\" name=\"_ftn14\">[14]<\/a> Ibidem.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref15\" name=\"_ftn15\">[15]<\/a> <a href=\"https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Christian_views_on_cloning\">https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Christian_views_on_cloning<\/a>. Pristupljeno 2. 5. 2017.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref16\" name=\"_ftn16\">[16]<\/a> Usp. <a href=\"http:\/\/procaritateveritatis.blogspot.hr\/2013\/09\/would-human-clone-have-soul.html\">http:\/\/procaritateveritatis.blogspot.hr\/2013\/09\/would-human-clone-have-soul.html<\/a>. Pristupljeno 1. svibnja 2017.<\/p>\n<p><a href=\"#_ftnref17\" name=\"_ftn17\">[17]<\/a> Mudr 1, 13-14<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Reprodukcijsko kloniranje \u010dovjeka i problem duhovne du\u0161e[1] Uvod Dobar dan i po\u0161tovanje. Ja sam Martin i danas \u0107u postaviti jedno zanimljivo pitanje; mo\u017eemo li ustinu klonirati \u010dovjeka u potpunosti? Poku\u0161at \u0107u prona\u0107i rje\u0161enje kao \u00a0jednu te\u0161ko odlu\u010divi odluku. Biblijska i starogr\u010dka perspektiva (Aristotel) S obzirom na dru\u0161tvo u kojem \u017eivim, judeokr\u0161\u0107anski elementi odgoja i razmi\u0161ljanja [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[308,344,166,311,262],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10667"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10667"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10667\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10668,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10667\/revisions\/10668"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10667"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10667"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10667"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}