U današnje vrijeme tehnologija napreduje ubrzano, što omogućuje ljudima obavljanje većine aktivnosti bez napuštanja doma. Za neke obaveze dovoljno je samo upaliti računalo ili mobitel, na što se ljudi sve više navikavaju. Mnogi tvrde kako je upravo razvoj tehnologije „krivac˝ za tjelesnu neaktivnost učenika, no što je zapravo problem?
Tjelesna, odnosno fizička neaktivnost, osim što stvara loše navike, utječe i na fizičko i psihičko zdravlje ljudi. Tjelesna aktivnost i kretanje utječu na dobrobit tijela, a posebno na sustav za kretanje te kardiovaskularni sustav. Vježbanje potiče izlučivanje endorfina, neurotransmitera koji luči hipotalamus te zbog kojeg se osjećamo sretno i zadovoljno. Redovitom tjelovježbom uvelike se smanjuju rizici obolijevanja od nekih bolesti. Također, tjelovježba pomaže u održavanju tjelesne mase, čime se smanjuje rizik od pretilosti koja uzrokuje kardiovaskularne bolesti poput povišenog krvnog tlaka i srčanog udara. Međutim, jedan od problema današnjeg svijeta je sjedilački način života. Učenici sjede u školi, a odrasli u uredima. Upravo zbog toga, važno je da se već u ranoj životnoj dobi stvore navike kretanja i redovite tjelovježbe.
Tjelovježbi i tjelesnoj aktivnosti ne posvećuje se ni upola pozornosti koliko bi trebalo. Ljudi nisu dovoljno upoznati sa svim pozitivnim učincima redovite tjelovježbe. Što smo stariji, to se manje bavimo sportom i tjelovježba nam postaje manje važna. Anketa je pokazala da više od 30 % učenika uopće ne vježba, a među njima čak ih je 93 % prije treniralo neki sport. Učenici kao glavne razloge navode nedostatak vremena uzrokovan preopterećenošću školskim obavezama te preskupe članarine. Zbog previše školskih obaveza učenicima je teško organizirati vrijeme, pogotovo ako idu u glazbenu školu te istovremeno pohađaju dvije srednje škole. Maturanti navode kako je gotovo nemoguće pronaći vrijeme za tjelovježbu zbog dodatnih priprema za maturu i prijemne ispite za fakultete. Jedan od najčešćih razloga prestanka treniranja je nemogućnost plaćanja, članarine su zahvaćene inflacijom te sve više poskupljuju. Članarine u sportskim klubovima su preskupe, za treniranje je potrebna i dodatna oprema poput posebnih tenisica i odjeće, lopti, štitnika i drugog što je za roditelje veliki trošak. Zbog toga neki roditelji nisu u mogućnosti svojoj djeci priuštiti bavljenje sportom. Od 70 % učenika koji treniraju, njih nešto više od 40 % ide u teretanu te smatraju kako su teretane odličan izbor za učenike upravo zbog učeničkog popusta. Nerijetko učenici prestaju trenirati zbog nedostatka motivacije uzrokovane neuspjehom ili lošim trenerom. Nažalost, dolazi i do situacija u kojima treneri ne motiviraju učenike na adekvatan način. To se može dogoditi nakon nekog neuspjeha pojedinca ili ekipe te se učenici često osjećaju nesposobnima ili nedovoljno dobrima, pogotovo ako je prisutno favoriziranje drugih članova ekipe.
Važno je da se u poticanje učenika uključe škole, gradovi i države. Učenici ističu kako bi voljeli da se organiziraju treninzi na otvorenim površinama, kao što su parkovi i livade. Učenici smatraju kako je nastava Tjelesne i zdravstvene kulture loše organizirana. Na predmetu Tjelesne i zdravstvene kulture najčešće se igraju košarka i odbojka, što učenicima ne omogućuje isprobavanje različitih sportova. Većina škola ili nema sportske timove ili su oni jako loše organizirani. Učenicima bi se trebala pružiti mogućnost treniranja u školi. Učenici naglašavaju kako bi voljeli da se u školama organiziraju timovi u različitim sportovima što bi ih motiviralo da ostanu trenirati nakon škole. Još jedna od ideja je organizirana terenska nastava u sklopu predmeta Tjelesne i zdravstvene kulture na kojoj bi učenici uz pratnju profesora išli planinariti, trčati ili na bilo koji drugi način provoditi vrijeme u prirodi uz tjelovježbu. U školama bi se trebale održavati i dodatne edukacije i radionice kako bi se učenicima pokazalo koliko je tjelovježba zapravo važna za zdravlje i koje su sve dobrobiti tjelovježbe. Za to je potrebna pomoć i dobra volja profesionalnih sportaša i reprezentativaca. Učenike bi zasigurno zanimao govor nekog od reprezentativaca bilo kojeg sporta te bi ih to motivirao da se i sami odvaže isprobati neki novi sport. Edukacijama bi se učenike potaknulo da se više brinu o svom zdravlju.
Poticanje učenika na tjelovježbu izrazito je važno te je za uspješnost važno uključivanje škola kao i drugih institucija. Najveći su problemi financijska opterećenost i moguća nepravda izazvana lošim trenerima. Uz to, nekad se ističe preopterećenost količinom školskih zadataka, predmeta i gradiva. U škole se treba uvesti mogućnost treniranja u školskim timovima za što više učenika, a za dodatnu motivaciju organiziranje školskog sportskog natjecanja, u kojem bi se učenici natjecali u različitim disciplinama i sportovima te bi bilo moguće osvajanje nagrada poput razredne isprike za odgovaranje ili dodatnog izleta.
Tekst: Nika Sudić, 3.E
Naslovna fotografija: Markus Spiske na Unsplash