Što treba znati za lakši i opušteniji upis
Prijemni, ili službeno provjera posebnih znanja za upis u 1. razred XV. gimnazije, godinama se provodi za program prirodoslovno-matematičke gimnazije. Cilj provjere je “pročešljati” navalu superodlikaša koji dolaze iz osnovnih škola i vidjeti koji od njih zaslužuju to ime. Od prošle godine radi se o jednom univerzalnom testu za 6 gimnazija u Zagrebu koje imaju prirodoslovno-matematički program. Postignuti bodovi na testu pribrajaju se bodovima stečenim tijekom osnovne škole. Svatko tko nema izravan upis, mora pisati prijemni kako bi imao dovoljan broj bodova da upiše MIOC. Najbitnije pitanje je kako se pripremiti? Što očekivati? Kako biste dobili odgovore na ova i druga pitanja, pitali smo više od 20 učenika 1., 2. i 3. razreda prirodoslovno-matematičkog programa i došli do nekoliko zaključaka.
Koliko i kako se pripremati?
Vrijeme pripreme variralo je od osobe do osobe. Pitanje je koliko se osoba psihički osjeća spremno s obzirom na svoje prethodno stečeno znanje. Svatko treba sam za sebe procijeniti kad je prikladno vrijeme za početak priprema. Nekima je potrebno godinu dana, a jedan sadašnji učenik 2. razreda rekao je kako se krenuo pripremati 4 dana prije same provjere. Najčešće dobiveni odgovor je 2 tjedna do mjesec dana prije.
Svi su se ispitani učenici barem djelomično pripremali sami. Većina osnovnih škola nudi dodatnu Matematiku na kojoj profesor Matematike pomaže pripremiti se za prijemni ispit. S obzirom na to da tako ne funkcioniraju sve osnovne škole, neki su se učenici pripremali potpuno sami ili uz pomoć roditelja, sestre, brata, prijatelja… Još jedna mogućnost su instrukcije koje su sve popularnije i mogu se naći u različitim inačicama. Glavni razlog odlaska na instrukcije ispitanim učenicima bio je stjecanje osjećaja potpune sigurnosti u svoje znanje. Više učenika savjetovalo je da se ne smijemo bojati pitati za pomoć. Nema razloga zašto bismo se sami mučili ako ne znamo riješiti neki zadatak kada imamo mogućnost pitati nekoga za pomoć.
Najčešći način pripreme jest rješavanje prijašnjih ispita. Cilj je zapravo shvatiti formu prijemnog i tip zadataka koji će se pojaviti. Zadaci variraju od jednostavnijih računskih sve do rješavanja matematičkih problema. Učenici smatraju kako im je najvažnije bilo shvatiti na kojim od tih zadataka „zapinju” kako bi to gradivo mogli ponoviti i bolje naučiti. Nekima je bilo dovoljno samo riješiti primjere testova za MIOC i za druge gimnazije koje imaju provjeru iz matematike, a neki su išli korak dalje. Jedna učenica rekla je kako je rješavala zadatke sa školske razine natjecanja iz matematike, jedna je prošla stare udžbenike, jedan učenik ponovio je sve gradivo 8. razreda koje je imao u bilježnici… Ovo je samo dokaz da svatko ima svoj način pripreme i dolaska do osjećaja sigurnosti u svoje znanje. Vrlo je važna i psihička priprema za sam prijemni čime dolazimo do sljedećeg velikog pitanja…
Što je s razinom stresa?
Stres i pritisak mogu dolaziti od profesora, roditelja ili od nas samih. Najveća podijeljenost odgovora bila je vezana za temu stresa. Otprilike polovina učenika rekla je kako je znala da treba ići „hladne glave” i tako su i učinili. Dok je druga polovina učenika rekla kako su bili jako nervozni i pod velikim pritiskom. Neki smatraju kako je stres vjerojatno jedan od razloga zašto nisu riješili prijemni u skladu s vlastitim očekivanjima.
Zanimljivo je što sve stres može učiniti osobi. Pri provođenju intervjua za ovaj članak čuli smo dvije anegdote. Jedna učenica rekla je kako ju je toliko obuzela trema da je gotovo zaboravila riješiti dva problemska zadatka koja su se nalazila na zadnjoj stranici i bili među težim zadacima. To je bilo godine kada je broj zadataka prešao s 20 na 22 i u njenoj glavi je nakon 20. zadatka test bio gotov. Nasreću, ona je svoju pogrešku shvatila prije isteka vremena i stigla riješiti ta dva zadatka. Jedna učenica 3. razreda ispričala je kako se tijekom testa smrznula: „Kada sam ušla u učionicu i dobila test, sve se preokrenulo. Nisam znala čitati zadatke, kamoli riješiti ih. Međutim, kasnije sam se uspjela smiriti i sve riješiti.” Sada to smatra blesavim te zaključuje kako nema potrebe toliko se uzrujavati – iz njezina se primjera može učiti.
Doduše, većina učenika je rekla da je prijemni ispunio njihova očekivanja pa čak i da je bio lakši od očekivanog. „Test nije lagan, ali je definitivno lakši od očekivanja“, rekao je jedan učenik 3. razreda.
Savjeti? – „Glavno je da te živci ne pojedu.“
Odgovori o stresu usko su povezani i s ponekim savjetima za buduće Miočane o tome kako se ponašati na sam dan provjere. Savjeta je bilo mnogo, ali svi su zaključili da se ne treba stresirati: „To je samo običan dan, nije smak svijeta.“ Stres koji stavljamo na sebe može samo negativno utjecati na naše rezultate. Filozofija jednog učenika bila je: „Ako upadnem, super, ako ne, možda MIOC nije za mene.“ Znanje koje imamo isto je uzrujavamo li se ili ne. Naravno, to je znanje znatno teže primijeniti kad smo pod stresom. Na kraju su i oni učenici koji su išli „hladne glave” i oni koji nisu, upali i sada sjede za istim klupama, ali je jednima proces upisa bio manji „bauk”.
Tekst: Nadia Tomljanović, 2.A
Naslovna fotografija: Kelly Sikkema na Unsplash