{"id":3174,"date":"2022-04-13T12:29:10","date_gmt":"2022-04-13T12:29:10","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/?p=3174"},"modified":"2022-04-13T12:29:10","modified_gmt":"2022-04-13T12:29:10","slug":"2-15","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/?p=3174","title":{"rendered":"Mali \u017eenski STEM razgovori – Nina Kam\u010dev"},"content":{"rendered":"
\"Ilustracija

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0Ilustracija Nine Kam\u010dev, Karlo Trupec, 2.N<\/em><\/p><\/div>\n

 <\/p>\n

Od kada traje ljubav prema matematici? Je li to od ranijih dana u osnovnoj \u0161koli ili tek kasnije?<\/strong><\/p>\n

Oduvijek sam voljela matematiku, a s natjecanjima sam krenula ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli te su mi ona bila dodatni poticaj za rad i trud. Na njima nisam bila toliko uspje\u0161na, no onda je tu bio, recimo tako, fazni prijelaz u MIOC-u. U prvom razredu nisam jo\u0161 uspjela pro\u0107i na dr\u017eavno iz matematike iako smo imali dodatnu grupu koju je jednom tjedno dr\u017eala profesorica Vrtar. O njoj imam samo najljep\u0161e za re\u0107i te mi je ona i napisala preporuku za Cambridge. Sljede\u0107ih sam godina ipak bila uspje\u0161nija na natjecanjima jer sam svake godine uspjela pro\u0107i na dr\u017eavno natjecanje. Oko toga postoji jedna zanimljiva pri\u010da, naime, u drugom se razredu\u00a0 jednom mojem prijatelju svidjela moja najbolja prijateljica \u00a0\u00a0i on nam je tako odlu\u010dio dr\u017eati dodatnu nastavu iz matematike. Tim sam dodatnim pripremama i radom \u010dak tri sljede\u0107e godine uspjela biti prva na dr\u017eavnom natjecanju. To ne govorim zato da se hvalim, ve\u0107 da poka\u017eem koliku razliku \u010dini rad s u\u010denicima i rad u grupi. Vrlo je zna\u010dajna ta povratna informacija; imam dobre rezultate koji me poti\u010du da dodatno \u00a0radim i da budem dio te zajednice te to naposljetku daje bolje rezultate koji me ponovno poti\u010du na rad i trud.<\/p>\n

 <\/p>\n

Je li postojao profesor koji Vas je usmjerio\/potaknuo na matemati\u010dko usmjerenje?<\/strong><\/p>\n

Istaknula bih ba\u0161 profesoricu Vrtar. \u010cak mi je u osnovnoj \u0161koli razrednica bila profesorica matematike. Ono \u0161to cijenim kod profesora u XV. gimnaziji jest to da postavljaju autoritet i standarde koji dolaze prirodno. Vidi se da znaju \u00a0\u0161to rade, da ih zanimaju u\u010denici i njihov posao. Objektivni su u svome radu i imaju svijest da je matematika bitna i da se tu ne mo\u017ee ni\u0161ta preskakati. Imam prijatelja koji je u prvom razredu i\u0161ao na popravni iz matematike, u drugom je razredu \u00a0imao dva, u tre\u0107em tri, \u00a0u \u010detvrtom \u010detiri. A sad je docent iz kemije! Stvarno ga se poticalo, ali nije bilo tu pu\u0161tanja bez razloga.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kako se razvijala Va\u0161a karijera nakon MIOC-a? Kako ste odabrali studij i gdje ste studirali?<\/strong><\/p>\n

Deset sam godina \u017eivjela izvan Hrvatske. Tu sam se vratila prije \u0161est mjeseci zbog jednog \u00a0europskog projekta: Marie Curie stipendije. Sad sam zaposlena na PMF-u. Nakon MIOC-a \u00a0i\u0161la sam studirati na Cambridge i to je opet bila neka kombinacija\u00a0 znati\u017eelje i ljubavi prema matematici, ali i \u017eelje da se doka\u017eem. Ono \u0161to bih istaknula kao prednost Cambridgea, ali i ostalih uglednih fakulteta izvan Hrvatske, jesu ljudi. Nije da je tamo poduka puno kvalitetnija nego u Zagrebu, ve\u0107 se jednostavno skupljaju najbolji studenti iz cijeloga svijeta i to je za mene jako poticajna atmosfera. Studirala sam na Cambridgeu, pa sam doktorirala na ETH-u u Z\u00fcrichu i onda sam tri godine bila u Australiji na Monash Sveu\u010dili\u0161tu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Koje je Va\u0161e mi\u0161ljenje o razvoju znanosti?<\/strong><\/p>\n

Mislim da je u znanost potrebno, pogotovo u Hrvatskoj, ulagati puno, puno vi\u0161e. Ljudi prigovaraju da je znanost jako skupa, ali to uop\u0107e nije tako. Kad se novac potro\u0161en za znanost usporedi s bud\u017eetom za vojsku ili gradnju luksuznih ureda, taj bud\u017eet stvarno nije velik. Taj bi nam pove\u0107ani bud\u017eet puno pomogao u u\u010dinkovitijem radu i rje\u0161avanju problema kojima se bavimo. Druga stvar, mislim da bi znanost trebala biti usko povezana uz obrazovanje. \u0160to se dulje \u00a0\u00a0bavim znano\u0161\u0107u shva\u0107am da je bitno da profesori \u00a0budu stru\u010dni, a i da imaju nekakvog iskustva \u00a0s prakti\u010dnom primjenom onoga \u0161to podu\u010davaju. Time bi se postigla odre\u0111ena sinergija izme\u0111u znanosti i podu\u010davanja, koja bi se trebala ja\u010dati.<\/p>\n

 <\/p>\n

Gdje su \u017eene u tom razvoju znanosti?<\/strong><\/p>\n

Dobro pitanje, jako je bitno poticati \u017eene. Po mojem mi\u0161ljenju, svi bismo trebali imati jednake prilike za uspjeh u svojoj karijeri, pa tako i \u017eene. Drugo, mislim da daju nekakav druga\u010diji \u00a0na\u010din razmi\u0161ljanja i rada. U znanosti \u00a0nisu bitni samo\u00a0 rezultati i znanje, nego i komunikacija me\u0111u ljudima i timski rad. Tu je opet bitno da postoji raznolikost u spolovima koji daju nekakvu mje\u0161avinu razli\u010ditih mi\u0161ljenja i stavova. Na\u010dini\u00a0 koji poti\u010du \u017eene\u00a0 s jedne su strane logisti\u010dki, u smislu da postoji potpora u obliku rodiljnog i roditeljskog dopusta i da se u obzir uzimaju obiteljske stvari i problemi. S druge su strane i dru\u0161tveni, u smislu da ih kolege poku\u0161avaju uklju\u010diti u neke dru\u0161tvene interakcije i dru\u017eenja na poslu. Ta su dru\u017eenja na poslu pogotovo bitna jer ima puno situacija gdje ste vi, kao \u017eena, u manjini. Ja sam se vi\u0161e puta na\u0161la na nekim seminarima i konferencijama gdje sam bila jedina \u017eena u prostoriji te se u toj situaciji lako osje\u0107ati dru\u0161tveno isklju\u010deno. Zna\u010di dvije su temeljne potpore: dru\u0161tvena i logisti\u010dka.<\/p>\n

 <\/p>\n

Mo\u017eete li nam opisati kako izgleda jedan Va\u0161 tipi\u010dan dan na poslu?<\/strong><\/p>\n

Za mene trenutno ne postoji tipi\u010dan dan jer se jo\u0161 uvijek prilago\u0111avam. Trenutno ne podu\u010davam zato \u0161to radim na tom europskom projektu zbog kojeg se najvi\u0161e bavim ovakvim aktivnostima: intervjuima, popularizacijom znanosti… Klju\u010d je svega da se ja sama moram motivirati i sama poslo\u017eiti svoje vrijeme. Me\u0111utim, \u00a0to je \u010desto veliki izazov. \u0160to se ti\u010de tipi\u010dnog tjedna, recimo da \u0107u dva do tri dana provesti rje\u0161avaju\u0107i matemati\u010dke zadatke i probleme. Mo\u017eda \u0107u jedan \u00a0dan potro\u0161iti na ovakve aktivnosti, a ostatak \u0107u vremena provesti na predavanjima. Ta su predavanja sli\u010dna onima na fakultetu, ali su puno interaktivnija. Na tim predavanjima zapravo raspravljam o otvorenim znanstvenim pitanjima. Pri\u010dam s kolegama u inozemstvu vrlo \u010desto. Imam jako puno suradnika u Australiji i Americi \u00a0s kojima na Zoomu pri\u010dam o znanstvenim problemima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Kako se \u017eene snalaze s prili\u010dno zahtjevnim uvjetima koji su im postavljeni zbog rodne nejednakosti? Kako ste se Vi s njima nosili?<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 sam ranije spomenula da mi je \u010desto problem bilo dru\u0161tveno uklju\u010divanje. Drugi je problem \u00a0na\u010din interakcije. Naime, matematika je, ali i znanost op\u0107enito, vrlo stroga i rigorozna \u0161to se ti\u010de novih ideja i dokaza. Zato se \u010desto u novim idejama i rje\u0161enjima odmah tra\u017ei \u201erupa\u201c, tj. nekakav matemati\u010dki problem jer taj dokaz mora biti potpuno rigorozan, mora dr\u017eati vodu. Ta se interakcija nekad pretvori u \u017eestoke rasprave. Ton te rasprave\u00a0 jako je bitan. \u010cesto mi se dogodilo da ljudi imaju malo agresivniji ton, konkretno mu\u0161karci. U toj raspravi zato moje ideje mo\u017eda ne do\u0111u do izra\u017eaja, a nekada uop\u0107e ne dobijem ideju zbog nekog osje\u0107aja straha i manjka samopouzdanja, samo zbog okoline u kojoj se nalazim. S tim se problemom nosim tako da \u0161to vi\u0161e pri\u010dam s ljudima o tome, no to jo\u0161 uvijek zna biti problem. Poku\u0161avam razgovarati i sura\u0111ivati s kolegama \u00a0koji mi odgovaraju. Tu mi je opet jako bitno birati suradnike s kojima mogu dobro komunicirati. U Hrvatskoj mislim da je polo\u017eaj \u017eena ne\u0161to bolji. Imamo bolje uvjete, kao \u0161to su rodiljni dopust i sl. U Hrvatskoj je tako\u0111er ve\u0107i postotak \u017eena na fakultetima nego u ostalim zemljama. Me\u0111uljudski odnosi jo\u0161 uvijek znaju biti problemati\u010dni. \u017dene se katkad ne osje\u0107aju vrednovano; to pokazuje \u010dinjenica da na PMF-u me\u0111u redovnim profesorima ima jako mali postotak \u017eena. \u017dene se u teoriji poti\u010de na takvu vrstu poslova, ali i dalje postoje odre\u0111ene kulturne prepreke koje je jako \u00a0te\u0161ko promijeniti i premostiti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Koji su Va\u0161i ciljevi u budu\u0107nosti?<\/strong><\/p>\n

U daljoj bih se budu\u0107nosti htjela vi\u0161e usredoto\u010diti na predavanje i podu\u010davanje te na popularizaciju znanosti kako bi se mogle pru\u017eiti prilike ljudima koji ih ina\u010de ne bi nu\u017eno imali. Ja \u00a0se bavim jednim podru\u010djem koje nije toliko prisutno u Hrvatskoj, a to je teorija grafova i vjerojatnosna kombinatorika. Htjela bih imati doktorande i jo\u0161 jednu istra\u017eiva\u010dku grupu koja je povezana s ljudima iz inozemstva i pomo\u0107u koje ljudi mogu dobiti neke jedinstvene prilike. To je ipak nekakav dugoro\u010dni plan jer sam svjesna da sam jo\u0161 uvijek mlada i neiskusna i da imam puno toga za nau\u010diti. Trenutni mi je cilj uspje\u0161no obaviti taj istra\u017eiva\u010dki projekt kojim \u0107u se baviti dvije godine, prikupiti neke zanimljive rezultate i uspostaviti suradnje s ljudima u Hrvatskoj. Htjela bih jednostavno u\u010diti od drugih, iskusnijih ljudi i promatrati situacije i prilike koje su dostupne.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to biste se mladim ljudima preporu\u010dili nakon MIOC-a, studij vani ili ovdje, rad vani ili ovdje?<\/strong><\/p>\n

Ja sam u svojih deset godina \u017eivota izvan Hrvatske dobila jako puno iskustva, \u017eivotnog i matemati\u010dkog. Studirala sam na Cambridgeu gdje sam \u017eivjela u domu i ti su mi prijatelji bili kao druga obitelj. Tamo sam iskusila studentski \u017eivot koji ne bih mogla do\u017eivjeti u Zagrebu, gradu u kojem sam odrasla. Me\u0111utim, mislim da sam bila predugo izvan Hrvatske ili da sam prerano oti\u0161la \u00a0zato \u0161to mi sad nedostaje nekih dru\u0161tvenih kontakata. Ve\u0107ina ljudi svoja klju\u010dna poznanstva stvara na fakultetu; ti\u00a0 ljudi vrlo \u010desto postaju do\u017eivotni prijatelji. Ja to nemam ovdje u Hrvatskoj, odnosno moji su prijatelji u Engleskoj. Osje\u0107am da je to ne\u0161to \u0161to mi nedostaje, a sada je to jako te\u0161ko promijeniti. Iako ovo \u0161to \u0107u sada re\u0107i jako ovisi o ciljevima ljudi koje naravno ne\u0107e sa sigurno\u0161\u0107u znati s 18 godina, svejedno bih htjela ovo savjetovati: znanost je specifi\u010dna po tome \u0161to \u0161kolovanje i obrazovanje dosta dugo traje (doktorat, postdoktorat, i sl.). Ne bih nu\u017eno \u00a0preporu\u010dila ljudima da budu deset godina izvan Hrvatske. Preporu\u010dila bih da studiraju ovdje, \u00a0ali da poku\u0161aju stvoriti neke inozemne veze na nekim ljetnim \u0161kola, razmjenama i sl. To bi im onda omogu\u0107ilo da odu na neki dobar doktorat u inozemstvo jer je to inozemno iskustvo jako bitno i vrijedno. Na\u0161i su fakulteti tako\u0111er vrlo dobri, a mislim da je ipak zajednica jako bitna. Mo\u017ee se ovdje i\u0107i na fakultet, ali se istodobno anga\u017eirati u\u00a0 udrugama ili na studentskim natjecanjima i okru\u017eiti se ljudima koji su stvarno zainteresirani i entuzijasti\u010dni oko onoga \u010dime se bave. Problem je \u0161to je za upisati na neki dobar \u00a0doktorat izvan Hrvatske na nekom vrhunskom sveu\u010dili\u0161tu potrebno imati razna postignu\u0107a, ali i poznanstva. Zato je korisno oti\u0107i na neku razmjenu i stvoriti kontakte u inozemstvu<\/p>\n

 <\/p>\n

\u0160to biste curama u prvom razredu MIOC-a preporu\u010dili?<\/strong><\/p>\n

Ne volim dijeliti savjete jer znam jako malo o vama. Jedan od problema u znanosti jest taj da postoje odre\u0111ena mjerila i ideja je da se ljude uklopi u ta postavljena mjerila. No, mislim da moramo puno \u0161ire od toga razmi\u0161ljati i da se treba usredoto\u010diti na uklju\u010divanje \u017eena. Ako uklju\u010dimo vi\u0161e \u017eena, imat \u0107emo razli\u010dita mjerila i puno \u0161ira razmi\u0161ljanja. Ne bih dijelila konkretne savjete, \u00a0nego bih htjela da ostanete znati\u017eeljne, zainteresirane i da ne postavljate same sebi neka o\u010dekivanja ili granice. Bitno je da samo zadr\u017eite taj stav u\u010denja. Ima jedan jako dobar TED<\/em> talk<\/em>, zove se Growth vs fixed mindset<\/em>. Cijeli je smisao toga da se djecu ne treba hvaliti na temelju njihovih talenata i nadarenosti i da nije \u00a0dobro govoriti: \u201eTi si pametan\u201c i sl. Treba ih hvaliti kada ne\u0161to dobro naprave i postignu zbog ulo\u017eenog truda u neki projekt.<\/p>\n

 <\/p>\n

Je li bilo te\u0161ko upisati me\u0111unarodni fakultet, s obzirom na to da niste poha\u0111ali me\u0111unarodni program?<\/strong><\/p>\n

Meni je pomoglo to \u0161to sam imala odli\u010dne rezultate s olimpijade, tako da nije bilo te\u0161ko s matemati\u010dke strane. Bilo je te\u0161ko s logisti\u010dke strane jer to je sve pisalo na papiru i trebalo je skupljati razne preporuke; profesorica Vrtar napisala mi je stvarno predivnu preporuku. Onda je to trebalo prevesti na engleski \u0161to je napravila isto jedna u\u010denica iz MIOC-a. Trebalo je skupiti sve te materijale, obja\u0161njavati da imamo 20 predmeta tijekom \u0161kolovanja i objasniti na\u0161u skalu ocjenjivanja. To je bilo dosta izazovno, ali mislim da su pri upisu na fakultet najva\u017eniji bili moja\u00a0 osobnost, znati\u017eelja i ljudi koje sam upoznala. Za prilike upisa stranih fakulteta nije se ni znalo, ljudi nisu znali da postoje stipendije. Ja sam na olimpijadi upoznala neke de\u010dke iz \u010ce\u0161ke i Litve i oni su mi rekli da je na Cambridgeu odli\u010dno i da se prijavim na njega. Bitno je bilo dobiti tu informaciju i poticaj, a ne nu\u017eno znanje. Ja sam do\u0161la tu gdje jesam ne zato \u0161to sam najbolja matemati\u010darka, nego zato \u0161to znam pri\u010dati s ljudima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Je li Vam u sje\u0107anju ostala neka situacija iz MIOC-a, ne\u0161to dobro ili lo\u0161e?<\/strong><\/p>\n

Ne znam koliko smijem otkrivati. Dobra je bila ta neka grupica koju smo mi stvorili. Moj \u00a0razred, ali i cijela generacija, stvarno je bila puna matemati\u010dara i informati\u010dara. U tu sam se grupu dobro uklopila jer sam kao matemati\u010darka u njoj bila cool<\/em>, a ne neka \u0161treberica. To mi je puno zna\u010dilo. Lo\u0161ih se stvari i ne sje\u0107am, ali u MIOC-u se zahtijeva \u00a0velika \u0161irina znanja, pa smo se mi izvla\u010dili na razne na\u010dine: prepisivali, skupljali pitanja iz testova iz drugih razreda,\u00a0 \u010ditali kratke sadr\u017eaje lektira i sl. Sje\u0107am se da je jedan u\u010denik iz razreda nabavio pitanja iz zemljopisa iz drugog razreda i bio je sav sretan, ali je \u00a0na testu shvatio da pitanja nisu po redu kako je bio zapisao odgovore. On je nasumi\u010dno napisao te odgovore i dobio je dva sa svim pitanjima iz testa i napisanim odgovorima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Mila Trkulja, 1.b<\/p>\n

Nika Sudi\u0107, 1.e<\/p>\n

Luce Maru\u0161i\u0107, 1.n<\/p>\n

Naslovna fotografija: Jeswin Thomas<\/a> na Unsplash<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

  Od kada traje ljubav prema matematici? Je li to od ranijih dana u osnovnoj \u0161koli ili tek kasnije? Oduvijek sam voljela matematiku, a s natjecanjima sam krenula ve\u0107 u osnovnoj \u0161koli te su mi ona bila dodatni poticaj za rad i trud. Na njima nisam bila toliko uspje\u0161na, no onda je tu bio, recimo tako, fazni prijelaz u MIOC-u. U prvom razredu nisam jo\u0161 uspjela pro\u0107i na dr\u017eavno iz matematike iako smo imali dodatnu grupu koju je jednom tjedno […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":3193,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[31],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3174"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3174"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3174\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3194,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3174\/revisions\/3194"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3193"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}