{"id":3055,"date":"2022-03-08T08:43:26","date_gmt":"2022-03-08T08:43:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/?p=3055"},"modified":"2022-03-08T08:43:26","modified_gmt":"2022-03-08T08:43:26","slug":"tomislav-tokic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/?p=3055","title":{"rendered":"Do\u017eivljaji jednog u\u010denika na razmjeni: Fordland, Missouri, SAD"},"content":{"rendered":"\r\n\r\n\r\n

Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave me\u0111u najve\u0107im su velesilama i jedna od najpoznatijih federacija u svijetu. Me\u0111u raznim vrstama tehnologije, hrane i ljudi koji se mogu na\u0107i u Americi, na\u0161ao sam se i ja, u\u010denik XV. gimnazije, Tomislav Toki\u0107. Oduvijek sam htio oti\u0107i na razmjenu, me\u0111utim, moje je \u017eelje zamalo uni\u0161tila korona. U drugom razredu shvatio sam da mi je tre\u0107i razred posljednja prilika za razmjenu jer je u \u010detvrtom razredu matura te sam se dvoumio pitaju\u0107i se je li to pametna ideja. Ako zavr\u0161im u \u201elockdownu\u201c u Americi, sve \u0107e biti uzalud i ne\u0107u iskusiti njihovu kulturu i obi\u010daje. Na kraju sam odlu\u010dio oti\u0107i i malo riskirati, a agencija preko koje sam i\u0161ao obe\u0107ala mi je \u0161kolu u\u017eivo. Agencija nasumi\u010dno dijeli u\u010denike po saveznim dr\u017eavama i ne mogu re\u0107i da sam imao prevelike sre\u0107e; dobio sam Missouri, a bio sam smje\u0161ten u malom gradu Fordlandu pored malo ve\u0107ega Springfielda. Obitelj koja me udomila zato je bila odli\u010dna, a osim mene udomili su i Davidea, u\u010denika iz Italije. On i ja postali smo poput bra\u0107e tijekom sljede\u0107ih \u0161est mjeseci, a osim o ameri\u010dkoj, dosta sam saznao i o talijanskoj kulturi. Obitelj koja me primila nije imala djece; bili su to mu\u017e i \u017eena \u017eeljni upoznati kulture razli\u010dite od njihove.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

\u0160kola: le\u017eerno ozra\u010dje i ko\u0161arka do daske<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Mogu re\u0107i da je njihova kultura mnogo druk\u010dija od na\u0161e; morao sam se prilagoditi na mnogo podru\u010dja. Njihova srednja \u0161kola bila mi je dosta jednostavna. Svaki dan poha\u0111ao sam istih sedam predmeta od kojih mi je samo engleski jezik bio izazov. Svaki sat trajao je 50 minuta, a jedan cijeli sat je bio namijenjen ru\u010dku tako da je \u0161kola trajala do 15:20 sati. Nakon \u0161kole odmah su po\u010dinjali treninzi ko\u0161arke koji su trajali do 17 sati, a dva puta tjedno imali bismo utakmicu pa bih se vratio ku\u0107i tek oko 20 h. Ovaj \u0161kolski sustav bio mi je jako zabavan jer sam se svaki dan dru\u017eio s prijateljima na le\u017eernim satima, a kasnije igrao ko\u0161arku. Ko\u0161arka\u0161ke utakmice bile su najzabavnije. Kada bih pogodio ko\u0161, osje\u0107ao bih se kao da sam u nekom filmu. Cijela tribina vikala bi i pljeskala, pogotovo cheerleaderice<\/em>. \u0160kola je tako\u0111er bila ve\u0107a od hrvatskih srednjih \u0161kola i nudila je svakakve aktivnosti. Primijetio sam puno \u201etra\u010danja\u201c, \u0161to me tako\u0111er podsjetilo na klasi\u010dne ameri\u010dke srednjo\u0161kolske filmove. Zbog svih svojih aktivnosti imao sam jako malo slobodnog vremena i u\u010dio sam puno manje nego \u0161to bih u\u010dio u Hrvatskoj. Od sedam predmeta odabrao sam kemiju, biologiju, anatomiju, engleski jezik, matematiku, geologiju i tjelesni, a kao predmete mogu\u0107e je odabrati mnogo predmeta poput likovnog, glazbenog, zbora, orkestra i nekakvih laganih predmeta koji se po mome mi\u0161ljenju ne bi trebali u\u010diti svaki dan. Na matematiku, koju sam ja poha\u0111ao, i\u0161lo je osam u\u010denika, a na likovnom ih je uvijek bilo 20 do 25. Puno Amerikanaca imalo je jako lagane predmete u rasporedu, a jako ih je malo poha\u0111alo, recimo, geografiju. Ve\u0107ina njih prvi je put \u010dula za Hrvatsku kada sam im rekao odakle sam. \u0160kolski satovi \u010dinili su mi se puno le\u017eernijima i lak\u0161ima nego u Hrvatskoj. Profesori su mnogo vi\u0161e razgovarali sa mnom o privatnom \u017eivotu \u0161to mi je na po\u010detku bilo vrlo \u010dudno, a neki u\u010denici \u010dak su znali normalno pri\u010dati profesoricama o svojim vezama. Rekao bih da se ljudi ondje mnogo vi\u0161e trude povezati na osobnoj razini i ste\u0107i neko povjerenje prije u\u010denja. Bilo mi je zanimljivo raditi u takvoj okolini, ali morao sam jako malo raditi a poha\u0111ao sam njihove \u201enajte\u017ee\u201c predmete. Zbog op\u0107eg znanja koje sam bio stekao u Hrvatskoj bio sam izvrstan u svim predmetima, a u\u010denici i profesori divili su mi se i hvalili me. Mislio sam da je \u0161kola mo\u017eda te\u017ea nego \u0161to se to \u010dini meni, u\u010deniku jedne od najboljih \u0161kola u Hrvatskoj, ali ostali u\u010denici na razmjeni i Davide potvrdili su isti dojam.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

\r\n
\r\n
\r\n
\"\"<\/figure>\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
\r\n
\"\"<\/figure>\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n\r\n\r\n\r\n

Ako se deblja\u0161, ne misli da se to doga\u0111a samo tebi<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Bilo je nekoliko zabavnih situacija s ostalim u\u010denicima na razmjeni, s kojima sam se vidio svaki mjesec i razgovarao o razlikama koje je netko primijetio. Netko od njih upitao je je li se jo\u0161 netko udebljao; svi su se smijali i rekli mu da se to ne doga\u0111a samo njemu. Mene je, naravno, zanimalo \u0161to misle o \u0161koli; svi su mi rekli da se osje\u0107aju prepametnima, ali svakoga je hvatala panika kada bi po\u010deo razmi\u0161ljati koliko \u0107e morati nadoknaditi kada se vrati ku\u0107i. Jo\u0161 je ne\u0161to iznenadilo u\u010denike na razmjeni, uklju\u010duju\u0107i i mene; broj pretilih ljudi. Jako sam se iznenadio vidjev\u0161i koliko ima pretilih osoba koje su jo\u0161 uvijek mlade i idu u srednju \u0161kolu. Prvo sam mislio da je to zbog njihovih lo\u0161ih navika i \u017eivotnog stila, me\u0111utim, ja \u2013 koji sam svaki dan i\u0161ao na treninge iz ko\u0161arke, a kasnije i iz atletike \u2013 dobio sam osam kilograma u \u0161est mjeseci, a izostao sam mo\u017eda s \u010detiri do pet treninga sveukupno. Naravno da sam o\u010dekivao da \u0107u se malo udebljati, pogotovo zbog \u201efastfoodova\u201c i slatki\u0161a koje sam isprobavao, me\u0111utim, nakon neka dva mjeseca, nakon \u0161to sam isprobao sve \u0161to sam htio, stvarno sam poku\u0161avao jesti \u0161to je zdravije mogu\u0107e i svejedno sam dobivao na te\u017eini. Dok sam u\u017eivao u isprobavanju svakakvih hamburgera, tortilja, \u201emilkshakeova\u201c, \u010dokoladica i ostalih stvari, njihova obi\u010dna i zdrava hrana koja se kupuje u du\u0107anu nije mi se svi\u0111ala jer su mi neke obi\u010dne namirnice poput jabuka, naran\u010da i piletine imale druk\u010diji okus nego u Hrvatskoj. Razlog tomu velika je koli\u010dina kemikalija, pesticida i konzervansa koje stavljaju u hranu. \u201eOrganska hrana\u201c iznimno je skupa te su \u201ejunkfood\u201c i nezdrava hrana na\u017ealost mnogo jeftinija opcija. Nakon \u0161to sam se vratio u Hrvatsku,, \u201emagi\u010dno\u201c sam izgubio dosta te\u017eine tako da stvarno vi\u0161e ne mislim da je pretilost krivnja ljudi u SAD-u, ve\u0107 mislim da je to problem dr\u017eave i sustava koji to na neki na\u010din poti\u010de.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Razli\u010ditosti: srednjo\u0161kolski posao, \u010desta selidba, oru\u017eje na dohvat ruke<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Za vrijeme koje sam ondje proveo, potpuno sam se navinuo na engleski jezik; po\u010deo sam razmi\u0161ljati i sanjati na engleskom ve\u0107 nakon dva mjeseca. Moj naglasak nikada nije potpuno nestao, ali kraju programa stvarno se slabo \u010duo. Kada sam se vratio u Hrvatsku, bilo mi je \u010dudno razgovarati s nekim na hrvatskom, ali pro\u0161ao me taj osje\u0107aj za neka dva-tri tjedna te sam se opet osje\u0107ao kao pravi Hrvat, a kada bih ponovo govorio engleski s prijateljima iz SAD-a, nikada nije zvu\u010dalo toliko dobro koliko je zvu\u010dalo u SAD-u. Prijatelje s kojima sam se najvi\u0161e dru\u017eio upoznao na ko\u0161arci; svi su bili dragi, otvoreni i dobri prema meni, a i dosta znati\u017eeljni jer nitko nikada nije bio upoznao Hrvata. S nekima od njih \u010dut \u0107u se cijeli \u017eivot, a najbolji provod s njima imao sam na njihovoj maturalnoj ve\u010deri, koja je Amerikancima jako va\u017ena. Neki su me \u010desto znali voziti nekamo jer ondje se mo\u017ee voziti ve\u0107 sa \u0161esnaest, a ne osamnaest godina. Bilo mi je jako \u010dudno vi\u0111ati neke \u0161esnaestogodi\u0161njake, koji izgledaju i mla\u0111e, kako svaki dan voze auto. Tako\u0111er me iznenadilo koliko srednjo\u0161kolaca radi. Puno mojih prijatelja radilo je u nekim \u201efastfoodovima\u201c kako bi imali dovoljno novaca za fakultet. Ve\u0107ina njih rekla mi je da \u0107e i\u0107i na fakultet u neku drugu saveznu dr\u017eavu te se odseliti od obitelji. Neki prijatelji tako\u0111er su mi pri\u010dali kako nisu ro\u0111eni u Missouriju i kako su se bili preselili iz jedne savezne dr\u017eave u drugu ve\u0107 nekoliko puta. Shvatio sam koliko Amerikanci imaju mogu\u0107nosti te da im je normalno seliti se svakih nekoliko godina i mijenjati posao. Osim \u0161to su u mojem mjestu i okolini bili ljudi iz razli\u010ditih saveznih dr\u017eava, u svim malo ve\u0107im gradovima moglo se na\u0107i ljudi iz cijeloga svijeta, razli\u010ditih vjera, rasa, a i razli\u010dite odje\u0107e. \u0160to se ti\u010de vjere, ve\u0107inom su bili protestanti. \u0160to se ti\u010de politike, ve\u0107inom su bili republikanci i podr\u017eavali Donalda Trumpa. Znao sam \u010duti dosta vjerskih i politi\u010dkih rasprava, me\u0111utim, nisam se htio mije\u0161ati u te ni ostale rasprave jer nisam htio nikoga uvrijediti. Primijetio sam da mnogo u\u010denika ima razli\u010dito mi\u0161ljenje od drugih o mnogim temama, tako da bi se netko znao uvrijediti na svakakve stvari, poput npr. pitanja spola i roda. Makar se nitko ne bi trebao uvrijediti zbog ne\u010dijeg mi\u0161ljenja, ja sam svoje dr\u017eao za sebe.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Naj\u010dudnija stvar u SAD-u bilo mi je njihovo stajali\u0161te o vatrenom oru\u017eju. Gotovo svatko ima pi\u0161tolj ili pu\u0161ku, a neki u\u010denici pri\u010dali su mi kako su bili sretni kada su dobili pi\u0161tolj za \u0161esnaesti ro\u0111endan od roditelja. Meni je bilo nevjerojatno koliko je lako do\u0107i do pi\u0161tolja koji se prodaju \u010dak i u Walmartu, a jo\u0161 mi je \u010dudnije bilo \u0161to roditelji poti\u010du djecu da imaju pi\u0161tolje kao za\u0161titu. Ja sam im pri\u010dao kako u Europi samo policajci i vojnici imaju oru\u017eje. Uvijek bi me pitali: \u201ePa kako se ljudi \u0161tite od kriminalaca?\u201c Obja\u0161njavao bih im kako ni kriminalci uglavnom nemaju oru\u017eje jer je do oru\u017eja jako te\u0161ko do\u0107i, ali to im je bilo ne\u0161to nezamislivo; apsolutno svi s kojima sam razgovarao o tome toliko su naviknuti na svoj sustav da su uvjereni da je bolje da svatko posjeduje oru\u017eje.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

\r\n
\r\n
\r\n
\"\"<\/figure>\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n\r\n\r\n\r\n
\r\n
\r\n
\"\"<\/figure>\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n<\/div>\r\n\r\n\r\n\r\n

Ondje i ovdje: ameri\u010dki san iz europske perspektive<\/strong><\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Kada sam se vratio u Hrvatsku, po\u010deo sam cijeniti neke sitnice kojih u Americi nisam imao, ali su mi i nedostajale i neke stvari odatle. Mislim da je bolje \u017eivjeti u Hrvatskoj ili nekoj europskoj dr\u017eavi i da SAD nije \u201ezemlja snova\u201c kakvom ju svi zami\u0161ljamo, a takvo sam mi\u0161ljenje imao i prije razmjene. Ljudi u Americi jako su usredoto\u010deni na novac, sebe i posao te je svima \u017eivotni cilj \u017eivjeti u velikoj ku\u0107i, imati velik auto, \u017eenu i djecu. Nekako mi se \u010dini da su previ\u0161e usredoto\u010deni na budu\u0107nost i ciljeve koje \u017eele posti\u0107i, te da bi mogli mnogo vi\u0161e u\u017eivati kada bi se usredoto\u010dili na sada\u0161njost i prijatelje oko sebe. Mislim da je po tom pitanju mentalitet ljudi iz Hrvatske i nekih europskih dr\u017eava bolji. S druge strane, u SAD-u je uistinu lak\u0161e do\u0107i do ameri\u010dkog sna \u2013 lak\u0161e je na\u0107i posao, do\u0107i do novca, slave i ostalog. Nekim ljudima ondje bi mo\u017eda bilo izvrsno \u017eivjeti ili poha\u0111ati neki od presti\u017enih fakulteta koje SAD nudi, me\u0111utim, ja se ne mogu vidjeti u SAD-u. Mogao bih raditi ondje nekoliko godina kako bih zaradio malo vi\u0161e novca nego drugdje, ali onda bih se morao vratiti. Ne mogu re\u0107i da je ondje lo\u0161ije ili bolje nego u nekoj drugoj dr\u017eavi, ve\u0107 su meni neke stvari va\u017enije od drugih, u mom slu\u010daju to su hrana i zdravlje, mentalitet, a i sustav obrazovanja (u njihov ne bih volio poslati svoje potomstvo). Neko vrijeme razmi\u0161ljao sam i o fakultetima za koje znam da su izvrsni, ali su tako\u0111er i vrlo skupi i jako se te\u0161ko upisati na njih ili dobiti stipendiju, tako da sam odustao i od te ideje. Od mnogo stvari koje sam nau\u010dio, do\u017eivio i vidio, opisao sam samo dio. Imao sam nevjerojatno iskustvo od \u0161est mjeseci. Moj do\u017eivljaj ljudi, \u0161kole, gradova i prirode sigurno se razlikuje od do\u017eivljaja u\u010denika koji su bili smje\u0161teni u drugim saveznim dr\u017eavama, koje sve imaju neke posebnosti. Me\u0111utim, pri ovako velikoj prilagodbi, do\u017eivio sam svijet iz neke druk\u010dije perspektive i saznao kako ljudi mogu na neke sasvim jednostavne stvari gledati iz razli\u010ditih kutova. Mislim da bi svatko trebao upoznati druge kulture i vidjeti koliko su ljudi i jedinstveni i razli\u010diti, a ipak imaju mogu\u0107nost \u017eivjeti zajedno, usprkos svim razlikama.<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Tomislav Toki\u0107, 4. f<\/p>\r\n\r\n\r\n\r\n

Fotografije: iz privatne arhive<\/p>\r\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave me\u0111u najve\u0107im su velesilama i jedna od najpoznatijih federacija u svijetu. Me\u0111u raznim vrstama tehnologije, hrane i ljudi koji se mogu na\u0107i u Americi, na\u0161ao sam se i ja, u\u010denik XV. gimnazije, Tomislav Toki\u0107. Oduvijek sam htio oti\u0107i na razmjenu, me\u0111utim, moje je \u017eelje zamalo uni\u0161tila korona. U drugom razredu shvatio sam da mi je tre\u0107i razred posljednja prilika za razmjenu jer je u \u010detvrtom razredu matura te sam se dvoumio pitaju\u0107i se je li to pametna […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":3060,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[33],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3055"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3055"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3055\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3108,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3055\/revisions\/3108"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3060"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3055"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3055"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.mioc.hr\/mmc\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3055"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}