ČETVRTO PODRUČJE ISTRAŽIVANJA: PROSOCIJALNO PONAŠANJE
CILJ ISTRAŽIVANJA BIO JE EKSPERIMENTOM U PRIRODNIM UVJETIMA
DEMONSTIRATI SPREMNOST UČENIKA DA POMOGNU OSOBI U NEVOLJI.
ŽELJELI SMO POTVRDITI HIPOTEZU O DIFUZIJI ODGOVORNOSTI KOJA
KAŽE DA ŠTO JE VEĆI BROJ POTENCIJALNIH POMAGAČA TO JE MANJA VJEROJATNOST DA ĆE
POMOĆ BITI PRUŽENA.
POSTUPAK:
EKSPERIMENT JE IZVELA GRUPA UČENIKA IZ 3.B RAZREDA.
OSIM GLAVNOG ISTRAŽIVAČA KOJI JE PROSIPAO VEĆU HRPU PAPIRA,
BILA SU I ČETIRI POMOĆNA.
DVA POMOĆNA
ISTRAŽIVAČA BILJEŽILA SU REZULTATE U PROTOKOLE PRAĆENJA, A OSTALA DVA POMOĆNA
ISTRAŽIVAČA TREBALA SU POMOĆI GLAVNOM NAKON 15 SEKUNDI.
ŽELJELI SMO
PROVJERITI HOĆE LI TO POTAKNUTI I OSTALE UČENIKE NA POMOĆ.
VRIJEME ODVIJANJA EKSPERIMENTA BILO JE U PETAK, 4.VELJAČE
2011.
PRVA EKSPERIMENTALNA SITUACIJA BILA JE U PRVIH PET MINUTA OD
POČETKA ODMORA, NA VRHU STUBIŠTA KOJE SPAJA ZELENI I NARANČASTI HODNIK.
DRUGA EKSPERIMENTALNA SITUACIJA BILA JE U ZADNJIH PET MINUTA PRED KRAJ VELIKOG
ODMORA, ISPRED KANTINE.
REZULTATI:
FOTOGRAFIJA ILUSTRIRA
PRVU EKSPERIMENTALNU SITUACIJU
UČENIKU EKSPERIMENTATORU NITKO NIJE POMOGAO U PRVOJ
EKSPERIMENTALNOJ SITUACIJI.
ZABILJEŽENE REAKCIJE UČENIKA UPUĆENE NJEMU BILE SU: PODSMJEH,
RUGANJE, IZBJEGAVANJE.
MEĐUTIM, DVA UČENIKA POMAGAČA (1% PRISUTNIH), ODMAH NAKON
INCIDENTA,
BILA SU U DRUGOJ EKSPERIMENTALNOJ SITUACIJI ( OD 200
PRISUTNIH UČENIKA, PREMA NAŠOJ PROCJENI)
- BRAVO DEČKI! |
