{"id":10665,"date":"2018-01-22T08:24:29","date_gmt":"2018-01-22T07:24:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=10665"},"modified":"2018-10-18T09:40:07","modified_gmt":"2018-10-18T07:40:07","slug":"gospodar-sudbine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/?p=10665","title":{"rendered":"Gospodar sudbine"},"content":{"rendered":"<p><strong>Gospodar sudbine<\/strong><\/p>\n<p>Probudio sam se. \u010cinilo se kao cijelu vje\u010dnost otkad sam zadnji puta otvorio o\u010di, kao san koji je izgubljen u zoru. Nisam prepoznao gdje se nalazim. Imao sam osje\u0107aj da su mi sva sje\u0107anja izbrisana. Poku\u0161ao sam se sjetiti gdje se nalazim i kako sam do\u0161ao u ovu prostoriju, me\u0111utim, bez sre\u0107e. Zatim su dolazila pitanja kao \u201eTko sam\u201c, \u201eKako se zovem\u201c i ta su pitanja ostala neodgovorena. Nalazio sam se u sobi bez prozora,\u00a0 zidnih ukrasa i namje\u0161taja. \u201eSigurno sanjam\u201c, pomislih. Probao sam prebrojati prste na rukama, na\u010din da provjerite sanjate li, i svi su bili tu, njih deset. Polako sam po\u010deo pani\u010dariti i ponovno \u0161arati pogledom po misterioznoj sobi u kojoj se nalazim.<\/p>\n<p>Preko puta moga kreveta, nalazila su se tako\u0111er bijela, kao i zidovi, vrata sa zlatnom dr\u0161kom. Iznad njih, nalazio se bijeli sat s kazaljkama na 11:59. \u010cinila se kao prava vje\u010dnost prije negoli je sat otkucao to\u010dno dvanaest sati.\u00a0 Zidovi, sat i krevet pocrnjeli su; tama ih je lagano pro\u017edrla svojim bojama. Jedino su vrata ostala onako bijela kako sam ih prvi put zatekao. Kroz njih su u\u0161la dva \u010dovje\u010duljka, odjevena u bijele odore i ko\u017ee boje obla\u010dnog neba. Bili su zaista niski. Obojica su se smje\u0161kala, a njihov osmijeh kao da je pri\u0161iven na tu\u017ena lica. Unutarnji mi je glas rekao da ih pratim izvan prostorije, pa sam to i napravio.<\/p>\n<p>Doveli su me u crnu prostoriju u \u010dijoj je sredini bio bijeli stolac s nekakvom \u010dudnom napravom kod glave. Pojavio se tre\u0107i, vi\u0161i \u010dovjek koji me posjeo. Rekao mi je: \u201eSad \u0107e\u0161 pogledati \u017eivot kroz ne\u010dije o\u010di i procijenit \u0107e\u0161 treba li ova osoba i\u0107i u raj ili pakao? Samo o tvojoj odluci ovisi gdje \u0107e zavr\u0161iti.\u201c Ostao sam zbunjen: \u201eZar ne mislite da je to posao za nekoga tko zna \u0161to radi, netko tko je kvalificiran za ovakvu vrstu posla?\u201c \u010covjek je pokazao <em>monali\u0161ki<\/em> osmijeh zbog \u010dega nisam bio siguran je li sretan ili me ismijava. \u201eZna\u0161, od svih ljudi na Zemlji, mislim da si upravo ti osoba koja \u0107e donijeti najbolju odluku.\u201c Ostao sam zaprepa\u0161ten, prvi put susre\u0107em neku osobu i ve\u0107 mi daje povjerenje da donesem tako va\u017enu odluku za nekoga drugog. Kao sudac koji odlu\u010duje ho\u0107e li \u010dovjek \u017eivjeti ili umrijeti, ja sam novope\u010deni gospodar stran\u010deve sudbine. Stavili su me u \u010dudnovatu napravu i film \u017eivota se pokrenuo.<\/p>\n<p>Prvo mi je pokazan trenutak kada je ta osoba u vrti\u0107u i daruje svoju prvu djevojku cvije\u0107em. Rekao joj je da ju voli. Bila je to prava ljubav, ali prekasno iskazana. Vrti\u0107 je zavr\u0161io, a tako i ljubav s njom.\u00a0 U osnovnoj je \u0161koli ponovno poklonio srce drugoj osobi. Ali nije zavr\u0161ilo tako mirno. Prvi je put imao slomljeno srce. Prolazili su mjeseci \u00a0tekstova tu\u017enih pjesama i zamr\u0161enih filozofskih citata, ali ni\u0161ta nije pomagalo. Htio si je oduzeti \u017eivot u jednom trenutku. Stajao je na balkonu i razmi\u0161ljao \u0161to \u0107e biti ako se baci. Ho\u0107e li nekome nedostajati? Ti su se osje\u0107aji brzo zamijenili novom ljubavlju koja je bila naj\u017ee\u0161\u0107a do sad. Prekinuo ju je zbog osobnih problema. Uslijedila je tuga. I na kraju, balkon je kao magnet povukao misterioznog protagonista preko ruba. Vidio sam mu misli u zadnjem trenutku. Sve bi dao da se mo\u017ee vratiti u taj trenutak i odigrati ga druga\u010dije, da ostane prijatelj s osobom koju je toliko volio. Dao bi sve da je bio manje zavidan na tu\u0111i uspjeh, na tu\u0111u sre\u0107u. Dao bi sve da je mogao re\u0107i neizre\u010deno, pokazati skriveno. Dao bi sve da je imao vi\u0161e hrabrosti, da nije pokleknuo pred drugima. Dao bi sve da\u2026 U to do\u0111e plo\u010dnik.<\/p>\n<p>Vidno potresen, pri\u0161ao sam visokom \u010dovjeku i rekao sam da sam pogledao film. \u201e\u0160to misli\u0161, raj ili pakao?\u201c upitao me je. Nisam mu mogao odgovoriti jer je uistinu bilo te\u0161ko procijeniti. \u201eMislim da je, iako to nije pokazivala izvana, ova je osoba samo htjela najbolje za sve oko sebe i zapravo je ostala neshva\u0107ena. Po njegovim bi ga postupcima trebalo kazniti, ali osjetio sam da je to radio iz pravih pobuda\u201c, razmi\u0161ljao sam na glas, \u201ei da ima drugu priliku, sve bi promijenio. Gledajte, ne mogu tek tako donijeti odluku, mislim da \u0107u to prepustiti Vama.\u201c \u010covjek me pogledao i ponovno se osmjehnuo: \u201eNa\u017ealost, vrijeme je da idem. Prati ovu dvojicu, oni \u0107e te odvesti tamo gdje zaslu\u017euje\u0161.\u201c<\/p>\n<p>\u201eA tko je to odlu\u010dio za mene?\u201c upitao sam. \u201eOdlu\u010dio si sam za sebe. Ipak si gledao vlastiti film\u201c, dobacio je.<\/p>\n<p><strong>Martin Ili\u0107, 4.g<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Gospodar sudbine Probudio sam se. \u010cinilo se kao cijelu vje\u010dnost otkad sam zadnji puta otvorio o\u010di, kao san koji je izgubljen u zoru. Nisam prepoznao gdje se nalazim. Imao sam osje\u0107aj da su mi sva sje\u0107anja izbrisana. Poku\u0161ao sam se sjetiti gdje se nalazim i kako sam do\u0161ao u ovu prostoriju, me\u0111utim, bez sre\u0107e. Zatim [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":20,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[94,246],"tags":[166,311,262],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10665"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/20"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10665"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10665\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10666,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10665\/revisions\/10666"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10665"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10665"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/wp\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10665"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}