U Zagrebu, za vrijeme Jugoslavije, nije bilo veće sreće od one kada je u kino stigao novi film. Kina su oduvijek predstavljala idilična mjesta za izlazak u tjednu ili vikendom, druženje ali i čvenkove. Barem ako je vjerovati pričama naših starih. Red za ulaznice često je bio predug, ali uvijek je negdje iskočio tapkaroš – preprodavač kino ulaznica.
Zbog sve veće popularnosti moderne tehnologije i multipleksa, mnoga su starozagrebačka kina bila prisiljena staviti ključ u bravu. Tako su primjerice svoje posljednje projekcije prikazala kina Triglav, Mosor, Zagreb i Jadran, ali i mnoga druga. Ovom valu zatvaranja dugo se odupiralo kino Europa.
Smješteno gotovo na samom Cvjetnom trgu, 8. travnja 1925. otvoreno je tadašnje najmodernije kino Balkan-Palace. Zgradu kino-kazališta u Varšavskoj 3 sagrađenu prema nacrtu arhitekta Srećka Florshütza otvorila je bogata zagrebačka obitelj Müller, u želji osnutka najljepšega, najvažnijega i najmodernijega kina na ovim prostorima. Kino je otvoreno projekcijom domaćeg filma Dalmacija, zemlja sunca te filmom Fritza Langa Nibelunzi. Dvorana je sadržavala 1100 sjedala, a za projekcije se redovno tražila i karta više. Prema navodima u dnevnim novinama, bila je to „jedina sala takve vrste na Balkanu”, s dvoranom čija je akustika bila prikladna i za filharmonijske koncerte. 50-ih je godina prošlog stoljeća kino djelomično rekonstruirano te je definiran njegov današnji izgled. Tijekom godina više je puta mijenjalo ime iz Balkan-Palace u Balkan (i obratno) te je konačno, početkom devedesetih godina, preimenovano u Europa.
Grad Zagreb je u listopadu 2007. otkupio kino Europa sa svom njegovom opremom nakon uspješne akcije Zagreb Film Festivala i Hrvatskog filmskog saveza: Daj mi kino!. Početkom 2008. upravljanje kinom povjereno je umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival u nadi da će kino postati regionalni centar filma i filmske umjetnosti. Kino je svoje posljednje dane odbrojilo 2019. godine naprasnom i neobjašnjenom odlukom gradske vlasti. Dobivši obavijest o napuštanju prostora u roku od dva tjedna, radnici kina odlučno su vrata zatvorili već isti dan. Organizirani su i mali prosvjedi te su svi građani bili pozvani napisati lijepa sjećanja na komadić papira i zalijepiti ih na zgradu kina.
U gotovo sto godina postojanja, kino Europa proživjelo je sve. Od njegova je otvaranja do danas filmski svijet iza sebe ostavio nevjerojatan put od nijemoga filma do digitalne revolucije.
Tekst: Dino Brkić, 3. c
Naslovna fotografija: https://www.europeanbestdestinations.com/croatia-travel-guide/kino-europa-cafe/