Korejska serija Netflixove produkcije pojavila se naizgled niotkuda, no brzo je postala Netflixova najgledanija serija. Takav ekstremno brzi uspjeh sigurno nije slučajan, a tome je pripomogla situacija u svijetu posljednje dvije godine.
Imam osjećaj da je u svijetu prisutno jako puno kalkuliranja i procjenjivanja rizika i novčane isplativosti, a slična se ideja i pojavljuje u seriji. Gi-Hun na početku novce namijenjene kćeri za rođendan troši na klađenje te čak i pobijedi, no vrlo brzo saznajemo i o njegovu dugu nekim vrlo lošim ljudima. Na taj način vrlo je jednostavno i jako efektivno prikazan “začarani krug” ovisnosti o klađenju te sam proces kako netko ulazi u tako sumnjivo društvo. Gi-Hun upoznat je s malom igrom za novce, no njegov je ulog fizički bol te procjenjuje da mu je vrijedno podnijeti tu bol kako bi dobio novac koji mu je toliko očajnički potreban. Tu se otvara pitanje koliko je pojedinac spreman izgubiti kako bi opstao i učinio svoj život i život svoje obitelji boljim, a Gi-Hun i još 454 osobe bilo je spremno umrijeti za taj cilj. Nakon prve igre u kojoj je sudjelovalo više od pola igrača, dobili su izbor žele li nastaviti igrati ili žele odustati te je izglasan prestanak igre. Kasnije se vratio vrlo velik broj igrača koji su htjeli prekinuti igru, a to se dogodilo upravo zato što njihov život izvan igre nije život vrijedan življenja, a igra im daje nadu da to promijene, makar umrli pokušavajući. U kasnijim epizodama serija, između ostalog, progovara o bijegu iz Sjeverne Koreje, prijateljstvu i poštenju.
Jedan od razloga zašto mi se serija jako sviđa njezina je jednostavnost i efikasnost u progovaranju o nekim težim temama kao što je vrijednost života, ali gledatelji nisu preopterećeni beskorisnim scenama, već prikazuje samo ono što je dovoljno da se prenese misao. Također mi je zanimljiv bio svojevrsni paradoks; igrači ne mogu riješiti jednostavne zadatke iz dječje igre kako bi sačuvali život. Aspekti serije poput veselo ukrašene okoline i spokojna pjesma „Na lijepom plavom Dunavu” kao da se na neki način izruguju ideji da će igrači umrijeti igrajući. Ironično je također da glavni likovi umiru na način nagovješten njihovim postupcima; Sae-byeok je čovjeku prijetila da će mu prerezati vrat, a sama je umrla tako da joj je Sang-woo prerezao vrat; Ali je šefu ukrao novac, a u igri je umro tako da mu je Sang-woo ukrao pikule.
Na kraju mi se jako svidio obrat u kojem je Il-nam još uvijek živ te da je on glavni organizator cijele igre. Mislim da je taj kraj jako dobro odrađen; prikladno je da Il-nam svoje posljednje trenutke živote provede uz Gi-huna, jedinog igrača koji je s njim razgovarao te jedinog koji je bio dobar prema njemu u više navrata. Riječ je o seriji koja je s vrlo dobrim razlogom najgledanija serija posljednja dva mjeseca. Njezin kratak format i jednostavna radnja s lakoćom se može pratiti, a prikazuje nam neke vrlo duboke, životne teme.
Teo Ivančević, 4.G
Lektura: Tihana Gerić, prof.
Naslovna fotografija: Andrew Haimerl (andrewnef) na Unsplash