Magistra Ira Potočnik-Čižić predaje Latinski. Latinski nama osobno zna stvarati problem i često se pitamo: „Zašto? Zašto moramo učiti jezik koji su ljudi pričali prije više od 2000 godina? Čemu?“ Profesorica nam često na satu i sama kaže zašto, a ovdje nam je odgovorila na nekoliko pitanja koja se tiču općenito rada u školi, testova, ispitivanja i ocjena.
Koliko dugo radite kao profesor/profesorica? Koliko dugo radite u XV. gimnaziji?
Radim u ovoj školi 32 godine.
Što najviše volite kod svog posla?
Volim latinski jezik, volim ga poučavati jer učenicima pomaže u razumijevanju svijeta oko sebe, dobro se osjećam u školi i s učenicima.
Biste li, da možete, ukinuli ili promijenili neka pravila koja, kao profesorica, morate slijediti?
Ukinuće pravila? Ha-ha! Uvela bih administratore koji bi rješavali sve birokratske zadatke, a ja bih se bavila samo poučavanjem
Zaobilazite li nekad neka pravila kako biste pomogli učenicima?
Ako ovo pripada pravilima, ponekad odgađam upisane testove, uvijek puštam učenike na WC ili ako moraju izaći iz razreda zbog nekih svojih nenavedenih iznenadnih razloga.
Smatrate li da su se kriteriji previše snizili te da je pritisak prevelik i na učenike i na profesore?
Kriteriji i pritisak ̶ puno novih poslića koje je donijela tehnologija, nema dovoljno komunikacije uživo nego preko e-mailova, od šume informacija drvo se izgubi i onda se pojačava stres. Primijetila sam da sam prije upotrebe e-Dnevnika napravila više gradiva (npr. stigli smo do 20. poglavlja, a zadnjih godina ne stignem toliko i samim time snižavam kriterije količine gradiva, tj. poznavanja jezika).
Osjećate li se nekad pod pritiskom zbog roditelja nekih učenika, imate osjećaj da očekuju nešto od Vas?
Ne osjećam pritisak roditelja i ne žale se; nisam dala bolju ocjenu zbog pritužbe roditelja.
Koji je vaš stav o podizanju ocjena pred kraj godine? Dopuštate li učenicima odgovaranje za višu ocjenu, s kojim prosjekom?
Ako ima vremena, dopuštam učenicima odgovaranje na kraju godine za višu ocjenu i ako im je to potrebno za uspjeh.
Zaokružujete li ocjene po prosjeku ili trudu učenika?
Ocjena je matematika koja u jeziku nema uvijek uporište u stvarnosti. Ona je određeni pokazatelj znanja, ali je ponekad teško odvagnuti pogotovo kad se radi o razumijevanju ili brzini razumijevanja. Ocjene su pomagači da nešto odmjerimo, zamjena za ocjene bi bio ispit na kraju godine? Uvijek učenicima dopuštam i potičem ih na ispravljanje ocjene. Svatko od nas može imati loš dan…
Sviđa li Vam se više nastava kakva je bila prije Škole za život ili nastava koja se trenutno provodi?
Moja Škola za život počela je 2004. kada sam potpuno promijenila način rada i udžbenike. Tada je to bila velika reforma za mene i njezinih postulata se još uvijek držim (metoda natura i Lingua Latina per se illustrata). Sadašnja reforma daje veliku slobodu, ali i veliku odgovornost i puno truda jer ne slijedi postupnost u učenju latinskog od jednostavnog k složenom, već zahtijeva princip praćenja rimske povijesti i mitologije kroz tekstove, vrlo zahtjevne, čak originalne koje nastavnici moraju prilagođavati te osmišljavati načine kako bi učenicima približili i gramatiku i razumijevanje teksta. Mislim da bi neke sadržaje trebalo ostaviti nastavnicima Povijesti, a latinski jezik poučavati kako i sam naslov predmeta kaže. Sretna sam što je udžbenik Lingua Latina ušao u reformu i, kao što znam reći u razredu, ako se budemo morali seliti na druge planete i budemo mogli ponijeti samo jednu knjigu, to će biti ta! Malo šale…
Postoji li vrijeme u kojem ne razmišljate o školi ili živite svoj posao i u slobodno vrijeme? Imate li neki hobi kojem posvećujete vrijeme?
Kad su testovi, onda vikendom ispravljam. Bavim se orijentalnim i disco plesom, sviram tamburu bugariju od 1. razreda srednje škole, nekada u folklornim društvima, a danas povremeno u jazz bendu s ocem i sinom. Kod kuće vježbam Qigong, odlazim u prirodu i sadim povrće, družim se s prijateljicama i čitam duhovnu literaturu.
Jesu li neki profesori koji su Vama predavali u školi utjecali na Vaše provođenje nastave? Jesu li Vam neki bili uzor te u Vama pobudili želju da i Vi budete profesorica? S druge strane, postoje li neki za koje ste si obećali da, ako budete profesorica, nećete biti poput njih?
Najveći profesionalni uzor mi je profesor Luigi Miraglia iz Napulja, najbolji govornik latinskog jezika u svijetu, promicatelj metode natura i osnivač latinske škole Vivarium novum u Napulju. Antiuzori su mi bili profesor Kemije i profesorica Matematike u srednjoj školi i nisam kao oni!
Da se sad možete vratiti u prošlost i ponovno odabrati zanimanje, biste li odabrali isto?
Da nisam profesorica Latinskog i Talijanskog vjerojatno bih bila plesačica suveremenog plesa koja uzgaja biljke u svom velikom vrtu, možda u Italiji, i obavezno stavlja latinske nazive pokraj svake…Ha ̶ ha!!
Nika Protrka, 2.F
Tena Radoš, 2.H
Iskra Vranković, 2.H
Lektura: Tihana Gerić, prof.
Fotografije: Ozana Bijelonjić, mag.mus.
Naslovna fotografija: Seema Miah na Unsplash