Konformizam je socijalni fenomen u kojemu pojedinci mijenjaju stav i ponašanje u odnosu na stavove i ponašanje grupe. Ljudi se prilagođavaju grupi jer ih na to tjera društveni pritisak, kako bi bili dio veće skupine.
Solomon Asch bio je poljsko-njemački psiholog koji je istraživao mnoga područja socijalne psihologije pa tako i konformizam. Htio je istražiti koliko će socijalni pritisak djelovati na pojedinačnu osobu i njezine postupke. Pošto je kritizirao prijašnji autokinetički eksperiment Muzafera Sherifa u kojem nije bilo točnoga odgovora, odlučio je osmisliti svoj eksperiment. Danas se taj pokus smatra jednim od klasičnih u socijalnoj psihologiji.
Asch je testirao 50 studenata testom koji je predstavio kao „test vida“. Trebalo je odgovoriti koja crta na desnoj strani po duljini odgovara crti na lijevoj. Svakog je sudionika pojedinačno stavio u sobu sa sedam „glumaca“ koji su se unaprijed bili dogovorili što će reći. Sudionik nije znao ništa o tome te je mislio da su i oni, baš kao i on sam, samo sudionici u istraživanju. Svatko je naglas morao reći odgovor za koji misli da je točan. Pravi sudionik bio je posljednji u redu kako bi mogao čuti što su svi ostali prije njega rekli. Bilo je 18 proba; u njih 12 glumci su namjerno dali pogrešan odgovor. Također su postojale kontrolne skupine u kojima je sudjelovao samo pravi sudionik, bez glumaca.
Asch je izmjerio koliko su puta sudionici dali očito pogrešan odgovor. U prosjeku, 32% sudionika dalo je pogrešan odgovor zajedno s većinom. 75% sudionika dalo je pogrešan odgovor barem jednom, dok 25% nikada nije dalo pogrešan odgovor. U kontrolnoj skupini, bez socijalnog pritiska ostalih (glumaca), manje od 1% dalo je pogrešan odgovor.
Kada su sudionike pitali zašto su dali pogrešan odgovor, većina je odgovorila da nisu mislili da je odgovor ostalih točan, nego da su rekli pogrešan odgovor kako im se ostali ne bi podrugivali i mislili da su čudni. Nekoliko ih je smatralo da su odgovori grupe točni. Iz toga možemo zaključiti da postoje dva razloga zašto se ljudi prilagođavaju skupini. Prvi je što se žele uklopiti u skupinu ljudi, što se još naziva normativnim utjecajem; drugi je što smatraju da drugi imaju više informacija nego oni, što se naziva informacijskim utjecajem.
Mislim da je ovaj eksperiment zanimljiv jer pokazuje koliko zapravo naši postupci i mišljenje ovise o drugima. Ljudi ih mijenjaju kako bi se lakše uklopili u cjelinu. To može imati negativne posljedice, ako se priklanjaju svjetonazorima jedne ili druge skupine ljudi, što dovodi do polarizacije društva. Poseban je primjer današnje društvo u vezi pandemije Covida-19. Rijetki će sami istražiti nešto više o toj temi, većina će vjerovati popularnim medijima ili nekoj skupini ljudi a da ne propitkuje informacije koje dobije, nego im slijepo vjeruje. Pojavljuje se sve veća raspodjela društva na više skupina (kao npr. na one koji su za cijepljenje i koji su protiv, za maske i protiv). Problem je u tome što ljudi prihvaćaju uvjerenja drugih bez obzira na kvalitetu tih uvjerenja (bila ona dobra ili loša). Međutim, konformizam ne mora nužno uvijek biti loš jer može potaknuti ljude na bolje odluke. Konformizam je neizbježan jer su ljudi socijalna bića te smatram da u je u nekim slučajevima neutralan, na primjer, u malim svakodnevnim stvarima kao što je razgovor o osobnim preferencijama ili slično. Nikada ga ne možemo potpuno izbjeći, ali trebali bismo se usredotočiti na slučajeve u kojima je štetan. Nekada ima i pozitivan učinak jer može natjerati osobu na bolje postupke (npr. ako se netko druži s ljudima koji volontiraju, to može potaknuti i tu osobu da volontira i pomaže drugima). Iako konformizam ima i dobre strane, jer mislim da bi se ljudi trebali učiti jedni od drugih dobrim navikama, ima i potencijala biti štetan. Uvijek bismo trebali biti oprezni koje stavove preuzimamo. Mislim da bi se svi nekada trebali zapitati što bi učinili da nema nikoga u blizini.
Izvori:
https://www.simplypsychology.org/asch-conformity.html
Gabriel Čajsa, 2. F
Naslovna fotografija: just.Luc na flickr