{"id":3354,"date":"2023-07-05T12:40:25","date_gmt":"2023-07-05T12:40:25","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/?p=3354"},"modified":"2023-07-06T09:02:11","modified_gmt":"2023-07-06T09:02:11","slug":"2-36","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/?p=3354","title":{"rendered":"Goti\u010dka knji\u017eevnost"},"content":{"rendered":"

Od kratkih pri\u010da o ukletim mjestima i nadnaravnim doga\u0111ajima, pa sve do poznatog <\/span>Frankensteina<\/span><\/i>, velik broj pri\u010da iz \u017eanrova misterija i horora pripada goti\u010dkoj knji\u017eevnosti. Ali \u0161to im je svima zajedni\u010dko, i za\u0161to se takva knji\u017eevnost naziva <\/span>goti\u010dka <\/span><\/i>knji\u017eevnost?<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Od prve goti\u010dke pri\u010de do suvremenih djela<\/span><\/b>\u00a0<\/span><\/p>\n

Prva pri\u010da koja se smatra goti\u010dkom napisana je jo\u0161 u 18. stolje\u0107u. Rije\u010d je o kratkom romanu <\/span>The Castle of Otranto: A Gothic Story<\/span><\/i>, koji je napisao engleski pisac Horace Walpole. Walpole je \u017eivio u neogoti\u010dkoj vili na jugozapadu Londona, a njegov je roman navodno inspiriran no\u0107nom morom koju je tamo imao. Radnja romana odvija se u ukletom srednjovjekovnom dvorcu po \u010dijem je stilu gradnje pri\u010da nazvana goti\u010dkom. Upravo je taj dvorac postavio standard za mjesta radnje ostalih goti\u010dkih pri\u010da, a njegovi tajni prolazi, skrivena vrata i nadnaravni elementi postali su glavna obilje\u017eja goti\u010dke knji\u017eevnosti. <\/span>The Castle of Otranto <\/span><\/i>definirao je ozra\u010dje kojemu bi goti\u010dke pri\u010de trebale te\u017eiti: prevladava atmosfera misterija i straha, a \u010desti su neobja\u0161njivi i nadnaravni doga\u0111aji.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Romani koji su najbli\u017ei tom idealu ve\u0107inom su objavljeni krajem 18. stolje\u0107a, a me\u0111u najpoznatijim su autorima tog razdoblja Ann Radcliffe (<\/span>Mysteries of Udolpho<\/span><\/i>, 1794.) i William Beckford (<\/span>Vathek<\/span><\/i>, 1786.). S druge strane, autori 19. stolje\u0107a \u010desto su kombinirali elemente goti\u010dke knji\u017eevnosti s drugim \u017eanrovima. Jedan je od najpoznatijih takvih primjera <\/span>Frankenstein<\/span><\/i>, koji se smatra prvim znanstvenofantasti\u010dnim romanom. Roman je napisala Mary Shelley, jedna od najutjecajnijih autora goti\u010dke knji\u017eevnosti tog vremena. Me\u0111u autorima posebno se isti\u010de i Edgar Allan Poe, \u010dije kratke pri\u010de sadr\u017ee velik broj goti\u010dkih motiva.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Djela goti\u010dke knji\u017eevnosti s kraja 19. stolje\u0107a kombinirala su goti\u010dke elemente s dru\u0161tvenim problemima tog vremena, a ponekad i s filozofskim temama. Tako su nastale pri\u010de koje su, poput <\/span>Frankensteina<\/span><\/i>, danas klasici u \u017eanrovima horora i misterija. Tu se isti\u010du <\/span>Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde <\/span><\/i>(Robert Louis Stevenson, 1886.) i <\/span>The Picture of Dorian Gray <\/span><\/i>(Oscar Wilde, 1891.), ali i vjerojatno najpoznatija horor pri\u010da svih vremena, <\/span>Dracula <\/span><\/i>(Bram Stoker, 1897.).<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Tradicija goti\u010dke knji\u017eevnosti nastavila se i u 20. stolje\u0107u, a na nju je tada utjecao modernizam. Me\u0111u goti\u010dkim romanima tog vremena isti\u010de se <\/span>The Phantom of the Opera <\/span><\/i>(Gaston Leroux, 1910.), koji je specifi\u010dan zbog mjesta radnje. Ulogu tajnovitog mjesta sa skrivenim podzemnim prolazima ondje nema goti\u010dki dvorac niti sli\u010dna gra\u0111evina, ve\u0107 operna ku\u0107a u Parizu. Zanimljivo je i da je radnja romana djelomi\u010dno inspirirana stvarnim incidentima koji su se u toj opernoj ku\u0107i dogodili krajem 19. stolje\u0107a.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Tijekom 1920-ih u Americi je po\u010deo izlaziti \u010dasopis <\/span>Weird Tales<\/span><\/i>, u kojem su se objavljivale kratke goti\u010dke pri\u010de iz 19. stolje\u0107a, ali i pri\u010de novih autora, me\u0111u kojima se posebno istaknuo H. P. Lovecraft. On je kreirao tzv. <\/span>Cthulhu Mythos<\/span><\/i> \u2013 mitologiju i fiktivni svijet koji je imao sna\u017ean utjecaj na goti\u010dku knji\u017eevnost 20. i 21. stolje\u0107a.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Me\u0111u suvremenim autorima goti\u010dke knji\u017eevnosti isti\u010du se Anne Rice (najpoznatija po serijalu <\/span>The Vampire Chronicles<\/span><\/i>), Carlos Ruiz Zafon (najpoznatiji po romanu <\/span>La sombra del viento<\/span><\/i>) i Henry Farrell, koji se proslavio romanom <\/span>What Ever Happened to Baby Jane?<\/span><\/i> Tako\u0111er, autori drugih vrsta horora, poput Stephena Kinga, u svoja djela ponekad uklju\u010duju goti\u010dke elemente.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Za\u0161to je goti\u010dka knji\u017eevnost toliko popularna i danas, vi\u0161e od 250 godina nakon objave prvog romana?<\/span><\/b>\u00a0<\/span><\/p>\n

Prva je goti\u010dka pri\u010da nastala u doba prosvjetiteljstva i racionalizma, kad se odbacivalo praznovjerje i posebno nagla\u0161avala va\u017enost razuma. Kako to ve\u0107inom biva s knji\u017eevnim i umjetni\u010dkim razdobljima, goti\u010dka je knji\u017eevnost bila reakcija na racionalisti\u010dku, koja je u to vrijeme bila ra\u0161irena. Ma\u0161ta je u o\u010dima ve\u0107ine bila suprotnost razumu, a mistika srednjeg vijeka i vjerovanje u nadnaravno nisu imali mjesto u idejama prosvjetiteljstva. Ljudi su, me\u0111utim, oduvijek imali potrebu za ma\u0161tom \u2013 za privremenim bijegom od svakodnevice i realnosti u neki izmi\u0161ljeni svijet gdje se doga\u0111a ono \u0161to u stvarnosti mogu samo sanjati. Goti\u010dke pri\u010de pru\u017eile su im upravo to, kombiniraju\u0107i ideje i vjerovanja koja je prosvjetiteljstvo odbacilo. Sli\u010dna je situacija i danas; na\u0161 je svijet u velikoj mjeri oblikovan idejama iz doba prosvjetiteljstva, razum definitivno ima glavnu rije\u010d, a znanost napreduje br\u017ee nego ikad te se naj\u010de\u0161\u0107e smatra mnogo va\u017enijom od umjetnosti i ma\u0161te. I tu goti\u010dka knji\u017eevnost ponovno pru\u017ea privremeno uto\u010di\u0161te od stvarnosti, vode\u0107i nas u neke misti\u010dne svjetove i u neka davna vremena, u kojima razum jo\u0161 nije prevladao.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

Utjecaj goti\u010dke knji\u017eevnosti na glazbu i kulturu – goti\u010dki rock i goti\u010dka supkultura<\/span><\/b>\u00a0<\/span><\/p>\n

Goti\u010dka knji\u017eevnost inspirirala je novi glazbeni \u017eanr \u2013 <\/span>goti\u010dki rock<\/span><\/b>, koji se razvio u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem 70-ih. Karakteriziraju ga \u201cmra\u010dnije\u201d, melankoli\u010dne melodije, a stihovi su inspirirani temama iz goti\u010dke literature, poput smrti i nihilizma. Obo\u017eavatelji goti\u010dkog rocka osnovali su <\/span>goti\u010dku supkulturu<\/span><\/b> po\u010detkom 80-ih. Ideologiju te supkulture obilje\u017eava kreativnost, individualizam i intelektualizam, a pripadnici dijele ukus u glazbi i odijevanju. Modni stil goti\u010dke supkulture inspiriran je <\/span>punk <\/span><\/i>i <\/span>new wave <\/span><\/i>modom, ali i modom 19. stolje\u0107a, u kojem je smje\u0161tena radnja ve\u0107ine najpoznatijih goti\u010dkih pri\u010da. Odje\u0107a je uglavnom crna, a \u010desto se nosi tamna \u0161minka i srebrni nakit. Utjecaj mode 19. stolje\u0107a najvidljiviji je u nekim specifi\u010dnim odjevnim predmetima, poput korzeta i rukavica.<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span><\/p>\n

Za one koji \u017eele osjetiti malo goti\u010dke atmosfere, tu su i prijedlozi za \u010ditanje:<\/span>\u00a0<\/span><\/p>\n